| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN: vicwolfy@hotmail.com[/B]
mail: vicwolf9186968@yahoo.com[/B]
icq: 336-217-215
Toliko vas je bilo od 25.10.2006. od 19:10...
LJUDOVI KOJE POZNAM....
*!Red Dawn!*
... your hand in mine ...
Forsaken
Clown
wacky thief
mala živčana
Nina the God
Ivy Omega
Kety
† disturbed angel †
Black Enemy
...I KOJE NE POZNAM, A RADO BI!!
death
Andunel (Zvijezda zapada)
Jimmy Tribal
rocking ramona
...kiwi girl...
mrs. Morrison
>>>heretik
lordbyron666
euronymous
Erotomania
Štekyca
princess nairi
~~~~~
† Midwinter Tears †
širo
white witch
†Lady Drusilla†
LOTOS
~..anGEl Of dArknESs..~
crni anđeo
Slept so long
angels don't kill
freddy
melody
sweet666
.hazY confessions.
.::Nemo::.
Viktoria Faust - U anđeoskom liku zvijeri
Viktoria Faust - Anđeo na mome grobu
Viktoria Faust - Galerija užasa
Viktoria Faust - Vampirski snovi
Viktoria Faust - Skice za umiranje
George R. R. Martin - Igra prijestolja
George R. R. Martin - Sraz kraljeva
George R. R. Martin- Oluja mačeva
George R. R. Martin - Gozba vrana
Triologija tamnog vilenjaka
Marija Jurić Zagorka - Grička vještica (svih 7)
Gleen Duncan - Ja, Lucifer
Tolkien - Gospodar prstenova (sve 3)
Johannes Mario Simmel - Klaunovi doniješe suze
Harold Robbins - Samotnica 1 i 2
Harold Robbins - Ne zaljubljuj se u neznanca 1 i 2
Tolstoj - Ana Karenjina
Prijestolje od zmajokosti (zaboravila sam kak se zove pisac)
Alan Ford (strip)
Van Hellsing (strip)
...
Žrtva igračke
Dan je savršen za spavanje. Kiša pljušti i nosi svu prljavštinu gradom, skupljenu na vrućem asfaltu. Šareni kišobrani hodaju užurbano gradom čuvajući glave svojih vlasnika od kiše.Tu i tamo priroda uslika jednu sliku za sjećanje na ovaj trenutak, a nakon bljeska dolazi i zvuk kojeg se neki ljudi plaše.
Ispod običnog malog crnog kišobrana guraju se majka i kćer, pa zeći da ne pokisnu i da ne stanu u koje od jezera koja su se nanovo rađala sa svakom kišom. Prolazeći pored mnogo dućana u nizu, curica je opazila izlog sa igračkama i zastala. Majka ju je povukla za rukom, dajući joj znak da moraju ići dalje, ali curica je stajala na mjestu i zadivljujuće gledala u izlog. Sada se i majka približi.
U izlogu se nalazila lutka obučena u lijepu ljetnu haljinicu, zlatne kovrčave kose i desnom rukom s kojom je mahala sa dva ispružena prsta. Curica nije imala riječi za tako lijepu lutku, nego je samo pokazivala u nju prstom i milo gledala majku. Kada je majka uspjela maknuti pogled sa lutke, pogledala je svoju kćer i čim je shvatila da želi da je kupi, odmah je počela kimati glavom u znak nezadovoljstva.
-Molim te mama!!
-Ne može. Pogledaj koliko dođe. Nemam toliko novaca, Sanja. – opravdavala se majka dok je istovremeno vukla Sanju za ruku i hodala dalje
-A daj mama, nepravedna si. Samo ovu lutkicu i evo obećajem, nikada više neću tražiti ništa da mi kupiš. – nagovarala ju je dok su hodale
-Obećaješ? – pitala ju je majka
-Da, da, obećajem. – veselila se Sanja
-Dobro, kada se vraćamo, kupiti ćemo je.
-Hvala mama. – izljubila ju je Sanja dok se majka smijala.
Ušavši u dućan, Sanja je osmah krenula prema policama gdje su se nalazile lutke. Razočarala se kada je shvatila da lutke koju je vidjela u izlogu nema na policama.
-Mama, nema je više. – došavši do majke, tužno joj je rekla
-Pitati ćemo sada stričeka. – utješila ju je misleći na čovjeka koji je bio za pultom.
Došavši do prodavača pitale su za lutku u izlogu.
-Žao mi je što vas moram razočarati, ali ta lutka nije na prodaju.
Sanja je briznula u plač, a majka nije znala što bi rekla. Nastala je tišina. Čuli su se samo tihi jecaji male Sanje.
Možete li nam bar reći zašto lutka nije na prodaju? – pitala je tužno majka. Bila je spremna poduzeti sve samo da usreći kćer.
-Nažalost, ali ne mogu vam reći. Ta lutka ima posebnu i tajnovitu prošlost. Svaki puta kada je prodana, nakon par godina je vrate i ne žele povrat novca. Samo je se žele riješiti. – objašnjavao je prodavač
-Ali mi je nećemo vratiti. – javila se mala Sanja – Ja je želim i obećajem da je nikada neću vratiti. Paziti ću je i maziti i obećajem da je više nikada nećete vidjeti.
