|
|
Na Baracka Obamu bačeno 'sve osim kuhinjskog lavaboa'
05.03.2008., srijeda
'Ja nisam član organizirane političke stranke. Ja sam demokrat' – izjavio je sedamdesetak godina američki satiričar W.C. Fields, ukazujući na kaotični mentalitet koji je vladao u stranci Franklina Delana Roosevelta.
Suvremena Demokratska stranka, stranka Hillary Clinton i Baracka Obame, nije mnogo drugačija.
Prema mreži MSNBC, u posljednjih šest mjeseci dva su glavna natjecatelja za stranačku predsjedničku nominaciju na uzajamno napadanje potrošili oko 85 milijuna dolara. Nacionalni stožer Demokratske stranke prikupio je za predsjedničku izbornu kampanju, koja počinje u rujnu i traje dva mjeseca – i u kojoj je potrebno pobijediti republikanskog kandidata – 5 milijuna dolara.
Republikanska stranka razmjerno se brzo okupila oko senatora Johna McCaina, koji je očito u javnosti najpopularniji, iako ga ne voli stranački vrh a niti tzv. vjerska desnica, koja je jedan od glavnih izbornih blokova te stranke.
Demokratsku stranku nazivaju ovih dana circular firing squad, zbog njezine auto-destruktivne sklonosti da se pred izbore upusti u ljute razmirice oko naoko opskurnih tema, nakon kojih je uvijek neki od blokova (sindikati, ekolozi, žene, crnci) uvrijeđen te na izborima 'prijeđe na drugu stranu' ili na dan izbora ostane kod kuće i ne glasa.
Kao što bi se izrazili hrvatski sportski komentatori, republikanci 'zadovoljno trljaju ruke'.
O čemu ja ovdje sada tamburam? Pa o rezultatima sinoćnjih stranačkih izbora u Teksasu, Ohiou, Vermontu i Rhode Islandu. Kako ste već vjerojatno saznali, republikanski senator iz Arizone John McCain pobijedio je u sve četiri te da je time osvojio podršku dovoljnog broja delegata koji mu jamče predsjedničku nominaciju. Iz izborne utrke za republikansku predsjedničku nominaciju povukao se Mike Huckabee, bivši guverner Arkansasa, koji je u svom oproštajnom nastupu podržao kandidaturu Johna McCaina.
Kao vjerojatno i druge stranke desnog centra na Zapadu, američka je Republikanska stranka discipliniranija i praktičnija stranka; manje je doktrinarna od Demokratske stranke. S druge strane, kao i mnoge druge konzervativne stranke, u njoj postoji osjećaj za ‘red’ – kod njih ubrzo postane jasno tko je ‘glavni kandidat’. Na iznenađenje svih, ove je godine to John McCain, stranački outsider bez mnogo novca.
Međutim, kako ovdje kažu, ‘you can’t argue with success’. Kako je McCain na dosadašnjim stranačkim izborima dobio najviše glasova, pobijedio favorizirane protivnike, stranka se ‘postrojila’ iza njega.
U demokratskom taboru, senator iz Illinoisa Barack Obama pobijedio je u saveznoj državi Vermont, dok je u Ohiou, Teksasu i Rhode Islandu pobijedila senatorica iz New Yorka i bivša prva dama Sjedinjenih Država Hillary Clinton.
Hillary Clinton s pravom se jutros proglašava da je ‘comeback kid’ – kao što je to 1992. nakon drugog mjesta u New Hampshireu bio i Bill Clinton.
Prije jučerašnjih stranačkih izjašnjavanja u Teksasu, Ohiou, Vermontu i Rhode Islandu senatorica iz New Yorka ponešto je zaostajala u podršci delegata za Barackom Obamom, koji je u posljednjih šest tjedana pobijedio Hillary Clinton u jedanaest saveznih država.
