srijeda, 15.06.2005.

If I can see it.....then I can do it...... (R. Kelly)

Vech duzhe vrimena nisan napisala post...jednostavo nisan imala slobodnog vrimena,a i nisan imala bash neke volje,al ev ga....dugoochekivani i najavljivani....:)

Proshlo je tjedan dana od svega onoga shta se desilo...cijelo to vrime provela je razmishljajuchi i privikavajuchi na novi zhivot...drugachiji od onog na koji je bila naviknuta...Prvih par dana bilo joj je teshko...bez svega shta je obichavala raditi...bilo joj je chudno to shta telefon nije nikako zvonia, kada bi ga uzela u ruke pozheljela bi ih nazvati i pomiriti se s njima....ali ponos je bio jachi od toga... Svaki put kada bi telefon zazvonia trchala je pogledati je li to jedna od njih dvi....nadala se da che je zvati da se idu shetati vani....bash kao prije...ali ne niti jednom nije bila ni jedna ni druga...bila bi tuzhna svaki put... Chudno joj je bilo sve to....sve je sada morala sama...nije imala nikoga da se izjada...ili je ona bar tako mislila...Kako je vrime prolazilo tako je ona pchela sve vishe i vishe zaboravljat...prisilila je samu sebe na to...znala je da ih nikada neche potpuno mochi zaboraviti, da che ih se uvik sjechati...ipak provele su devet godina zajdeno...i cilo to vrime su se drzhale skupa...ima previshe sjechnja da bi se tako lako zaboravili....ustvari nije niti,pokushavala niti htjela sve to zaboraviti, samo potisnuti i zakopati ih negdje duboko...Zheljela se posvetiti samo sebi... Puno je razmishljala...o svemu...njemom zhivotu, zhivotu opchenito, ljubavi, pijateljstvu, osjechajima, ljudima koji je okruzhuju.... Svatila je mnoge stvari i promjenila monoga razmishljanja... Osjechala se chudno...starije, zrelije... Nakon dugo vremena napokon joj se vratila zhelja za ZHIVOTOM...ne onim pasivnim zhivotom u kojem je prevladavala misao da che biti kako sudbina bude htjela...to je odluchila zaboraviti....izbaciti....i napokon uzeti svoj zhivot u svoje ruke... Odluchila je sama njime upravljati....Sada napokon zheli dozhivjeti sve shto joj se pruzha...svaku priliku ma koliko ona chudno zvuchala i izgledala...Odluchila je da vishe neche odbacivati te prilike...napokon che pocheti raditi ono shtoona zheli....pochet che misliti na vlastitu srechu, ne srechu drugih... Uzhivat che kao nikada do sada... Neche se vishe kajati za svoje postupke, chvrsto che stajati iza njih...bez ikakvog straha...Zna da je napokon doshlo vrime da i ona uzhiva u svome zhivotu, da bude sretna i zadovoljna....da se na njenom licu napokon ocrtava osmjeh,a ne tuga i zabrinutost...
Dosta je bilo svega...zna da je vrime da napokon ponosno pochne korachati ulicama svoga grada...da hoda uspravno i podignute glave...da je svi vide....
Odluchila je odbaciti sav strah koji je prije imala, osloboditi ga se i biti spremna za mnoge prilike i neprilike... Probat che ne odbacivati ljude od sebe...napokon che srushiti taj zid izmedju njenog unutranjeg i vanjskog,stvarnog svijeta...i na rushevinama tog zida sagradit che spomenik pochetka novog zhivota....
Ljubav....nju che isto prestat odbacivati i gurati od sebe... Do sada je svaki put pokushavala zaboraviti je i uvjeravala je samu sebe da che je to prochi....samo da treba pustit da vrime sve to odnese samo...Ne, to vishe neche raditi...napokon ima veliku zhelju za ljubavlju...i svime shta ona nosi.....Zheli pronachi onu osobu s kojom che mochi djeliti sve,bez ikakvog straha i sumnji...
Cijelo ovo vrime bojala se nekoga zavoljeti...imala je strah da che je taj neko povrijediti i da che opet pochet panja...Zbog toga je svo vrijeme stvarala chudan obrambeni mehanizam od svega... Pravila se da hladna,da je nisha ne zanima niti je dira...ali sve je to bila samo vanjska maska... Ubiti je bila skroz suprotno od toga....i zbog te "hladnoche" su je neki mozhda smatrali chudnom i nisu je mogli prihvatiti....ustvari nitko nije ni pomislio na to da je sve mozhda varka...Trazhili su od nje da se promjeni...ali ona to nije htjela...Drzdala se svojih uvjerenja da se ne mora mjenjati zbog nekoga samo zato jer su oni to trazhili....odluchila se promjeniti tek kad ona to bude htjela... U tome je bila uporna i tvrdoglava....zato joj se i jesu ove stvari dogodile...
Sve je to sada vishe-manje iza nje...okrenula je novu stranicu knjige zvane ZHIVOT...i polako je pochela ispisivati....polako se pochela na papiru pojavljivati nova pricha...sasvim drugachiju od one na prethodnoj stranici...Nova pricha puna je vedrine, sreche, poletnosti, nade, snage, volje...nema vishe tuge, nesreche, patnje, straha....
U novoj prichi pojavljuje se nova osoba...ona je kroz svo ovo vrime bila uz nju... Ona je ta koja ju je nauchila svemu ovome i koja joj je davala podrshku...tjeshila ju je i gurala prema naprid...nije joj dala da odustane, niti da se vracha u proshlost... S njom se polako pochela zblizhavati i pije ovoga svega, ali tek sada je spoznala koliko su sliche...Polako je sve sigurnija i sigurnija u to da ona zasluzhuje da je zove PRIJATELJICOM.... Ona ju je nauchila hodati u buduchnost,a ne se vrachati u proshlost....da treba s osmjehom gledati na buduchnost,a ne s tugom na proshlost....
Sve ovo shta je odluchila mozhe zahvaliti NJOJ.... Ona joj je napokon vratila NADU u zhivot....onu nadu koju je davno izgubila....
Iako se sve ove odluke chine teshkimai nemoguchima...ona ih je chvrsto odluchila sljediti...
DOSTA JE BILO SVEGA.........

| 21:34 | Gukni...ako mosh.. :p (3) | A ono...prilipi na papir.. | #

<< Arhiva >>