Prodavač je stao na tren, razmišljajući. Stajao je tako negdje dvije minute gledajući čas Sanju, čas majku. Na kraju je kratko uzdahnuo i otišao do izloga. Uzeo je lutku i stavio je na pult. Sanja je razvukla osmijeh preko lica.
-Jeste li sigurni? – pitao ih je još jednom
-Sto posto sigurne. – preduhitrila je Sanja majku koja je već otvorila usta da potvrdno odgovori.
Sanja je lutku uzela u ruke i krenula sretna prema izlazu. Dok je majka plaćala, prodavač joj je dao savjet.
-Molim vas, za vaše i njeno dobro, kada se igra sa lutkom, nemojte je ostavljati samu. Uvijek budite uz nju. Neka nikada ne ostane sama sa lutkom. – ozbiljno ju je molio
-A mogu li pitati zašto? – majci je ovaj savjet bio čudan
-Samo me poslušajte.
Platila je i izašla za Sanjom, koja je već bila vani na ulici uživajući u svojoj novoj lutki. Na putu kući, Sanja uopće nije razgovaral sa svojom majkom. Svo vrijeme je pričala sa svojom novom prijateljicom. Majci je to i odgovaralo jer je bila umorna, pa se naslonila na prozor u autobusu i zadrijemala.
Probudila ju je Sanja malo prije nego što su trebale sići. Kada su došle doma, Sanja je htjela ići u svoju sobu da se igra sa lutkom, ali majka joj nije dala.
-Igraj se ovdje gdje te ja mogu vidjeti. – rekla joj je
Igrala se u kuhinji gdje je majka kuhala večeru. Kada je došao njen tata, ostavila je lutku u kuhinji i otišla gledati televiziju u dnevnu sobu.
-Ivane, nemoj je ostavljati samu s tom lutkom dok mene nema doma. – govorila mu je savjet prodavača
-A zašto, srce? – nije mu bilo jasno
-Ne znam. Samo nemoj. Ok?
-Sve za tebe, ljubavi!
Od tada je prošlo 5 godina. Sanja danas ima 17 godina. Lutka odavno skuplja prašinu sa drugim stvarima spremnjenim na tavanu. Danas više niti ne pomisli na nju. Ali jednog dana dok je bila u školi, sjeti se ona svoje lutke.
Došavši doma, uputila se na tavan. Izvadila lutku i gledala je. Još uvijek je mahala sa dva prsta, što je bilo čudno jer su odvano baterije trebale biti prazne. Okrene ju, a kad ono, shvati da nema baterija. To joj je bilo sumnjivo. Privuku je lutkine oči. Nije mogla maknuti pogled sa lutke. Sve više joj se približavala licu. Okretale su se kao kada vas netko hipnotizira.
U prizemlju se odvijala svakodnevna situacija. Majka je kuhala večeru, a tata je čitao novine sjedeći uz nju i praveći joj društvo. Bio je običan dan. Sve dok nisu začuli vrisak. Strašan, bolan i jak vrisak koji je dolazio iz smjera tavana. Prvo su se pogledali, a sekundu nakon, već su bili na stubištu i preskakali po nekoliko stepenica, da što brže dođu do tavana. Vrata su otvorili u isti tren.
Stajavši na vratima, nisu mogli vjerovati. Sanja je ležala na podu sva u komadima. Svaki dio tijela joj je bio otkinut. Bila je mrtva. Krv je još uvijek izlazila iz rana koje su nastale, uzrokovane čupanjem dijelova tijela. Majka klekne pored njezine glave i primi je u naručje. Kosa joj je bila sva ljepljiva od vlastite krvi. Oči su joj bile otvorene i bijele.
Majka prebaci svoj pogled sa svoje kćeri na lutku. Lutka je bila ista kao i prije, samo što je bila sva umrljana krvlju. Ali ipak nije bila potpuno ista. Više nije mahala sa dva prsta. Ovaj puta su bila tri...
Nakon sprovoda, majka je uzela lutku i otišla u dućan gdje su je kupile. Padala je kiša kao i onaj dan. Stavivši kapuljaču na glavu, ušla je u dućan. Vidjela je istog prodavača kao i onaj dan. Stajala je na vratima, a on za pultom. Nitko nije progovorio ni riječi. Majka se pokrenula, ostavila lutku na stolu i otišla. Neko vrijeme je prodavač samo gledao u lutku. Onda je napokon uzeo i stavio na ono isto mjesto u izlogu.
-Dobrodošla kući! – nasmijavši se rekao je i vratio se na svoje mjesto za pultom.
Lutka još uvijek sjedi u izlogu u svojoj ljetnoj haljini, nasmijana i sa tri prsta kojima maše. I čeka dan kada će joj se pružiti prilika da maše s četiri prsta.
Povodom 100-tog posta, izbrisala sam sve postove osim onih gdje su objavljene moje priče!!
Sutra opet moram radit... Taj moj gazda nije normalan... Zove me kad mu se sprdne...i kak njemu paše... ali nema veze, zato nebum u školi jedan dan... :D
Uskoro stiže priča, dragi moji :))
Pusa svima!!