Najzanimljivije je to da čak ako Clintonica pobijedi Obamu u svih 16 preostalih saveznih država, niti tada neće imati dovoljno delegata koji bi joj na nacionalnoj konvenciji stranke zajamčili predsjedničku nominaciju. O pobjedniku će vjerojatno odlučiti stranačka elita, nešto više od 700 ‘superdelegata’.
Ta će činjenica neku grupu iz izborne baze Demokratske stranke grdno rasrditi.
Jer, nakon poraza Ala Gorea prije osam godina - nakon prekinutog prebrojavanja glasova na Floridi, nakon što je 2000. o pobjedniku predsjedničkih izbora odlučio Vrhovni sud u kojem sjede većinom konzervativci – što će sada i u Demokratskoj stranci o kandidatu odlučivati ljudi iz vrha, kongresmeni, senatori, lokalni dužnosnici koje nitko nije izabrao, a ne građani?!
Zašto se uopće glasalo?
(Hej, u Rusiji se povodom predsjedničkih izbora cijeli stranački kandidacijski postupak odvijao u glavi Vladimira Putina, koji se valjda poput profesora Baltazara izvjesno vrijeme šetao po svom uredu, ‘mislio je, mislio – i onda se dosjetio!’ Glavni protivnik Dimitrija Medvedeva bio je diskvalificiran. Promatrači sa Zapada nisu željeli pratiti takve izbore. Medvedev je postao predsjednik.)
Zašto je prekinut pobjedonosni pohod Baracka Obame, koji – bez obzira na sinoćnje poraze – još uvijek ima vrlo dobre šanse da na jesen bude protivnik Johnu McCainu?
Republikanac Mitch McConnell opisao je kandidacijski proces u Demokratskoj stranci ovim riječima: ‘Senatorica iz New Yorka rođena u Illinoisu natječe se protiv senatora iz Illinoisa koji je – kako se čini – rođen u jaslama.’
Kada se u izbornoj kampanji na brzinu postigne takav status, takav imidž, ‘pad’ je nakon izvjesnog vremena neizbježan.
Okupljanje milijuna novih glasača, većinom mladih ljudi, oko Baracka Obame simpatizeri nazivaju ‘pokretom’, kritičari – kultom ličnosti. Barack govori pred desetinama tisuća ljudi. Hillary Clinton često ima problema napuniti dvoranu s par stotina mjesta.
No, poziciju favorita – Barack Obama je ostvario uzastopne izborne pobjede u 11 saveznih država u posljednjih mjesec dana – prati i kritičnije pisanje u novinama, prvi oštriji napadi na televiziji. (O nekim kritikama na račun karizmatskog političara iz Chicaga pisao sam u prošlom blogu.)
Izborni stožer Hillary Clinton naglašavao je dvije stvari – neiskustvo Baracka Obame i njegovu navodnu dvoličnost.
Neiskustvo je istaknuto televizijskom reklamom koja računa na strah prosječnog glasača.
Crno-bijela snimka djece koja spavaju. ‘Tri je u noći. Vaša djeca mirno spavaju. U Bijeloj kući zvoni krizni telefon. Tko želite da na njega odgovori?’
Navodna dvoličnost ukazana je iznošenjem glasine da se jedan Obamin bliski suradnik navodno sreo s kanadskim konzulom u Chicagu te mu je – opet navodno – rekao da se ne obazire na Barackove kritike Sjeverno-američkog sporazuma o slobodnoj trgovini, jer on ga ‘kritizira samo kako bi pobijedio u Ohiou’.
Također, na pitanje ‘je li Obama musliman’ Hillary Clinton prije nekoliko dana odgovara ‘koliko ja znam, nije’.
‘Koliko ja znam’ – Hillary u svakom slučaju nije s indignacijom odbacila i samu pomisao da bi trebala odgovoriti na takvo pitanje, koje se bazira na već otrcanoj glasini koja se povlači po Internetu.
Najnoviju strategiju Hillary Clinton nazvali su ‘kitchen sink strategy’.
Na Baracka je bačeno ‘sve, osim kuhinjskog lavaboa’.
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.