NIRVANA

Koliko god mi je teško to povjerovati, zadnjih dana me niš ne hebe dovoljno da bi mi bilo inspiracija za post.
Vlada, cijene, harač, ljudska glupost... ništa me ne dira.
Jednostavno kao da sam u prozirnom mjehuriću od kojeg se negativa odbija u svim smjerovima, ostavljajući me djevičanski netaknutom.
Dobro sad sam prosrala, ne bum nikom zamazala oči s onim "djevičanski", ako zbog ničeg drugog onda jer sam ponosna mama.
Doduše, ko me ne zna mogao bi konstatirati da ne bi bilo prvi put po duhu svetom da je žena postala majčica....lud
Dakle, nekako sam blaženo netaknuta svim brigama koje more moje bližnje i daljnje. Valjda sam napokon postala preumorna za živciranje.
Eh, ali zaboravila sam se pohvaliti da smo Sinak mali, Tata mu i Mama mu (oliti: ja) prošlu nedjelju bili u Topuskom na bazenima.
Budući da nam financije ne dopuštaju odlazak na moreno, odlučili smo se za takvu opciju jer mi je susjedina kćer Martina pričala kak je tam super, imaš si di pojest i popit, ima 5-6 nakon rata obnovljenih bazena, jedino su im wc-i i kabine pomalo zastrašujući. Ne previše, samo pomalo.
Od nas nam je sa Yugićem (od milja nazvan "Crveni zmaj"zubo)
trebalo malo više od pol sata do tam, a uzmimo u obzir da ta vrsta vozila nemre povući na uzbrdici brže od 30-40 na sat pa makar i karoseriju skinuo i jockeya metnuo na mjesto vozača.
Tata mu i Mama mu smo bili u brizi da li bu nam Sinak mali bio u strahu od vode, ali se ta bojazan pokazala neutemeljena.
Došli mi tam, presvukli se, odbazali bosonogi do bazena za bebe (btw, dva su, jedan se zove "kadica", a drugi "lokvica" smijehsmijeh), metnuli ga da stoji u vodi. Prvih pol minute je samo promatrao i valjda procjenjivao razinu opasnosti, a onda mi je skoro potrčo iz ruku koliko se razveselio svoj toj vodi. Imajmo na umu da hoda i trčkara, ali još uvijek se mora držati barem za jednu ruku. Nakon toga je guzom (u vodonepropusnoj peleni!) sjeo u bistru vodicu, mlatio ručicama i zašpricao što god je stigao istovremeno se smijući sve dok se nije zagrcnuo. Kad se iskašljao, opal je od smijeha na leđa, pa smo ga morali vaditi da ne udahne vodu! Za divno čudo ni to ga nije splašilo! Onda sam ja otkrila vodene tobogane.
Bez brige, savršeno mi je bilo jasno da mi je Sinak mali još premali da bi se spuštao istima, ali zato sam ga ostavila sa tatom i ukupno se glupirala dobrih 2-3 sata. Imaju onaj tobogan sa zavojima, koji i nije strašno brz ali je zabavan jer se po njemu hićeš na bubrege, prsa, gluteus maximus, glavu...
Ali imaju i brzi tobogan koji je ravan i ima pad od valjda 60 stupnjeva, pa kad sam se stuštila niz njega i upala u vodu, prvo sam mislila da sam zgubila badić, ali onda sam gornji dio našla kao rajf u kosi, a donji mi je glumio konac za zube (samo što mi nije bio u zubima nego u guzici dead).
Ipak, morala sam to ponoviti još par puta, ako zbog ničeg drugog onda da vidim koliko daleko mogu glisirati s nogama u zraku. lud Luđakinja.
Dotle su se Sinak mali i Tata mu bućkali u dubokom bazenu jer smo skontali da mu se jako sviđa kad je do brade uronjen u vodu.
Nakon ručka (koji smo si sami ponijeli u prijenosnom fridžu), prijestolonasljednik je zaspao u sjeni snom pravednika i odvalio dobra tri i pol sata, taman dok se ono najgore sunce malo smirilo.
Onda smo se bućnuli na još sat vremena, ja sam ovaj put i cice ostavila na toboganu, istuširali smo se TOPLOM vodom (do koje smo se jedva probili jer su ju okupirali stari plesnivci koji su se još u partizanima valjda borili, pa su zabrijali da je topli tuš prva crta obrane) i polako se posušili, presvukli i krenuli prema autu. Tu je opet trebalo probiti kordon penzića koji su vjerojatno mislili da je s druge strane ograde obećana zemlja, što li, pa su se natisnuli njih 415 odjednom kroz otvor širine cca 1 m.
Općenito ne znam kam se tim starim ljudima tak žuri.
Napokon smo se dokopali Yugića, utrpali se u njega i zapalili doma.
Natrag nam je trebalo malo više jer nam je sunce na zalasku tuklo ravno u oči, a i jedno skretanje smo fulali, no sve u svemu smo umorni ali sretni došli doma, otuširali se i onesvijestili u krevete.
Svi jedva čekamo reprizu, iako su nas, točnije mene, dan poslije bolili mišići za koje nisam ni zanala da ih imam.
Nažalost, zaboravili smo ponijeti fotić da ovjekovječimo taj PPK (prigoda prvog kupanja) u bazenu, tak da je jedina slika koju imamo trenutno u mobitelu i to kad Sinak ćori u sjeni hrasta.
Ili je možda bila bukva?

21.08.2009. u 18:25 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (12)
Srpanj 2006 (10)
Lipanj 2006 (6)

Tko sam ja?

Sanjalica.
Tvrdoglavka.
Mama Sinka maloga.
Žena Muža svoga.
Knjiški crv.
Sanjalica.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Što želim reći kad mi dođe kraj?



Vau, koja luda vožnja!!!

nutnutnutnutnutnut

Ne žalim za ničim!!!

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Najdraži ritual

Kad se osjećam grozno/poraženo/napušteno/neshvaćeno

zahvalim se na svemu dobrome u svojem životu

dok slušam pjesmicu MontyPhytonovca

iz filma

"The meaning of life".

"Just remember that you're standing
on a planet that's evolving
and revolving at 900 miles an hour.
Its orbiting at 90 miles a second,
so it's reckn,
a sun that is
the source of all our power.
The sun,
and you and me,
and all the stars that you can see
are movin at a milion miles a day
in an outer spiral arm
at 40 thousand miles an hour
of a galaxy we call the Milky way.

Our galaxy itself
contains a 100 bilion stars
it's a 100 thousand light years
side to side.
It bouldges in the middle
60 thousand light years thick
but out by us it's just 3 thousand light years wide.
We're 30 thousand light years
from galactic center point
we go round every 200 milion years
and our galaxy is only
one of milions and bilions
in this amazing and expanding universe.

The universe itself
keeps on expanding and expanding
in all of the directions
iz and wiz.
As fast as it can go
the speed of light, you know,
12 milion miles a minute
and that's the fastes speed there is.
So remember when youre feeling
very small and insecure
how amazingly unlikely is your birth
and there must be intelligent life
somewhere out in space
cause it's ber all
down here on Earth!"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se