Tko će od koga naručivati i na kojem jeziku?

Čitateljima bloga Washington Rocks – plamen pozdrav!

Veseli me što sam u nekoliko posljednjih dana stekao niz novih cyber-poznanika, sa – sudeći po sadržaju vaših blogova – širokim spektrom interesa. Osjećam se kao da sam se odjednom našao na kavi s grupom zanimljivih ljudi.

Tekstove ću objavljivati u ponedjeljak, srijedu i petak. Petkom ću odgovarati na komentare.

Tekstovi na blogu sadrže moja osobna mišljenja i ne izražavaju stajališta Glasa Amerike, ustanove u kojoj sam zaposlen kao novinar i producent.

U nedjelju smo Evelyn (moja supruga koja me moli da ovo bude posljednji put što je spominjem, zato jer je 'privatna osoba') i ja s prijateljima iz Izraela i Češke prošetali duž Mass. Ave do Dupont Circlea pa sve do Lafayette Squarea, parka nasuprot Bijele kuće, gdje su se baš održavale demonstracije protiv ilegalne imigracije. (Nismo zbog toga išli u grad – u Washingtonu čovjek često natrapa na nešto što je u vezi s politikom. Ja zato volim živjeti ovdje).

O prosvjedima i kontra-demonstraciji pred Bijelom kućom piše i dnevnik Washington Post.

Lafayette Square bio je krcat turista. U jednom kutu parka bila je skupina od oko 400 prosvjednika koji se bune što vlada i Kongres – kako se čini – razmišljaju o nekoj vrsti amnestije za ilegalne useljenike. Policajci na konjima razdvajali su tu grupu od skupine od 20-30 njihovih protivnika, koji su trubljenjem i zviždanjem nastojali zaglušiti govornike. Nazivali su ih 'fašistima', dok su se ovi trudili da u prve redove istaknu neke svoje pristaše koji su i sami imigranti, ali koji su u zemlju ušli legalno. Govornici su naglašavali da oni nisu 'rasisti' već da ih jedino zanima 'poštivanje zakona' i 'suverenost', te okončanje 'anarhije' na jugozapadu zemlje.

Moj prijatelj Rafi iz Herzlije u Izraelu primjećuje kako se u Americi prilično liberalno koristi izraz 'fašist'. Ako ih je toliko puno, što radiš kada zaista naiđeš na pravog? Good point.

Među demonstrantima upao mi je u oči podeblji mladić u crnim naočalama, s kaubojskim šeširom, zaogrnut u američku zastavu. 'I'm an American so I ORDER IN ENGLISH' – pisalo je na njegovoj majici. Očito, čovjeka smeta što u restoranima, navodno, konobari ne govore engleski.

U mojih više od dvadeset godina u Americi, moram priznati da sam se iznimno rijetko susreo s ljudima koji tako razmišljaju. Možda bi netko iz Južne Amerike ili osoba arapskog podrijetla mogla navesti i drugačija, negativnija iskustva, ali Amerikancima koje sam ja sretao u pravilu je bilo drago što u njihovu zemlju žele doći stranci. Dapače, postoji gotovo djetinja želja da se njihova zemlja drugima svidi. Prijateljski su nastrojeni i radoznali, pogotovo u manjim mjestima. Na isprike o lošem engleskom reći će vam – 'niti mi ga bolje ne govorimo'.

Moj je dojam da Amerika nije nacionalistička zemlja u europskom smislu. Nije ekskluzivna. Amerikanac može postati svatko, bez obzira na podrijetlo. Mentalitet je takav da se stavlja naglasak na budućnost, a ne na prošlost. Zakon ne određuje koji je jezik službeni jezik. Državne su granice porozne, često čista 'virtualna stvarnost'. U zemlju se svake godine legalno useli oko milijun stranaca, dobar dio njih su izbjeglice iz kriznih područja svijeta. Nema osobne karte. Doseljenici su prominentne osobe u javnom životu.

Takvoj 'fluidnosti' doprinosi i činjenica da je ovo ogromna zemlja u kojoj ima puno mjesta. Recimo, pročitao sam svojedobno negdje da je Oregon velik otprilike kao bivša Zapadna Njemačka. U Oregonu živi oko dva milijuna ljudi, u Zapadnoj Njemačkoj živjelo je negdje oko 60 milijuna.

U Americi živi i između 10 i 12 milijuna ilegalnih useljenika. Većinom su to ljudi iz Meksika i država Središnje Amerike, koji su ilegalno prešli američko-meksičku granicu, no među ilegalcima ima i ljudi koji su ovdje došli kao studenti, turisti ili poslovno, pa ostali nakon isteka vize.

Važan aspekt 'problema ilegalne imigracije' je činjenica da su 'useljenici bez papira' voljni raditi za manju plaću od Amerikanaca. S druge strane, treba reći i to da je to što zarade u Americi još uvijek mnogo puta više no što bi zarađivali kod kuće. Dobar dio zarade šalju obiteljima doma, što dodatno doprinosi njihovom slabijem imovnom stanju ovdje. O deviznim doznakama 'ilegalaca' u dobroj mjeri ovisi ekonomska situacija u Meksiku ili recimo u Salvadoru.

Katolička crkva u Americi vjerojatno je najefikasniji zagovaratelj prava useljenika koji su ovdje došli ilegalno. Za nas niti jedan čovjek nije 'ilegalan' – ovako je prošle godine kontroverzu oko gradnje Centra za ilegalne imigrante u Gaithersburgu u Marylandu prokomentirao lokalni svećenik.

Zbog sve veće utjecaja južno-američke zajednice, interesa poslovnih krugova, kao i molbi susjednih zemalja, za očekivati je da će se – možda i prije izbora 2008. – izglasati reforma imigracijskog sustava, sa strožijim propisima za buduće ilegalce, ali i s amnestijom za one koji su već u Americi.

Bez obzira na to, sumnjam da se demonstrant u majici s natpisom «I'm an American so I ORDER IN ENGLISH» treba nečega bojati. Djeca današnjih konobara sasvim će sigurno izvrsno govoriti engleski. A prosvjednikova će djeca, uz engleski, vjerojatno natucati španjolski - možda kao budući konobari.

objavljeno: utorak - 24.04.2007. - 22:19 - Komentari (10) - Ispis - #

Bojan Klima

Linkovi

24.04.2007., utorak