Neobičan početak posta o velikoj ljubavi

=:**












Pitam se pitam o čemu bih danas mogla pisati.
Jednostavno imam veliku potrebu trkeljat, a ne znam o čemu pa, eto,
dajem rukama na volju da ispisuju što god im mozak pošalje.
Upravo je iritantna stvar na radiju, a ja sam prelijena ustat se
i promijeniti stanicu ili zgasit portabl radio.
Što napravit kad imam želju, a već duže vremena nisam,
pa mi treba više vremena za zagrijavanje?
Da ili ne?
Ajme ženo s radija daj se ne deri ko da te deru.
Bacila sam pogled nizbrdo i oči mi naiđoše na postojanu prsnu prepreku
što vidik na prste na nogama zaklanja. Kad bi u podne stajala na suncu
ispod mene bi se pol Jaruna moglo sakrit u sjenu.
Rezultat je ne posunčana donja strana grudiju.
Da bi ih posunčala moram stajat na glavi.
To je pomalo oksimoron, kaj ne?
Mislim, kad nekom kažeš da stojiš, automatski se podrazumijeva
da si u uspravnom položaju sa stopalima na zemlji.
Ako se okreneš naopako onda valjda treba reći da si se naglavio.
Natjemenio.
Navrhglavio.
Znate koje pjesme mene uvijek mogu dići na noge?
Eagles «Get over it!» i U2 «Elevation».
A koje su mi ko suza na oko?
Eagles «Hotel California» i U2 «Where the streets have no name».

Tužna sam u zadnje vrijeme. Nekako izgubljena.
Previše toga imam na umu. Nedostaje mi Moj Zakoniti.
Iako živimo zajedno, skoro se uopće ne vidimo, a razgovaramo još manje.
Radimo non stop u različitim smjenama. Tužno i neutješno.

Što ja zapravo osjećam prema Mom Z-u.
Kad smo prohodali, nisam te znala dovoljno dugo da bih te mogla voljeti.
Bila sam usamljena i nesretna. Trebala sam nekoga na koga bih se mogla osloniti
i nekoga kome bih mogla biti oslonac. Htjela sam biti željena, potrebna i,
naravno, voljena.
Kad si prvi put ušao na moje radno mjesto, nisam mogla znati o tebi
ništa više nego što si mi sam rekao. Trebalo ti je samo mjesec dana
da se tvoje prijateljstvo omota oko moga srca kao topli poplun.
I počne rasti.
Mislila sam da nikad neću željeti nekoga da mi uđe
u naj zatvorenije dijelove mojeg uma.
Sigurno se sjećaš naše prve velike svađe.
Kad sam te hladne zimske večeri izašla samo u jakni i suzama,
mislila sam da se više neću vratiti. Da ti ne mogu vjerovati.
Da ću zauvijek morati zatvoriti taj sakriveni dio sebe.
Da si bio samo malo ponosniji ili ja samo malo više preplašena,
ne bismo dočekali jutro.

Se sjećaš našeg prvog Božića i rastanka na vratima? Kad si mi rekao da je to od sreće.
Naše prve šetnje kroz Zagreb usred noći?
Prvog poljupca na klupici u parkiću?
Dana našeg vjenčanja? I dalje tvrdim da sam prva pojela onu krišku torte!
Ranih i hladnih jutara na tramvajskoj stanici kad sam gurala ruke u tvoju jaknu.
I kad sam prestala pušiti.
Naše ljetovanje na Lošinju, galebovi, ribičije, opekotine od sunca, izleti.
Noći kad si me tješio da je to samo noćna mora,
dok sam znala plakati od olakšanja što me grliš.
Naše borbe.
Naša mirenja.
Naše uspomene.
Naši zagrljaji.
Naša ljubav.

