Politika 'po mjeri čovjeka'

Oni koji su imali prilike 'u živo' pratiti američki proces stvaranja i usvajanja zakona tvrde da on nalikuje industrijskoj preradi mesa za kobasice. Uživat ćete u konačnom proizvodu samo ako niste vidjeli kako se kobasice zaista prave.

Zakoni su, naime, kao i kobasice - rezultat prilično prozaičnog i često ne odveć oku primamljivog procesa. Zakoni su plod pogađanja i cjenkanja, ustupaka i pritisaka, 'zavrtanja nečije ruke'. Postupak usvajanja zakon u pravom smislu pokazuje da je politika 'umjetnost mogućeg'.

Vjerojatno zbog toga, reputacija Kongresa Sjedinjenih Država iz godine u godinu opada. Anketa tvrtke Gallup pokazala je da tek 14 posto Amerikanaca ima 'puno povjerenje' u Kongres. Za razliku od, recimo, vojske, u koju 'puno povjerenje' ima 69 posto Amerikanaca.

Međutim, kada glasače pitate što misle o vlastitom kongresmenu, koji ih predstavlja u Washingtonu, najvjerojatnije će vam reći da su zadovoljni, da je on ili ona – 'good guy' ili 'good gal'. Nedavna reportaža u jednom kongresmenu koju je objavio dnevnik Washington Post pokazuje zbog čega Amerikanci više vole konkretne ljude od svojih institucija.

Joe Courtney je jedan od 435 članova Zastupničkog doma. Izabran je prošle godine, u istočnom Connecticutu. U Courtneyevom je okrugu glasalo više od 242 tisuće ljudi, on je dobio svega 83 glasa više od svog protivnika (u svakom kongresnom izbornom okrugu živi oko pola milijuna ljudi).

Demokrat Joe Courtney je nakon ove vrlo 'uske' pobjede prozvan Landslide Joe.

Pobijedio je zato što je njegova stranka 'protiv rata'. U kampanji je obećao da će raditi na tome da se američki vojnici što brže povuku iz Iraka te da Amerika dobije sustav univerzalnog zdravstvenog osiguranja. No, nakon nekoliko mjeseci u Kongresu, Courtney je postao svjestan da je njegov glavni cilj u prvom dvogodišnjem mandatu 'samo-održanje', odnosno pobjeda na sljedećim izborima. Tek će tada, s izvjesnim iskustvom, možda biti u prilici nešto konkretno učiniti za svoje glasače.

A to, 'konkretno' nije 'Irak', već još jedna nuklearna podmornica za lokalno brodogradilište.

Uspjeh Joea Courtneya u Washingtonu prosuđivat će se, naime, na temelju jedne jedine činjenice: je li osigurao financiranje izgradnje dodatne, druge nuklearne podmornice, za lokalno brodogradilište. Naime, najveća firma u njegovom okrugu, General Dynamics' Electric Boat Corp., je proizvođač nuklearnih podmornica. Gradnja nuklearne podmornice košta dvije milijarde dolara. Ova tvrtka zapošljava oko šest tisuća ljudi. U jeku hladnog rata, prije više od trideset godina, ova je firma u brodogradilištu u mjestu Groton, Conn., proizvodila godišnje šest takvih plovila. Sada godišnje 'izbacuje' tek jednu. Ako Joe Courtney ne osigura novac za drugu, posao bi moglo izgubiti dvije tisuće ljudi, 'njegovih ljudi'.

Courtneyev prethodnik, republikanac, bio je na dobrom putu da osigura financiranje druge podmornice, došao je do faze koja se naziva 'autorizacija', ali su onda došli izbori, na kojima je izgubio. Sve počinje od početka, svaki proračunski ciklus 'odmata' se kao da se prethodni nije niti dogodio. Svaki od 434 Courtneyeva kolege iz Zastupničkog doma ima 'svoju podmornicu'.

Reportaža Washington Posta o Joeu Courtneyu daje svojevrsnu noir-sliku političke scene glavnog grada: odvjetnik iz malog mjesta (Windham, Conn. – 28 tisuća stanovnika), specijaliziran za razvode braka i oporuke, 'bačen' je kovitlac metropole. Supruga medicinska sestra i dvoje djece srednjoškolske dobi ostali su u Connecticutu. U svom iznajmljenom podrumskom jednosobnom stanu na Capitol Hillu, Courtney provodi tek par sati. Od jutra do mraka je na sastancima kongresnih odbora i pododbora. Polako 'napipava' tko su glavne face na Capitol Hillu, predsjednici raznih kongresnih pododbora i odbora, koji mu mogu pomoći na projektu 'druga podmorica'. U stankama, proučava materiju o kojoj, priznaje, ne zna mnogo – nacionalna sigurnost - te skuplja novac za sljedeću kampanju.

Na izborima 2008., Joe Courtneyu će trebati između dva i tri milijuna dolara. Kako zakon članovima Kongresa zabranjuje da potencijalnim donatorima telefonira iz svog ureda, Joe Courtney odlazi nekoliko puta tjedno u Nacionalni izborni stožer Demokratske stranke, dva bloka od Zastupničkog doma. U prostoriji s oko četrdeset kompjuterskih terminala s telefonima, često je teško naći slobodno mjesto. Kongresmeni telefoniraju ljudima širom Amerike – aktivistima raznih grass-roots organizacija, članovima sindikata ali i onima koji su možda jednom ili dva puta, prije više godina, dali novac Demokratskoj stranci.

