Eto mene opet, na sveopću radost
Slijedi malo iscrpniji izvještaj o protekla dva mjeseca mog života.
S obzirom da sam si skurila mozak povećim količinama nekvalitetne vodke neću ići nikakvim pretjeranim redom u opisivanju jerbo me pamćenje izdaje.
Dakle sve je počelo početkom devetog mjeseca kad smo Zakoniti i ja trebali kupiti jednu zgodnu kućicu u okolici Zagreba. Prvo smo preko financijskog savjetnika doznali kolika nam je kreditna (ne)sposobnost. Sa suzama ganuća u očima, rečeno nam je da smo limitirani na 30000E sudužničkog hipotekarnog stambenog (ne nužno tim redoslijedom) kredita.
Nakon očekivanog izljeva leleka i kuknjave odlučili smo barem to iskoristiti i kupiti kućicu, udaljenu od metropole dan i pol jahanja trule kobile.
Rečeno-učinjeno.
Nađosmo kuću pristojne površine, namještenu i u prihvatljivom stanju. Rečeno nam je da je kuća građena prije 1968.g. i po zakonu nam ondak za nju ne treba dozvola.
Unajmismo procjenitelja koji nam je s čuđenjem objavio da na tom području ne postoji niti jedna građevina sa dozvolom. Našao se moj Zakoniti u međuvremenu sa vlasnikom i u razgovoru saznao da je klet na tom mjestu izgrađena prije '68. ali da ju je on zrušil i ponovo izgradio kuću na istom mjestu 1974. g. , naravno bez ikakvih dozvola.
U međuvremenu smo poplaćali i polog (7500kn) i izdavanje kopija katastarskih planova i zemljišnoknjižnih uložaka, kao i bilježničku ovjeru predugovora.
Sve skupa 8000kn.
Zatim smo morali sve to stornirati jer se procjena za stambeni kredit nemre napraviti bez građevinske dozvole, bez procjene nemreš dobiti kredit, a bez kredita nemreš kupiti niš.
Još jedan svijetli primjer začaranoga birokratičkog kružnog toka.
Da nam ne bi bilo dosadno, od nove godine nastupaju neke nove kreditne zakonitosti na snagu pa nam se loše piše.
Rezime glasi: birokracija 1: mi 0. 
Zbog poradi napetosti oko gore spomenutih događaja, Zakoniti i ja se svadimo u sexamo kad god i gdje god se sjetimo. Zanimljivo je da se većine napetosti čovjek može riješiti na jedan od ta dva načina. Moglo bi se čak reći da je recept za uspješan brak podjednaki omjer strastvene svađe i isto takvog sexa. Naravno, samo pod uvjetom da se to ne radi s nekim drugim osim sa partnerom.
Prošli tjedan sam se napila ko zemljica nam majka. 
Sve su to krive moja Kuma the vjenčana i Smješka the smajlić. Ja uz te dve kokoši nemrem ostati trijezna da hoću. A neću.
Trakeljala sam tolike gluposti da je i mene zabolila glava. Strašno kaj sam sve sposobna napraviti pod utjecajem famoznog društva i jako loše vodke.
Usput, pitanjce: Zašto, o, zašto nema birca u Hrvackoj nam cijeloj u kojoj se vodka poslužuje propisno rashlađena??? Zašto svaki put kad progutam imam osjećaj da gutam medicinski alkohol??? Zašto se votku poslužuje u čaši od pol litre tak da mi većina cuge ostaje po stijenkama iste??? I na kraju, pitanje za Kviskoteku: Čemu dovraga služi ona kriškica limuna??? Kad ste vi vidjeli da Rusi piju votku sa limunom??? Ili limunovo drvo/grm koji raste u Sibirskoj tundri???
W. T. F.
Vodka se pije rashlađena na barem 8 stupnjeva pod nulom, bez kišobrana, čačkalica, limuna, trešnjice ili bilo kakovog bešteka i definitivno bez aromatičnih kakača s okusom jagoda, šlaga, limuna, kelja, zelja, špeka, luka i sl. I u malenoj čašici zapremnine 0.3 deci.
A ne u lavoru veličine moje guzice s čijih stijenaka moraš lizati alkohol.
Ako znate gdje se na propisan način toči vodka molim ponizno preporuku. Po mogfućnosti da je u krugu od 50 km od Metropole.
Poljupci i pozdravi od YT. I'm back…..hahahahahahaa!!!
