|
|
Politički žargon - povod za eksanje
11.02.2008., ponedjeljak
Blogerica Onakojatrčisvukovima komentirala je tekst o prošlotjednom izbornom super-utorku rečenicom 'ti si sav u tim izborima'. Barem do studenog, kada se ovdje održavaju predsjednički izbori, blog Washington Rocks uglavnom će se baviti temama koje su usko vezane uz politiku. Za to postoje tri razloga:
1. Blog kao forma je, čini mi se, svojevrsna niša – oni najzanimljiviji bave se određenom usko definiranom temom. Ne znam kojim putem većina čitatelja stiže na moj blog, ali ako idete preko portala Večernjeg lista, vidjet ćete da se svaki od blogova koje oni promoviraju bavi zapravo vrlo uskim 'komadićem' životne stvarnosti – nogometom, glazbom, para-fenomenima, ekologijom... Moj se bavi američkom politikom s povremenim 'izletima' u hrvatsku stvarnost.
2. Mene politika jako zanima, a posebno me fasciniraju političari kao osobe. Ja i prema onima s kojima se ne slažem osjećam prilično divljenje jer – barem ovdje u Americi – ti ljudi puno rade, najbolje što mogu, a na poslu koji je zapravo dosta nezahvalan. U privatnom bi sektoru, naime, ogromna većina njih zarađivala mnogo više, a ne bi bila izložena takvoj medijskoj pozornosti, stresu, odgovornosti, kritikama i ismijavanju. Ali se ipak bave politikom jer ih, manje-više, inspirira želja da učine nešto za – koliko god to naivno zvučalo – 'opće dobro'. Naravno, svakog od njih 'gura' i ogromni ego, ambicija, natjecateljski duh, taština - no bez toga se na javnoj sceni ne može egzistirati, bili vi političar, glazbenik ili nogometni trener.
3. Blog Washington Rocks se bavi uglavnom politikom zato što je glavni grad Sjedinjenih Država u kojem živim takav – sav je u politici. Možda ga se može usporediti s Bonnom, glavnim gradom bivše Savezne Republike Njemačke. U Washingtonu nema klasične industrije, gotovo sve što postoji izravno ili neizravno je povezano s politikom: vladine ustanove, ali i mediji, pa sjedišta stotina NGO-a, pet-šest sveučilišta, barem stotinjak think-tankova i znanstvenih instituta, brojne lobističke tvrtke te razvijeni high-tech sektor i ugostiteljstvo koje najviše zarađuje na 'političko-povijesnom turizmu' – raznim profesionalnim skupovima i školskim izletima.
Tvrdnju da je Washington 'sav u politici' oslikavaju i lokalni tulumi, koji se često znaju organizirati povodom televizijskih prijenosa političkih događaja primjerice objavljivanja izbornih rezultata ili još bolje – godišnjeg predsjednikova govora o stanju nacije. Na njima, piše Washington Post, mladi ljudi - razni praktikanti, pomoćnici pomoćnika, studenti post-diplomci - sudjeluju u popularnoj društvenoj igri koja se sastoji u sljedećem: odrede se riječi ili fraze na spomen kojih se eksa alkoholno piće, bilo pivo ili nešto žestoko.
Washington Post objavljuje i slajdove s jednog takvog tuluma.
Primjerice, nakon što George Bush u govoru o stanju nacije spomene riječ 'nuclear' (izgovara je kao 'nook-yuh-lerr) ili 'terrorist' (izgovoreno kao 'terra-ist) – dvadesetak okupljenih odmah šljusne po votku ili što već. U roku od sat-dva, koliko traje predsjednikov govor o stanju nacije, društvo je dobro pod gasom – jer, već prema ambicijama u vezi s priželjkivanim pijanstvom, mogu se odrediti riječi ili fraze koje su zaista dio trenutne političke mode. Primjerice, 'ekonomski stimulans', 'tax cuts' ili, recimo, 'Iran' ili 'Pakistan'.
(Moj favorit je fraza koju ovdašnji političari pogotovo u izborno doba naprosto obožavaju - 'American people deserve...')
Fenomen televizijskog binge-drinkinga ukazuje na tipično washingtonski multi-tasking. Naime, svi okupljeni 'moraju' pratiti politički događaj koji se emitira na televiziji – ako ništa drugo, zbog toga što će o tome sutra biti riječi na poslu. S druge strane, ako već to trebaju gledati, 'zašto se ne bi i zabavili'. Vjerujem da je u eksanju prisutna i izvjesna doza očaja ili dosade – nakon sedam godina aktualne, prilično nepopularne administracije.
Pokušavam zamisliti povodom kojih bi primjera rogobatnog političkog žargona eksao da sam kojim slučajem mlađi i da živim u Hrvatskoj.
Iznjedriti. Hrvatska treba biti prepoznata. Udruge proizašle iz Domovinskog rata. Ta i takva Europa/svijet. ...ne samo da može, već i hoće...
Jesam li što izostavio? Naravno da jesam. Recite mi koje vas riječi/fraze iz suvremenog političkog žargona inspiriraju na manijakalno eksanje žestoka pića?
Najodiozniju riječ odnosno frazu (od koje se zaista ježite), a koja osvoji najviše vaših glasova, nastojat ću koristiti što češće.
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.