'Tek jednom u stotinu poziva razgovaram sa živom osobom. Obično ostavim poruku na sekretarici, pa nazovem ponovno za nekoliko dana' – kaže Joe Courtney, koji dodaje: 'možete vi biti novi Abraham Lincoln, ali ako se ne znate ljudima prodati preko telefona, kao kongresmen nećete postići ništa.'

Svjesna da novoizborenu većinu u Kongresu duguje 'novim ljudima' poput Joe Courtneya, Demokratska stranka im pomaže da se istaknu te da pobijede i 2008. godine. Osigurala im je mjesta u prestižnim odborima – vojska, proračun, zdravstvo – u koje kongresmeni-početnici prije nisu mogli niti priviriti. Pomaže im da pohvataju veze s tzv. 'movers and shakers', s onima koji 'vedre i oblače', s kolegama koje su u Kongresu već nekoliko desetljeća i, metaforički rečeno, 'drže ruku na blagajni'. Također, Demokratska stranka stavlja imena svojih novoizabranih kongresmena na važne zakonodavne inicijative, da bi se glasačima mogli pohvaliti da su nešto već postigli.

Stranka svim novim članovima – valjda je i to dio pomoći – zadaje 'ciljeve': u prva tri mjeseca treba skupiti toliko i toliko novca, u prvih šest mjeseci toliko, i tako dalje.

Prva tri mjeseca ove godine – početak mandata – bili su za Joea Courtneya uspješni mjeseci. Njegov republikanski suparnik, kojeg je pobijedio s 83 glasa razlike, odustao je od kandidature na izborima 2008. Courtney je u razdoblju od siječnja do travnja prikupio donacija u vrijednosti od 310 tisuća dolara (dobar dio novca dali su menadžeri tvrtke koja proizvodi podmornice, koji su na prošlim izborima bili za Courtneyeva protivnika). I najvažnije za Joea Courtneya, povećanje podmorničke flote podržao je John Murtha, vjerojatno najutjecajniji demokratski kongresmen kada je u pitanju takozvani 'pork' – proračunski novac namijenjen za projekte u izbornim okruzima.

Reportaža o kongresmenu iz Connecticuta ukazuje na fluidnost američke politike. Netko će reći – 'kakva fluidnost, to je čisti oportunizam'. Ja bih rekao – praktičnost.

'What have you done for me?' – glavno je pitanje koje američkom kongresmenu - barem u mislima – upućuje njegov glasač, svjestan da se 'veliki' problemi vrlo sporo riješavaju, ukoliko se uopće mogu riješiti.

I Courtney i Murtha su ono što u Americi danas prolazi kao 'ljevica' - iako im je, u stvarnosti, glavni cilj potrošnja za vojsku, odnosno namirenje potreba baze kako bi bili ponovno izabrani. 'Ljevica' su zato jer se protive ratu u Iraku. Prije je Murtha bio 'desnica', jer se protivi pobačaju.

Da li je Courtney 'desnica' zato što želi sačuvati radna mjesta u svom izbornom okrugu?

Dennis Kucinich, demokratski kongresmen hrvatskog podrijetla, već po drugi put predsjednički kandidat, naziva se 'kandidatom mira', najavljuje ukidanje Pentagona i osnivanje 'Ministarstva za mir'. Međutim, kada je riječ o financiranju NASA-e, Agencije za istraživanje svemira, koja u njegovom okrugu ima jedan znanstveni institut, 'ideologija' tu staje – Kucinich je jedan od najpostojanijih 'prijatelja' NASA-e na Capitol Hillu.

Da se 'centar' – u koji se ovdje svi žele pozicionirati – u Americi pomakao u izvjesnom smislu 'u lijevo' pokazuje činjenica da su neki republikanski političari i predsjednički kandidati (Schwarzenneger, Romney) podržali univerzalnu zdravstvenu zaštitu, te da se većina predsjedničkih aspiranata u Republikanskoj stranci distancira od načina na koji je vođen rat u Iraku.

'Dobre ideje imaju prednost pred ideologijom' – tvrdi gradonačelnik New Yorka Cityja, Michael Bloomberg, koji je do prije par dana bio republikanac. Neposredno pred svoje prve izbore, 2001.godine, Bloomberg je bio demokrat. Sada je postao 'nezavisan'. Priča se da razmišlja o Bijeloj kući.

Bez obzira na mijene na nacionalnoj sceni, koje ukazuju da se zemlja 'kreće' u lijevo, na mikro-planu - na kojem obitavaju Joe Courtney i radnici brodogradilišta u Grotonu - američka je politika i dalje 'politika po mjeri čovjeka'. Politika u kojoj liberalni političar 'gura' svoju 'drugu podmornicu', jer zna da o njoj ovisi i njegov posao.

objavljeno: subota - 23.06.2007. - 01:10 - Komentari (7) - Ispis - #

Bojan Klima

Linkovi

23.06.2007., subota