<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
bez naslova ^^
nedjelja, 11.04.2010.

"pokušavam otiči i biti sretna tamo, ali gdje god pođem uvijek se vratim na isto"
-eh da, to su riječi iz filma -ljupke kosti.
danas sam s frendicom otištla do cinestara, jer nisno davno bile, a dosada je vladala cijelo posljepodne.
film je dobar, težak je za shvatit i povezat sve djelove, ali to ga i čini zanimljivim. Po žanru filmova je triler, pa u dosta djelova ima zastrašujučih prizora i u nekim trenutcima imaš osječaj kao da si tamo.
ok. dosta o filmu (:

...Such a lonely day
And it's mine
The most loneliest day of my life

And if you go,
I wanna go with you
And if you die,
I wanna die with you
Take your hand and walk away...

lonely day ta pijesma mi je oduvijek bila na neki naćin kako bih rekla- odbojna, i nisam je u suštini riječi shvačala, al sad kad malo bolje poslušam i kad ćujem te stihove koje sam istakla, kao da opisuje jedan dio mene.onaj dio mene koji gleda na svaku dobru stranu mog života,slobodu,osječaje prema nekom, sve samo ne ovaj neki mladenački život, kao da odlutam u oblake kad poslušam ovu pijesmu.
i opet se vračam na sami početak gdje sam istakla onu rečenicu ... ali gdje god pođem uvijek se vratim na isto. da- u nekim trenutcima želim da ništa nije stvarnost i da mogu odlutati gdje god poželim, stvoriti onu neku svoju magičnu priču, ali kad me jedan dio potakne na sve ovo ovdje, to prestaje i opet sam ona stara, sa svim svakidaašnjim problemima, u borbi sa školom, i ko zna čim sve - jer nikad neznam što donosi sutra.

Image and video hosting by TinyPic


| 01:28 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.