|
|
'Majka svih washingtonskih skandala' - deset godina poslije
20.01.2008., nedjelja
Kada biraju predsjednika, Amerikance ne zanima samo kandidatov program, već – možda i više - njegova ili njezina životna priča. Naime, puno ljudi u ovoj, zapravo još uvijek vrlo 'staromodnoj' zemlji, misli da životne nedaće, krize i općenito teške situacije jačaju čovjekov karakter.
Inspiriran desetom godišnjicom seksualnog skandala zvanog Monicagate, novinar MSNBC-ja Chris Matthews je sljedećim riječima prije par dana objasnio kako je, po njegovom mišljenju, 'Hillary Clinton postala Hillary Clinton', odnosno od kakve je građe sazdana senatorica iz New Yorka - u usporedbi s nekim prethodnim predsjednicima. Parafraziram:
Abraham Lincoln je odrastao u brvnari u divljini Kentuckyja. Frederick Delano Roosevelt bolovao je od polia. Dwight Eisenhower je zapovijedao iskrcavanjem u Normandiji. Hillary Clinton je pred nacijom bila ponižena kada ju je prevario muž.
Namignuvši gledalištu, Chris Matthews je to pred kamerama ispalio (rekao je doslovno da je 'razlog što je Hillary senatorica i predsjednički kandidat, a i favorit u utrci za Bijelu kuću, možda to što ju je muž svojedobno varao'), a sljedeću se večer odmah pred kamerama i ispričao - nakon kritika da je riječ o seksističkoj izjavi.
Iako je izjava zaista tako zvučala, Chris Matthews je u svojoj isprici rekao da Hillary Clinton, naravno, nije senatorica i predsjednički kandidat jedino zato što je supruga Billa Clintona, niti zato što su je '1998. svi žalili', već i zbog toga što iza sebe ima i osobna, profesionalna postignuća – neovisna o karijeri svog supruga.
MSNBC je u odgovoru na kritike objasnio da je Matthewsu 'posao biti kontroverzan i provokativan', dok je predstavnica Nacionalne organizacije žena, NOW, rekla da im 'nije stalo do isprike već promjene u Matthewsovom ponašanju.'
Ova mala epizoda podsjetila me je na jutro 20. siječnja 1998. godine, kada je skandal 'puknuo' na naslovnim stranicma američkih novina. Noć prije – ne znam zbog čega sam to upamtio – supruga, šogor i ja gledali smo film 'Titanic'. Sljedeći dan, i dobrih par mjeseci nakon toga, Titanicu je – moram priznati - nalikovala Bijela kuća u kojoj je već šestu godinu živio nama simpatični Bill Clinton.
Prvih se tjedana afere Lewinsky ozbiljno nagađalo kada će točno, u vrlo skoroj budućnosti, Bill Clinton podnijeti ostavku.
Dat' će ostavku zato kaj si je pošmajhlal tam neku curu?! – tako je otprilike glasila reakcija svih mojih tadašnjih poznanika, bili oni iz Australije, Njemačke, Južne Koreje, Izraela, Pakistana ili Francuske.
Clintonovi protivnici naglašavali su da se ne istražuje seksualni život predsjednika države, već u istrazi izrečena laž. Međutim, taj neistiniti iskaz od strane predsjednika države nije se odnosio na problematiku nacionalne sigurnosti, financija ili bilo čega drugog što spada u predsjednikov mandat, već je spadao u domenu privatnog života.
Ili možda nije. Naime, u istrazi jednog prijašnjeg slučaja seksualnog maltretiranja – za što je predsjednika optužila izvjesna Paula Jones, činovnica u državnoj upravi Arkansasa – neovisni istražitelj Kenneth Starr je upitao Billa Clintona, tada već predsjednika države: 'Jeste li vi imali seksualnu aferu s Monicom Lewinsky?' Nakon Clintonovog niječnog odgovora, Starr ga je upitao je li imao seksualni odnos s Monicom Lewinsky. Slijedio je također niječni odgovor. Razlog za ispitivanje ove vrste je bila želja istražitelja da utvrdi tzv. pattern of behavior. Naime, ako se utvrdi da se optuženi za sekasualno maltretiranje u prošlosti također slično ponašao prema drugim ženama, onda je – kako se smatra – lakše dokazati i konkretne optužbe.
Kronologiju Afere Lewinsky oni zaboravniji ili mlađi mogu pročitati ovdje.
Nakon par mjeseci, Bill Clinton je priznao da je imao neku vrst seksualnog odnosa s Monicom Lewinsky. Amerikanci, a i svijet općenito, čuli su tijekom sljedeće godine putem novina, televizije i Interneta – koji je upravo na ovoj aferi stekao dominaciju na medijskoj sceni - detalje iz privatnog života svog predsjednika koje, vjerujem, nisu željeli znati.
