|
|
Privatni život Rudyja Giulianija - švedski stol za tabloide
19.11.2007., ponedjeljak
'How do we beat the bitch?' – upitala je na jednom predizbornom skupu u Južnoj Karolini republikanskog senatora i predsjedničkog kandidata Johna McCaina jedna gospođa u godinama.
Očito zatečen, McCain se nasmijao, rekao da je riječ o 'odličnom pitanju', te dodao da 'vrlo poštuje senatoricu Hillary Clinton'.
Jedan je dio nacije sablažnjen korištenjem vulgarnog izraza kojim se, nažalost, još uvijek ponekad 'časte' ambiciozne žene. Drugi se potiho smijucka, dok je trećem drago što se pitanje sličnog sadržaja nije odnosilo na Baracka Obamu.
(Reakciju urednice feminističkog magazina Bitch na korištenje te riječi u izbornoj kampanji možete pročitati ovdje.)
No, gospođa je postavila najvažnije pitanje u svakoj političkoj kampanji – 'kako ćemo ih pobijediti?' Na početku izborne kampanje, odgovor glasi: protivnika ćemo pobijediti ako izaberamo pravog kandidata. Ankete pokazuju da u ovom trenutku – nešto manje od godinu dana od predsjedničkih izbora – od republikanaca jedino Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka, ima nekakvu šansu da 'zaustavi' Hillary Clinton.
Rudy Giuliani s pravom naglašava svoja dva glavna uspjeha. Prvo, 'počistio' je New York, grad kojeg su mnogi Amerikanci u unutrašnjosti do, recimo, 1995. smatrali modernom verzijom Sodome i Gomore. Drugo, 11. rujna 2001., pokazao se 'hands-on' vođom. Bio je na licu mjesta, znao je što treba činiti u prvim satima kaosa, digao je moral, a kompanjonima terorista navijestio što ih čeka.
Zato se Giulianiji u konzervativnoj unutrašnjosti zemlje mnogima sviđa, iako je on kada su u pitanju teme vezane uz famozni '3G' - God, Guns and Gays - za njih pravi liberal. Naime, Rudy Giuliani podržava pravo na pobačaj, zalaže se za kontrolu osobnog naoružanja i smatra da homoseksualci imaju pravo stupiti, ako ne u brak, onda u takozvanu 'građansku zajednicu'. (U New York Cityju, gdje republikanci predstavljaju možda desetinu pučanstva, ako i toliko, političar iz Republikanske stranke – ako želi pobijediti na izborima - mora biti nesvakidašnji, 'samosvojni' republikanac.)
Međutim, Rudy Giuliani je – što se tiče osobnog života - gotovo operetni lik. Za američkog političara koji želi biti predsjednik države Giuliani ima nesvakidašnji background: tri braka, vlastita djeca ne govore s njim, šaroliko društvo 'prijatelja', za političara 'bizarno' ponašanje...
Za newyorške tabloide, privatni život Rudyja Gulianija bio je prije nekih desetak godina neka vrst švedskog stola, 'gift that keeps giving'.
1994., Giulianijeva druga supruga saznala je da je njezin brak gotov gledajući televiziju. Njezin muž, gradonačelnik, je naime svoj razvod najavio u isto vrijeme i njoj i svim građanima New Yorka, na konferenciji za tisak, pred televizijskim kamerama. Međutim, bračni jadi tadašnje Giulianijeve supruge, televizijske novinarke Donne Hanover, nisu bili Newyorčanima potpuno nepoznati – i ona je već prije 'držala' vlastite pressice na kojima je opisivala svoje bračne probleme.
Kasnije, sud je posebnom presudom zabranio Giulianijevoj 'prijateljici' – danas trećoj ženi, Judith Nathan – da provodi noć u gradonačelnikovoj rezidenciji, dok u njoj još žive njegova druga supruga i njegova djeca. Rudy se preselio dvojici prijatelja, homoseksualaca, i u njihovom stanu živio par mjeseci, dok se nije i službeno razveo.
Nezadovoljni kako se njihov tata ponio prema njihovoj mami, sin i kćer Rudyja Giulianija najavili su da neće sudjelovati u njegovoj predsjedničkoj kampanji. (Za američkog političara – priličan hendikep, jer 'ako te ne podržavaju vlastita djeca, zašto bi za tebe itko glasao?')
Na poseban lokalni kolorit – za koji se još ne zna kako će proći u 'ostatku Amerike' – ukazuje i Giulianijevo povremeno oblačenje u žensku odjeću pre televizijskim kamerama, primjerice u epizodi popularnog satiričnog televizijskog programa Saturday Night Live. S druge strane, jedan od Giulianijevih prethodnika, Ed Koch, smatra da je Giulianijev glavni problem njegov temperament. Rudy je naime 'too mean', on je mizantrop, 'mrzi ljude'.
Ed Koch je o Gulianiju čak napisao i knjigu – naslov joj je 'Giuliani. Nasty Man'.
Međutim, Gulianijevoj reputaciji hrabrog političkog vođe i sposobnog menadžera najviše će štetiti slučaj njegova pajdaša Bernarda Kerika, policajca koji mu je prvo bio vozač i tjelohranitelj. Kasnije je Kerik bio šef newyorških zatvora, pa šef gradske policije, da bi ga negdje nakon 11. rujna 2001. predsjednik države – na temelju uspješne karijere u New Yorku – nominirao za ministra domovinske sigurnosti. Kerik to, međutim, nije postao jer se otkrilo da je već na početku svog profesionalnog uspona na Manhattanu navodno primao mito, izbjegavao plaćanje poreza a istražiteljima o svemu tome lagao.
Federalna optužnica protiv Kerika – koji je također živopisni lik kao i Rudy Giuliani – navodi da je on već po stupanju na dužnost šefa zatvorskog sustava u New York Cityju od jedne firme iz New Jerseya primio mito u obliku besplatne renovacije stana. Firma je željela da na gradskom natječaju dobije poslove, kako bi se 'riješila' negativnog imidža zbog optužbi da je povezana s organiziranim kriminalom. Kasnije, navodi optužnica, Kerik je od 'poslovnih partnera' primao sumnjive zajmove, a saveznoj poreznoj službi nije prijavio barem pola milijuna dolara.
Giulijanijev izborni stožer priznao je grešku, 'Kerikov se background morao bolje proučiti'. Glavni savjetnik Rudyja Giulianija Tony Carbonetti izjavio je listu Washington Post da je Kerika bilo teško za bilo što sumnjičiti, kada je bio izvrstan radnik. 'Obično su najsumnjiviji oni koji kasne na posao, neradnici, ali kako prepoznati lopova ako je on vaš najbolji zaposlenik?' – upitao se Carbonetti.
Uglavnom, Rudy Giuliani je, što bi ovdje rekli, 'complex person'.
Inspiriran živopisnim likovima i eskapadama iz Giualijanijeve karijere i osobnog života, novinar Washington Posta predviđa da će se i u ovoj izbornoj kampanji za predsjednika države pokazati istinitom misao pisca Williama Faulknera da 'prošlost nije mrtva. Zapravo, ona uopće nije prošlost.'
Kakvim bi epitetom Rudyja Giulianija 'počastili' u Južnoj Karolini, da je kojim slučajem zaista žena?
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.