27.11.2006. u 20:45 | 6 Komentara | Print | # | ^

hop hop hop

AAAAAAAHHHHHHH












Vežem se na svoj prošli post ovom pjesničkom dopunom
koju sam na dar dobila od sestre za prošli rođendan.

partypartypartypartypartyparty
party VODKA POSLIJE KIŠE party

party Gle duplu vodku party
party Poslije kiše party
party Puna je kapi party
party Pa se njišem. party

party Vodka po vodka party
party K tome još dupla party
party I ja sam drvena party
party Poput trupla. party

party Kada završim ispod stola party
party Pitam se party
party Dal krv još party
party Mnome kola. party

party Kad se probudim party
party Pitam se prvo party
party Jesam li čovjek party
party Ili sam drvo. party
partypartypartypartypartyparty


Frkachu mi se ponudio poslužiti vodku na propisani način,
ali pod uvjetom da mi zakoniti ne sazna.
Problem je u tome što mi i dragi čita blog pa taj komentar nije prošao nezapažen.
Ne moram niti napominjati da je slijedilo veselje sveopće i pučko k tome.
Jesi me dobro uvalio, Frkha.

Mnogi bloger mi je do sad napisao da ga baš fascinira moj stil pisanja.
Jebem vas komplicirane i nedorečene!
To je ko da curi veliš da nije baš ružna.
Mene fasciniraju jogiji u Indiji kojima je udobno ćoriti na čavlima.
Ili Hindusi koji vole zakačiti udice na leđa i vući kamione.
Kak da si protumačim takovu ocjenu mojih tekstova?
«You stink, but i'm gonna be gentle about it!»?

Malo skačem s teme na temu no nema veze.
Moj je blog, smijem skakat dok mi cice ne nabe šljivu na oko.
Oba, dapače.

Ko od vas ide na koncert Pink 15.12.2006. u Ciboni?????
Ja idem, a prepoznat ćete me po tome što ću već u tri popodne grebat po ulazu.
Ne znam da li bi ponijela fotić ili ne?? Iskustva molim.
«Zašto će ona već u tri grebat po ulazu?» pitate se upravo sada češkajući svoju mendula oblongatu. (Ne, Gobac, to nisu muda. Doduše, kad si razmislim, kako kod koga).
Zato što uzimam taj dan slobodan i oću bit u prvom redu kad uđem.
Zato da mogu naslonit balkone na ogradicu ili, još bolje, potencijalnog zaštitarskog sretnika.
Po mogućnosti Sokola oštrog oka.

Pošto se zakoniti izjasnio protiv takvog oblika zabave, odo ja sa one svoje dvije koke.
Mamiti Sokole.

22.11.2006. u 19:18 | 1 Komentara | Print | # | ^

Eto mene opet, na sveopću radost

ISTA STVAR JE I SA VODKOM













Slijedi malo iscrpniji izvještaj o protekla dva mjeseca mog života.
S obzirom da sam si skurila mozak povećim količinama nekvalitetne vodke neću ići nikakvim pretjeranim redom u opisivanju jerbo me pamćenje izdaje.

Dakle sve je počelo početkom devetog mjeseca kad smo Zakoniti i ja trebali kupiti jednu zgodnu kućicu u okolici Zagreba. Prvo smo preko financijskog savjetnika doznali kolika nam je kreditna (ne)sposobnost. Sa suzama ganuća u očima, rečeno nam je da smo limitirani na 30000E sudužničkog hipotekarnog stambenog (ne nužno tim redoslijedom) kredita.
Nakon očekivanog izljeva leleka i kuknjave odlučili smo barem to iskoristiti i kupiti kućicu, udaljenu od metropole dan i pol jahanja trule kobile.
Rečeno-učinjeno.
Nađosmo kuću pristojne površine, namještenu i u prihvatljivom stanju. Rečeno nam je da je kuća građena prije 1968.g. i po zakonu nam ondak za nju ne treba dozvola.
Unajmismo procjenitelja koji nam je s čuđenjem objavio da na tom području ne postoji niti jedna građevina sa dozvolom. Našao se moj Zakoniti u međuvremenu sa vlasnikom i u razgovoru saznao da je klet na tom mjestu izgrađena prije '68. ali da ju je on zrušil i ponovo izgradio kuću na istom mjestu 1974. g. , naravno bez ikakvih dozvola.
U međuvremenu smo poplaćali i polog (7500kn) i izdavanje kopija katastarskih planova i zemljišnoknjižnih uložaka, kao i bilježničku ovjeru predugovora.
Sve skupa 8000kn.
Zatim smo morali sve to stornirati jer se procjena za stambeni kredit nemre napraviti bez građevinske dozvole, bez procjene nemreš dobiti kredit, a bez kredita nemreš kupiti niš.
Još jedan svijetli primjer začaranoga birokratičkog kružnog toka.
Da nam ne bi bilo dosadno, od nove godine nastupaju neke nove kreditne zakonitosti na snagu pa nam se loše piše.
Rezime glasi: birokracija 1: mi 0. hrvatskahrvatskahrvatska

