|
|
Interaktivni petak
26.04.2007., četvrtak
Petak je dan kada odgovaram na poštu. Vesele me svi vaši komentari. Drago mi je ako vas je nešto što sam napisao potaklo na razmišljanje. I mene su vaši komentari potakli na razmišljanje (Mona, newyorčanka). Onima koji me pozdravljaju i žele dobrodošlicu u blogosferu, ja otpozdravljam.
Tekstovi na blogu sadrže moja osobna mišljenja i ne izražavaju stajališta Glasa Amerike, ustanove u kojoj sam zaposlen kao novinar i producent.
Osvrćući se na moj prvi tekst o oružju u Americi, Zvone Radikalni kaže ‘konačno nešto smisleno o Americi’, o kojoj se – veli on - samo piše u stilu ‘Ameri budale’ i ‘Ameri imperijalisti’. I ja sam to primjetio. Kao što je rekao Albert Einstein, ljudske je predrasude teže razbiti od atoma.
Mene najviše fascinira činjenica da o Americi ‘svi sve znaju’. Najviše znaju oni koji ovdje nikad nisu bili.
‘Kriminal, droga, rasizam, pedofilija, manijaci, budale, korporacije-krvopije…’ Kako to da tamo uopće netko normalno živi?
To je valjda, među ostalim, i zbog toga što je Amerika ‘stalno na televiziji’. Freak-show: kriminal, Paris Hilton i na kraju, nešto normalno - NBA. Filmovi, televizijske serije, a često nažalost i ‘pravo’ medijsko izvještavanje tipa CNN, danas su uglavnom zabava, ‘entertainment’, te ne daju pravi uvid u stvarnost jedne zemlje.
Moj dobar frend u Zagrebu mi je naveo kao dokaz američkog rasizma film ‘Crash’. OK. No, to je otprilike kao kad bi mladi Makedonac sliku o Hrvatskoj formirao na temelju serije ‘Vila Marija’ ili filma ‘Ta divna splitska noć’. Na izvjestan način, ta djela daju nekakav – zabavni, umjetnički - uvid u život u Hrvatskoj, no sasvim sigurno bi Vi našem, za ovu priliku izmišljenom, Makedoncu ipak na kraju rekli rekli - ‘čekaj malo, nije ti to baš tako’.
Da se vratim na tragični događaj na sveučilištu Virginia Tech, o kojem sam pisao u svom prvom blogu. DrGuard kaže da se ‘zgražao’ ali da ga ne čudi što se to dogodilo u SAD. Slažem se. Tužno je reći, ali riječ ‘šok’ se zaista više ne treba koristiti, budući da se ovakvi događaji ovdje ponavljaju. Masakri poput ovog na Virginia Tech ne događaju se opetovano i s ovakvim intenzitetom u drugim zemljama. U Škotskoj je 1996. neki čovjek ubio više od deset učenika i njihovog učitelja. Pooštrena je kontrola prodaje oružja i takva se masovna ubojstva nisu ponovila.
AnGeLino piše o drugim aspektima masakra na Virginia Techu. Recimo, liječenje osoba s psihičkim problemima. Mladić poput Sueng-hui Choa u nekoj bi drugoj zemlji bio vjerojatno ‘zbrinut’ u okvirima zdravstvenog sustava. Onda, tu je i problem bullyinga, maltretiranja povučene djece – čega je očito u djetinjstvu Cho bio žrtva. (Kao i ja, ako smijem dodati, no nekako sam se oporavio i ne kanim ići njegovim stopama.)
U vezi s mojim pisanjem, ‘Washin de laso’ pita ‘zašto svi balkanci preko noći u Americi postaju amerikanizirani?’ Sjetio sam se što mi je po dolasku u Ameriku, 1986., rekao sada već pokojni Jure Prpić, profesor povijesti na Sveučilištu John Carroll u Clevelandu. ‘Znate, ima vam naših ljudi koji ovdje žive trideset-četrdeset godina, a ništa nisu naučili’. Mogu si samo misliti što je on tim riječima želio točno reći. S, druge strane, znam ‘amerikanizirane’ i u Zagrebu, koji nisu nikad bili u SAD.
Ja pišem ono što mislim, drago mi je ako to nekoga zanima i nadam se da moj stil nije kao ‘evo, ovaj iz Amerike sada nama nešto sere.’ Ne očekujem da će se svi slagati, znao sam da ću iziritirati mnoge.
U vezi drugog mog teksta, onog o emigraciji, Zvone Radikalni i DrGuard primjećuju paradoks o ‘prosvjedima protiv imigranata u zemlji imigranata’. U izvjesnom smislu, to je paradoks, no riječ je ipak o demonstracijama protiv ilegalne imigracije. Kako rekoh, u SAD se godišnje legalno useli oko milijun ljudi, najviše iz zemalja u rezvoju. Uz to, treba ostaviti mogućnost da neki starosjedioci možda vjeruju da je Amerika ‘krcata’ i da ‘više nema mjesta’. To je legitiman stav, iako možda više baziran na strahu, a ne na stvarnosti.
‘Tako blizu a tako daleko’ kritizira što ‘gledam s visoka na prosječnog Amerikanca’ – to je valjda aluzija na prethodni tekst gdje sam ‘branio’ povijesna prava ‘rednecka’ da imaju oružje i rekao da ih zbog toga ne treba gledati kao ‘luđake’. Ma ne gledam ja s visoka na nikoga – nisam ja, prvo, nikakav insider iz Beltwaya, ja sam ‘prosječni Amerikanac’, ‘prosječni Hrvat’, već kako hoćete. Jedino, ako netko na majici ima natpis uvredljivog, bigotnog sadržaja – valjda mogu to komentirati? Isto tako, ako se tog čovjeka automatski proglašava ‘fašistom’ – valjda mogu i o tome nešto reći?
Za kraj – razgalila su me najviše dva komentara. U jednom sam nazvan ‘viagričnim observatorom’ koji bi u ‘pošti trebao lizati marke’, a u drugom ‘propagandistom state departmenta’.
Moj odgovor: Have a Nice Day!
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.