13 mjeseci kasnije, nakon što mu je Zastupnički dom izglasao opoziv, Bill Clinton je bio oslobođen optužbi (davanje lažnog iskaza, ometanje istrage) od strane Senata, čime mu je bilo omogućeno da odsluži preostalih 700 i nešto dana njegova drugog predsjedničkog mandata. Bijelu je kuću napustio kao iznimno popularan predsjednik – s approval ratingom od oko 65 posto.
U Aferi Lewinsky je bilo, međutim, mnogo više gubitnika nego pobjednika.
Prvo gubitnici. Javnost se gnušala što mediji izvještavaju o opscenim detaljima slučaja, na temelju slabo potvrđenih glasina, koje su se međutim – gle čuda! – uvijek pokazivale točnima. Billu Clintonu su zamjerali bračnu nevjeru i ponašanje nedolično predsjedniku države. Monica Lewinsky je ostala u sjećanju nacije kao beskrupulozna debela djevojka lakog morala. Neovisni istražitelj Kenneth Starr – danas dekan Pravnog fakulteta sveučilišta Pepperdine u Kaliforniji – bio je na kraju afere percepiran kao inkvizitor, u službi republikanaca koji su pak kritizirani jer su politizirali slučaj koji nije trebao postati javan. Uspostavilo se da su i najveći kritičari Billa Clintona, Newt Gingrich i Tom DeLay, također varali svoje supruge. Gingrich i DeLay – nekada uzdanice republikanaca – više nisu u politici.
Iz današnje perspektive, uz Matta Drudgea i njegov DrudgeReport, 'pobjednica' je jedino Hillary Clinton koja je 1998. bila je ismijavana zbog beskonačne vjere u lojalnost supruga. Međutim, kako se 'Afera Lewinsky' razvijala, postajala opscenijom i apsurdnijom, Amerikanci – ili barem jedna polovica nacije, ona koja glasa dobrim dijelom za demokrate - su u smirenom držanju Hillary Clinton također primjetili solidnost, pristojnost i snagu. I time su bili impresionirani.
Popularnost Hillary Clinton u utrci za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke rezultat je, među ostalim, i simpatija koje je ona stekla u tom za nju teškom razdoblju.
No, da bi postala predsjednica države, Hillary Clinton mora osvojiti i milijune glasova neopredjeljenih glasača, pa i nekih republikanaca. To će biti teže. Republikanci će u izbornoj kampanji podsjetiti glasače na lascivnije i, jednostavno rečeno, neukusne aspekte dva mandata Hillaryina supruga (nije to samo Afera Lewinsky, već i afere Whitewater i Travelgate, pa onda skandali vezani uz razne sumnjive donatore, 'prodaja' Lincolnove spavaće sobe, kao i predsjedničkih oprosta na kraju mandata). Time će pridobiti određeni dio neopredjeljenih glasača, a neki od onih koji bi inače glasali za demokrate ostat će na dan izbora kod kuće – sablažnjeni niskom razinom svih političara. Na 'tijesnim' izborima, gdje se razlika između pobjednika i poraženog mjeri djelićima postotka, to bi republikancima moglo biti dovoljno za pobjedu.
Po mom mišljenju, baš zbog te 'prtljage iz prošlosti', Hillary Clinton nije dobra kandidatkinja za predsjednicu države.
To kažem iako sam smatrao, a i danas smatram, da je Afera Lewinsky bila groteskni i nepotrebni incident iz života jedne još uvijek prilično mlade nacije, koji je u inozemstvu biodočekan s priličnim nerazumijevanjem. Mislim da je istraga Kennetha Starra zaista nalikovala inkviziciji, a postupak opoziva predsjednika države, koji su inicirali republikanci, je bio apsurdan i za zemlju štetan potez zbog kojeg je protraćeno 13 važnih mjeseci, a da bi se istražio incident iz privatnog života koji, sam po sebi, nije imao nikakve posljedice po dobrobit države (Laganje o seksu, pogotovo izvanbračnom seksu, ja naime - ne bi vjerovali - smatram jednom od normalnijih, pozitivnijih 'tekovina civilizacije'. Zamislite što bi se dogodilo da svi odjednom polude i postanu iskreni. Očekujem žustru debatu o ovoj 'mudrosti')
Ako Hillary Clinton postane predsjednica države, to će značiti da će njezin suprug opet biti u Bijeloj kući, ovaj put manje-više besposlen. Iako je Bill Clinton iznimno nadaren političar, skandal s Monicom Lewinsky pokazao je da je on, također, i čovjek koji je sklon – teško je ovdje naći najbolju formulaciju - riskantnom ponašanju kojeg bi se ljudi na javnim položajima trebali kloniti. Zbog toga, nova će predsjednica dio svog dragocjenog vremena provesti razmišljajući gdje joj je sada muž i 'što radi.'
Protivnici Hillary Clinton u ovom trenutku ne mogu ili ne žele na njezin račun izreći kritike ove vrste, međutim njih ćemo čuti – za otprilike osam ili devet mjeseci.
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.