Zbog poradi napetosti oko gore spomenutih događaja, Zakoniti i ja se svadimo u sexamo kad god i gdje god se sjetimo. Zanimljivo je da se većine napetosti čovjek može riješiti na jedan od ta dva načina. Moglo bi se čak reći da je recept za uspješan brak podjednaki omjer strastvene svađe i isto takvog sexa. Naravno, samo pod uvjetom da se to ne radi s nekim drugim osim sa partnerom.

Prošli tjedan sam se napila ko zemljica nam majka. partysmokin
Sve su to krive moja Kuma the vjenčana i Smješka the smajlić. Ja uz te dve kokoši nemrem ostati trijezna da hoću. A neću.
Trakeljala sam tolike gluposti da je i mene zabolila glava. Strašno kaj sam sve sposobna napraviti pod utjecajem famoznog društva i jako loše vodke.
Usput, pitanjce: Zašto, o, zašto nema birca u Hrvackoj nam cijeloj u kojoj se vodka poslužuje propisno rashlađena??? Zašto svaki put kad progutam imam osjećaj da gutam medicinski alkohol??? Zašto se votku poslužuje u čaši od pol litre tak da mi većina cuge ostaje po stijenkama iste??? I na kraju, pitanje za Kviskoteku: Čemu dovraga služi ona kriškica limuna??? Kad ste vi vidjeli da Rusi piju votku sa limunom??? Ili limunovo drvo/grm koji raste u Sibirskoj tundri???
W. T. F.
Vodka se pije rashlađena na barem 8 stupnjeva pod nulom, bez kišobrana, čačkalica, limuna, trešnjice ili bilo kakovog bešteka i definitivno bez aromatičnih kakača s okusom jagoda, šlaga, limuna, kelja, zelja, špeka, luka i sl. I u malenoj čašici zapremnine 0.3 deci.
A ne u lavoru veličine moje guzice s čijih stijenaka moraš lizati alkohol.

Ako znate gdje se na propisan način toči vodka molim ponizno preporuku. Po mogfućnosti da je u krugu od 50 km od Metropole.

Poljupci i pozdravi od YT. I'm back…..hahahahahahaa!!!naughtynut

10.11.2006. u 18:45 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (12)
Srpanj 2006 (10)
Lipanj 2006 (6)

Tko sam ja?

Sanjalica.
Tvrdoglavka.
Mama Sinka maloga.
Žena Muža svoga.
Knjiški crv.
Sanjalica.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Što želim reći kad mi dođe kraj?



Vau, koja luda vožnja!!!

nutnutnutnutnutnut

Ne žalim za ničim!!!

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Najdraži ritual

Kad se osjećam grozno/poraženo/napušteno/neshvaćeno

zahvalim se na svemu dobrome u svojem životu

dok slušam pjesmicu MontyPhytonovca

iz filma

"The meaning of life".

"Just remember that you're standing
on a planet that's evolving
and revolving at 900 miles an hour.
Its orbiting at 90 miles a second,
so it's reckn,
a sun that is
the source of all our power.
The sun,
and you and me,
and all the stars that you can see
are movin at a milion miles a day
in an outer spiral arm
at 40 thousand miles an hour
of a galaxy we call the Milky way.

Our galaxy itself
contains a 100 bilion stars
it's a 100 thousand light years
side to side.
It bouldges in the middle
60 thousand light years thick
but out by us it's just 3 thousand light years wide.
We're 30 thousand light years
from galactic center point
we go round every 200 milion years
and our galaxy is only
one of milions and bilions
in this amazing and expanding universe.

The universe itself
keeps on expanding and expanding
in all of the directions
iz and wiz.
As fast as it can go
the speed of light, you know,
12 milion miles a minute
and that's the fastes speed there is.
So remember when youre feeling
very small and insecure
how amazingly unlikely is your birth
and there must be intelligent life
somewhere out in space
cause it's ber all
down here on Earth!"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se