< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (10)
Lipanj 2007 (10)
Svibanj 2007 (12)
Travanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 RSS | Komentari da/ne?






Tekstovi na blogu sadrže moja osobna mišljenja i ne izražavaju stajališta Glasa Amerike, ustanove u kojoj sam zaposlen kao novinar i producent.

Bojan Klima
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.

Pišem za web stranicu www.glasamerike.com. Intervjuirao sam niz američkih i hrvatskih političara koji su bili angažirani na okončavanju ratnog sukoba u RH i BiH, kao i mnoge američke stručnjake za Balkan.

U Sjedinjenim Državama živim od 1986. Magistrirao sam kriminologiju i sociologiju prava na Kent State University, te kao asistent radio na KSU i na Sveučilištu Akron u saveznoj državi Ohio. Diplomirao sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu.


Linkovi

Teorije zavjere - ispušni plinovi demokracije

24.03.2008., ponedjeljak


Dok su napadani Vukovar i Dubrovnik od nekog američkog Hrvata čuo sam da je 'sin predsjednika Georgea Busha oženjen za kćerku Lazara Mojsova'. Istovremeno, neki kolega sa postdiplomskog na Sveučilištu Kent State informirao me je da je rat u Hrvatskoj zapravo sukob dviju buržoazija koje su 'zavadile hrvatsku i srpsku radničku klasu kako bi lakše vladale'.

U prvu je tvrdnju vjerovao čovjek koji si nije mogao objasniti činjenicu da Amerika pasivno gleda kako se uništava jedna 'mlada demokracija'. U drugu je tvrdnju vjerovao čovjek koji je dio mladosti proveo na radnim akcijama na Kubi, koji je samouvjereno tumačio da je 'i najgori socijalizam bolji od najboljeg kapitalizma'.

'Kud baš Lazar?' – pitao sam se. Kolegi sa studija natuknuo sam, ako se dobro sjećam, da je problem Jugoslavije možda u tome što je u njoj buržoazije premalo, što je poubijana, prognana ili deklasirana, a ne to da je ona navodno strašno moćna.

Oba su me moja 'informatora' smatrali naivcem koji ne razumije što se zapravo događa.

Teorije zavjere – a marksizam smatram teorijom zavjere - privlačile su me do otprilike 18. godine. Kasnije ne. Zašto? Najviše me iritira bizantinski mentalitet koji je potreban da bi se u njih ozbiljno povjerovalo. Mentalitet koji vjeruje da 'ništa nikad nije slučajno'. Da stvari 'nikad nisu onakve kakve se doimlju na prvi pogled'. Da je zavjera svojevrsna 'lokomotiva povijesti'. Da je 'protivnik uvijek na dobitku' (jeste li kada čuli za neku teoriju zavjere koja vama pogoduje?). I da se događaji mogu objasniti jedino analizom 'trokuta moć-novac-seks'.

Mentalitet koji se uvijek pita 'zašto baš sada' i 'kome to odgovara'.

Posljednje pitanje je postavio Silvije Tomašević na blogu Vatikan i okolica: 'Kome treba održavati bin Ladena na životu'.

Dojam je da to 'treba' Vatikanu, jer autor navodi riječi njegova glasnogovornika koji ozbiljno uzima prijetnje koje je Papi uputio vođa al-Qaide. Međutim, naravno, pravi odgovor glasi - 'održavanje bin Ladena na životu' treba Americi. Jer, da li bi u slučaju bin Ladenove smrti – glasi 'pitanje koje nije bezazleno' – bila opravdana vojna prisutnost SAD-a i njegovih saveznika u Iraku i Afganistanu?

Silvije Tomašević piše da vođa al-Qaide 'možda nije živ' te navodi mišljenja člana Europskog parlamenta Giulietta Chiese i nedavno ubijene bivše pakistanske premijerke Benazir Bhutto.

Možda nije, a možda je.

Beogradske novine svako malo spekuliraju da je i Ratko Mladić umro. 'Kome odgovara' takvo pisanje? Ratku Mladiću.

(Hej, možda nikad nije niti postojao? Kao u filmu 'Valter brani Sarajevo'. 'Das ist Valter' - kaže njemački oficir pokazujući se nekog brda cijeli grad.)

Teorije zavjere su privlačne zbog toga što dokazi koji ih pobijaju često nisu na dohvat ruke. 1968. su milijuni vjerovali da je Paul McCartney mrtav i da je osoba na omotu albuma Abbey Road njegov dvojnik. Ima ljudi koji niti danas ne vjeruju da je čovjek bio na mjesecu. Postoje oni koji smatraju da 'Elvis živ'.

Kada je politika u pitanju, pristalica teorije zavjere doimlje se često kao sofisticirani znalac koji nije naivan. On ponire dublje od novinskog naslova, zna kako svijet funkcionira. Ako u razgovoru s njim ili njom dovedete u pitanje teoriju zavjere ustvrdivši da ste nešto 'pročitali' čak i 'vidjeli svojim očima' – ili, ne daj Bože, da su ljudi ponekad nesposobni, glupi i lijeni - sažalno će vas pogledati. Koj' ste vi hlebinac?!

