Da-bog-da im apoteka menza bila......

Nisam mislila da ću opet dobiti inspiraciju za pisanje, ali me Don Blog-ov post toliko šokirao da sam iznenada dobila vjetar pod prstima.
U čemu je stvar.
Evo, sad svaki dan trebam ponovo prolaziti kroz mjesečne muke po Evi.
Strahovito sam razdražljiva, plačljiva, loše volje, a kad dobijem, onda tek slijedi veselje.
Od 5-6 dana menge, ja se prva tri dana plačem od bolova jer pokušavam ne piti tablete kad znam da mi uništavaju želudac, bubrege i jetru.
Koža na cijelom tijelu mi je strašno osjetljiva, imam sve simptome teške gripe, osim što nemam upalu mišića.
Čas mi je vruće, čas mi je hladno, preosjetljiva sam na zvuk, miris, dodir, svjetlost….

U očekivanju istog, čitam ja Don Blog-ov post o mogućem skorom uvođenju neke vrste kontracepcijske pilule koja bi smanjila broj ciklusa na 4 godišnje, umjesto dosadašnjih 12-13.
Prvo sam se zainteresirala, jer ko se ne bi htio riješiti ovakve muke??
Pa čitam ja tako o mogućim nuspojavama: moguća tromboza koja automatski za sobom povlači ogroman rizik od srčanog ili moždanog udara, povećana opasnost od malignih oboljenja…..
Ček, ček malo… Ja tu izbjegavam Voltarene, a ovi bi nam uvalili nešto što me može ubiti?!?!?!?!?!!?!

Najbolji razlog za konzumiranje tih pilula im je povećana poslovna učinkovitost kod žena!?!?!?!??!?!?!?

WTF!!!!!!

Ma di tu ima logike!!!???!!!

Kao, ak si bolja na poslu, onda si ravnopravnija sa muškim kolegama….

Dabog da ih majka u ćevapu prepoznala, ko da nije dosta kaj se moramo bojat da nas kakav napaljeni kreten ne bu na poslu šikanirao, nije valjda dosta kaj smo 1000 puta češće žrtve svakakvih oblika nasilja, psihičkog, fizičkog, seksualnog….
Nije dosta kaj moramo danas ubiti svaku želju za vlastitim ispunjenjem da bi bile savršene radnice, savršene domaćice, savršene majke…..
Di je tome kraj?????
Sufražetkinje i / ili feministice se sigurno nisu borile za takvu «ravnopravnost»!!!

Nikad nećemo doživjeti stvarnu ravnopravnost muškaraca i žena, jer muškarce će se uvijek odgajati da ne moraju biti «savršeni».
Ne moraš oprati suđe, posaugati stan, popeglati veš, oprati zahodsku školjku, izribati masnoću iza špareta, izribati kadu, skinuti kamenac i prljavštinu, oprati prozore, skuhati doručak, ručak i večeru………. Pusti dragi, tvoja ženica će……
Ne moraš pobrinuti se da djeca naprave domaće zadaće, odvesti djecu zubaru/doktoru,provjeriti kakve su im ocjene, …………………. Pusti dragi, tvoja ženica će……….
Ni slučajno nemoj razgovarati sa partnericom, biti pristojan, ne se napiti ko ruski pjesnik, …………………. Jer ako to sve radiš, dragi, nazvat će te papkom…………

Kak mi netko može reći da ću više vrijediti ako sam manje dana u godini nesposobna za rad.
Kako se netko usuđuje konstatirati da je svaki muški koji ne pije, ne puši i ne bari komade- papak!!!!!
Tko mi ima pravo reći da li sam manje vrijedna osoba ako odlučim nikad ne imati dijete!!!!???
Tko ima pravo vrijeđati naš brak, kad pričamo da si volimo pomagati, da se ne vrijeđamo, ili da imamo razumijevanja jedno za drugo????
Kojim pravom se ponižavaju ljudi koji se ne žele priključiti nikakvim čoporima pijanica ili sponzoruša, nego koji odluče slijediti vlastitu savjest i um???

Odhebite u nepoznato, to je jedino što možemo reći u takvim situacijama!
Mrš natrag pod kamen ispod kojeg si ispuzal!
Fino, direktno, bez rukavica.....

Na kraju, znam da mi početak posta na prvi pogled nema veze sa krajem, ali ako malo razmisliš, sve te silne propagande i reklame svode žene na ponižavajuću ulogu sluge,
a muškarce na još goru ulogu nesposobnih glupana.

Pod krinkom humora se sve više produbljuju rovovi između žena i muškaraca.
Nije ni čudo što onda mi ne razumijemo muškarce, niti oni nas.

31.05.2007. u 17:02 | 2 Komentara | Print | # | ^

Praznik za neradnike i kako je YT isprobala liposukciju

Bili mi na Sljemenu za praznik rada.
Obišli smo cijelo Sljeme, pa ga sad znam ko svoj džep.
Šteta kaj su mi džepovi probušeni, jel'.....
Vidjeli smo Šestine, Medvedgrad, Grafičar p.d., Žičaru....
Doduše obrnutim redoslijedom....
No pošto svi znamo da je priču bolje počinjati od početka,
onda ću ju i ja započeti baš od tuda, tj. Početka.
U Početku bijaše riječ, …..
Ne, ne to je predaleko u prošlost…..
Dakle, bili jednom Mama i Tata i oni se jesu, pa šta …..
Ne i to je preveć u prošlosti….
Ajmo mi počet sa jutrom 1.5.2007.
Utorak, Prvi maj, Praznik za neradnike i one koji će to tek postati.
Odoh ja do frižidera sa pjesmom na usnama:
«Vadim dva-tri jaja, kruh, salamu, sol,
pogledam u sendvič, a u7 njemu OOOOOOOON.
Uzela sam cipelu broj 42 (nemam pojma čija je jer oboje nosimo 39-40, ali bar se rimuje)
Ubila sam bastarda sa dva-tri udarca».
Nakon mog jutarnjeg okršaja sa najnovijim podstanarom sa osam nogu
Perem ruke i slažem sendviče.
Prije toga se svađam sa zakonitim koji se sad duri pa imam malkice blaženog mira.
Pakiramo se.
Nakon 2 sata stižemo različitim vidovima javnog prijevoza do Žičare.
Sad mi je blaženog mira već pun kufer i pokušavam inicirati razgovor sa dvije simpatične suputnice u žičarijskoj kabini. Kad sam izvalila par fora na koje su se djevojke uljudno zahihotale, došli smo do vrha Sljemena i sa suzama u očima se oprostili od dotičnih djevojaka.
Krenuli smo prema Grafičaru.
Zakoniti je tu i tam zaboravljal da se duri pa je čak i razgovaral z menom, ali čim bi se sjetio svoje svete dužnosti vađenja masti, blaženi mir (koji to više nije) se spuštao na Sljeme.
Došli smo do Grafičara.
Najeli smo se graha.
Otprdili prema Medvedgradu.
Došli do Medvedgrada.
Slikali Oltar domovine.
Slikao on mene mobitelom jer nam se fotić zgasil.
Ja obrisala sliku jer zgledam ko Medvedgrad, razvaljeno.
Svađamo se.
On se opet duri i vadi mi mast i krv siše. To mu je valjda za zimnicu.
Došli do Šestinskog lagvića.
Nastavili do autobusnog stajališta u Šestinama.
Sjedili na stanici.
Žuljevi od hodanja su mi bubnjali u ritmu muzike za ples,
a dragi kuži da bi bilo vrijeme da sad on oko mene obigrava.
U glavi mi se vrti crtić sa kojotom, pticom trkačicom i poltonskim nakovnjem.
Dolazi aklimatizirani bus, idemo doma.
U pol deset sam u zemlji snova i pred jutro sanjam da me Zakoniti opet podvrgava liposukciji.
Ni u snu nemam mira.
Buđenje.
Hvala blogu, radni je dan.

02.05.2007. u 16:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (12)
Srpanj 2006 (10)
Lipanj 2006 (6)

Tko sam ja?

Sanjalica.
Tvrdoglavka.
Mama Sinka maloga.
Žena Muža svoga.
Knjiški crv.
Sanjalica.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Što želim reći kad mi dođe kraj?



Vau, koja luda vožnja!!!

nutnutnutnutnutnut

Ne žalim za ničim!!!

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Najdraži ritual

Kad se osjećam grozno/poraženo/napušteno/neshvaćeno

zahvalim se na svemu dobrome u svojem životu

dok slušam pjesmicu MontyPhytonovca

iz filma

"The meaning of life".

"Just remember that you're standing
on a planet that's evolving
and revolving at 900 miles an hour.
Its orbiting at 90 miles a second,
so it's reckn,
a sun that is
the source of all our power.
The sun,
and you and me,
and all the stars that you can see
are movin at a milion miles a day
in an outer spiral arm
at 40 thousand miles an hour
of a galaxy we call the Milky way.

Our galaxy itself
contains a 100 bilion stars
it's a 100 thousand light years
side to side.
It bouldges in the middle
60 thousand light years thick
but out by us it's just 3 thousand light years wide.
We're 30 thousand light years
from galactic center point
we go round every 200 milion years
and our galaxy is only
one of milions and bilions
in this amazing and expanding universe.

The universe itself
keeps on expanding and expanding
in all of the directions
iz and wiz.
As fast as it can go
the speed of light, you know,
12 milion miles a minute
and that's the fastes speed there is.
So remember when youre feeling
very small and insecure
how amazingly unlikely is your birth
and there must be intelligent life
somewhere out in space
cause it's ber all
down here on Earth!"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se