nedjelja, 05.06.2005.

Kažu vrijeme lijechi rane...al' meni krvio je, jer me vraća na dane kad dobro bilo je.... (Crvena Jabuka)


Josh jedna nedilja....vanka je vrime neko bljeki....i opet odgovara mome raspolozhenju...
Opet me vata neka tuga i osjechaj nemochnosti.... U zadnje vrime osjecham da se jedna osoba udaljava od mene i polako odlazi....gubim je i ne mogu nishta napraviti da je vratim....A tako bi je htjela zadrzati.....
Razmishljala san jutros i odluchila san pustiti tu osobu....iako mi Srce tako ne govori i iako se odupire tome chvrsto san to odluchila...i koliko mi je god teshko toga san se odluchila drzhat...mozhda i grijeshin zbog toga, ali ja jednostavno neman snage vishe ishta da napravin...i jako mi je zhao zbog svega ali neshto mi govori da je to jednostavno tako...
Mozhda za sve san krivac ja....i znam da riskiram da zauvik izgubim najbolju prijateljicu u zhivotu, ali jednostavno je takva moja odluka i ne namjeravam je promjeniti koliko mi teshko to bili ili koliko bolno to bilo....Vrijeme che pokazati jesam li dobro postupila.... Ako nam je ishta znachilo onih devet godina provedenih zajedno nishta ih neche izbrisati....pa ni vrijeme koje prolazi brzo,prebrzo... Mozhda nam samo i jednoj i drugoj treba malo odmora od ssvega....
Chudno mi je sve ovo...ne mogu virovat da nam se to deshava... I shta je najgore teshko mi se pomiriti s time i stalno trazhim krivca za to shta nam se dogadja...i koliko ga god ja pokushavan nachi ne uspijevam.... Do maloprie san imala toliku zhelju i potrebu da najdjem krivca za sve ovo, ali ne uspijevam....mislila sam da che mi biti bolje i lakshe ako nekoga okrivim, ali sada vishe ne mislim tako...i shta vishe i vishe pokushavan nachi krivca u glavu mi ide da sam mozhda krivac za sve ja i samo ja... Jer ja sam ta koja je pochela udaljavat svih od sebe pa chak i nju....i sad mi se sve to vracha na najgori moguchi nachin... I ja tu ne mogu nishta...nego samo to prihvatiti i pomiriti se s tim... Ali moje Srce to ne zheli i shta je najgore ni ja to ne zhelim, ali neshto opet u meni govori da moram pustiti tu osobu...mozhda joj treba samo odmora malo...i onda che bit sve kao prije...
Ako ikad ona ovo bude chitala neka zna da mi je stalo do nje i da mi je teshko zaboravit devet godina koje smo provele skupa... U stvari ni ne zhelim ih zaboravit...prvishe je to vrimena da ga samo tako zaboravin... Nedostajes mi...nedostaju mi nashe kave i odlasci vanka... Nedostaju mi tvoe posjete i pozivi... Tvoje poruke i nasha dopisivanja do dugo u noch...toga vishe nema...a tako cheznem za tim.... Pozhelim ti chuti glas i uzmen telefon u ruku, ali me neshto opet sprijechi....zhelim te opet nazvati i chuti srecu i veselje u tvome glasu, a ne tugu i mrzhnju... Pozhelim te zvati da idemo vani kao nekada...da se glupiramu i ludiramo...da se svi ljudi okrechu za nama i pitaju se :"Koje su ovo ludjakinje?".... Shta nas je to udaljilo....zashto bash nas je moralo rastaviti? Znam da ja nisam savrshena prijateljica, to ni ne zhelim biti...i znam da sam ti puno puta digla tlak i sve to...znam da te ljutim chesto i da te zhivcira to shta ti neke stvari nisam rekla, ali i sama znash da sam takva....Jednostavno mi je neke stvari teshko rec, a kad konachno skupin snage za to najcheshche je tad vech kasno.... I to je greshka koju stalno ponavljam...ali ja sam takva...i teshko da chu se ikada promijenit.... Nemoj da te zbog toga izgubim...
Nekad smo znale prichat na telefon satima i satima.....a sada se niti ne chujemo danima...ponekad i mjesecima...
Prominile smo se obe...znam...ali ti si se skroz prominila....nema vishe onog sjaja u tvojim ochima kao prije... Nisi vishe onako sretna kao nekad...nema u tvojim ochima onog zhara koji je pokretach svega... Sve cheshche i cheshche si tuzhna i bezvoljna.... I teshko mi te takvu gledat, ne mogu....i sve shta san napravilo bilo je samo iz PREVELIKE zhelje da ti pomognem...nisam ja nishta loshe tebi tila napravit....ne znam zashto to ne shvachas... ZHELIM ti pomochi, ali ne mogu ako ti to odbijash.... Znaj da chu uvik bit uz tebe shta god se desilo....uvik chesh me imati kraj sebe...uvik mozhesh trazhiti mou pomoch...sve shta ti trbash napraviti je zatrazhiti tu pomoch i pustiti me da ti je pomognem...
Oprosti mi ako sam te nechim povridila....nisam to nikad tila.... Shvati da mi je teshko bez tebe....TREBAM TE.....VOLIM TE....VRATI MI SE...ne znam kako chu prezhivit ovo vrime bez tebe....bez nas i stvari koje smo prie radile....

Prijateljice - Seve
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet shest mladih golubica,
nasmijeshena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi shetale,
pravile se da smo vazhne, da smo pametne
i snazhne, sanjale smo zemlje daleke.


Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nashi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice zhene postale,
neke su se već i udale,
a ja josh čekam azurne zore.


Ja josh zhelim preplivati more,
ja josh sanjam zemlje daleke......
| 16:41 | Gukni...ako mosh.. :p (6) | A ono...prilipi na papir.. | #

<< Arhiva >>