Međutim, najantipatičniji aspekt mnogih 'političkih' teorija zavjere – bilo da je riječ o anti-semitizmu, raznim promišljanjima o navodnoj američkoj 'organizaciji' 11. rujna, ili pak 'vatikansko-kominternskoj zavjeri' – je krivljenje žrtve odnosno opravdavanje njezine patnje. Žrtva je na izvjestan način zaslužila to što joj se događa.

U Dubrovniku su, daleko od kamera CNN-a, 'jedino paljene automobilske gume'.

Tržnicu u Sarajevu granatirali su 'sami Bošnjaci'.

Poslovni tornjevi u New Yorku razoreni su 'iznutra', a taj se dan na poslu 'nije pojavio niti jedan Židov'.

Prvu tvrdnju – koju sam u niz navrata čuo poznanika koji su iz Srbije - ćemo s ljutnjom otkloniti. Ne samo zato jer smo uz Dubrovnik i njegove žrtve emocionalno vezani, već i zato što o tamošnjoj situaciji za vrijeme rata najviše znamo. Drugu i treću tvrdnju - sklon sam vjerovati - čitatelj u Hrvatskoj će možda prihvati ili će je odbiti, ali zapravo, nekako je otvoren za oba tumačenja. Bojim se, najviše zbog toga što osjeća da ga je za žrtve, zapravo, baš briga.

Primjenu načela 'što volim teoriju zavjere – ali ne u mojoj kući' prije nekoliko dana primijetio sam u medijskom praćenju ubojstva u zagrebačkom parku Ribnjak te najavama navodnog 'čišćenja grada' od strane Bad Blue Boysa. Još prije dvadeset godina, fenomen bi se – recimo, u gradskoj rubrici Vijesnika – 'obradio' spominjanjem 'stranih krugova' ('kome to odgovara'). Naglašavala bi se činjenica da se sve događa neposredno pred dolazak američkog predsjednika ('zašto baš sada'). A akteri i žrtve bili bi tek 'marionete' neimenovanih ali dobro poznatih snaga koje 'vuku konce iza kulisa'.

Danas, međutim ništa. Nema 'zavjera' kada su u pitanju svima nama vrlo bliski nogometni navijači.

A inače, da vam pravo velim, gledajući iz daleka, a na temelju čitanja zagrebačkih novina, materijala za 'teoriju zavjere' moglo bi se pronaći.

Samo vježbe radi, bez obzira na moju kritičnost prema svim teorijama zavjere – pitam se 'kome odgovara' da se o nasilju piše jedino 'fenomenološki', kao da je ubojstvo društveni događaj, gotovo kao i proslava Dana svetog Patricka, koji razbija učmalu svakodnevicu metropole? Pristašama čvrste ruke? I to baš sada, kada Hrvatska treba postati članica NATO saveza? Zašto anonimne poruke elektronske pošte dobijaju u novinama prominentnije mjesto od izjava šefa policije? Zašto navijači čije se udruge – čitam u Vjesniku – financiraju iz državnog proračuna napadaju novinare državne televizije, koji o njima inače pišu prilično blagonaklono ('najbolji na svijetu'), a kude ih tek kada padne glava, ali ne kada i porazbijaju tramvaje? Je li riječ o borbi za vlast?

Naravno, Zagrepčani bi na ovu 'dubinsku', plitičku 'analizu' s pravom reagirali s 'kaj god, daj se seberi'.

Christopher Hitchens piše da su teorije zavjere 'ispušni plinovi demokracije' – neizbježne su kada ogroman broj informacija cirkulira među ogromnim brojem ljudi. (Zato se valjda u slučaju 'čišćenja Zagreba' od strane BBB-a ozbiljno uzima i anonimna e-mail poruka. Da je riječ o rukom pisanom pismu, poruku vjerojatno nitko ne bi niti pročitao)

I ja bih na ovu teoriju zavjere reagirao s gromkim 'kaj god'.

Skloniji sam prozaičnijem objašnjenju. Točno, tekstovi o BBB-ima prodaju novine. Ali također je važno, mislim i ovo: redakcije dnevnih listova kao da su lišene nadzora odraslih koji su – kako se čini - većinom ili u diplomaciji ili su dopisnici iz inozemstva. Uvjereni da se 'kod nas ništa ne događa', mladi novinari nasilje na ulicama promatraju kao nešto 'što nas čini svijetom', u paketu s 'Bolonjom' i ljudima koji kopaju po kontejnerima.

Inače, 'sve je to uvezeno sa Zapada' – rekao bi pristalica teorije zavjere.
objavljeno: ponedjeljak - 24.03.2008. - 19:24 - Komentari (21) - Ispis - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada