< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U meni se stvara život... Ponovno... Hoće li ovoga puta uspjeti?

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Moje drage Rode


Pretrage i važni datumi
22.03. - zadnji M.
19.04. - kućni test pokazao +
24.04. - betaHCG: 395,5
27.04. - betaHCG: 1400 + još nešto (dodam čim saznam)
3.05. - prvi pregled. Pravilan, još uvijek prazan gestacijski mjehur. Odgovara 5/6 tjedana amenoreje.
17.05. - UZV. Lijepi, veliki gestacijski mjehur i plod veličine 1,07 cm. Zabilježena je srčana aktivnost.
25.05. - pregled u Petrovoj. Cerviks 1čl., tvrd, zatvoren, uterus smekšan, veličina odgovara za 9 tjedana... Naručena za boravak u bolnici od 1.06.
01.06.-05.06. - "obrada" trudnoće u Petrovoj. E. choli u urinu, ostalo je sve uredno. Mrvica je dosegla 3,5 cm
16. i 19.06. - rutinska kontrola u Petrovoj. U cervikalnim brisevima našli Mycoplasmu hom. Ništa strašno, još jedna kura antibiotika, ostalo sjajno. Beba je duga 6,5 cm i luduje u maternici. Liječnik oduševljen, sve mjere su odlične.

wannabe mama
09.08.2006., srijeda
Naše brdo

Opet nesanica, opet noć punog mjeseca... Vraćaju mi se sjećanja na vrijeme prije trudnoće, što je prikladno uz današnju “obljetnicu”, punih 20 tjedana... Mislila sam kako ću, nestrpljiva kakva jesam, svakodnevno pisati blog, pratiti svaku minutu rasta i razvoja djeteta, bilježiti milimetre, centimetre, broj udaraca i sl. Ali nisam mislila da ću se promijeniti, barem ne toliko. Nemam više straha od pobačaja, o drugim rizicima trudnoće ne razmišljam jer ne vidim smisao. Sve pretrage su do sada pokazale pozitivne rezultate. No, ono što je teško zabilježiti jest nova ja, netko koga više ne poznajem. Postala sam pomalo melankolična (mislim da je to najbolji izraz), da ne kažem da sam neke dane prilično tjeskobna i bezvoljna. Smanjio mi se prag tolerancije, pa iz dana u dan moram razvijati nove mehanizme samokontrole. Izgubila sam gotovo sve kontakte, kako figurativno tako i doslovno jer mi je privatni mobitel otišao k vragu prije otprilike dva tjedna, a ja se nisam potrudila niti nabaviti drugi, pa makar i nekakav stari samo da radi...

Prijateljice me traže, žele me čuti. Nekada sam zamišljala kako ću sa njima ići na kave, pa ću im pričati kako se osjećam, što prolazim. A sada šutim, svjesna da sa nikime ne mogu podijeliti sve o čemu ovih dana razmišljam, niti mogu objasniti čemu takvo potonuće. Nisam depresivna, znam kako to izgleda. Naprosto je 90 posto moje komunikacije usmjereno na maternicu i malog stvora koji me marljivo iznutra kucka kako ne bih zaboravila što je u cijeloj priči najvažnije...

Najviše volim večernje sate kada se vratim kući s posla, večeram, raskomotim se i legnem na leđa. Tada počinju moje najsretnije minute jer je beba na oca – pravi večernji tip - i tada je najaktivnija. Stavim ruku na trbuh i uživam u najvećem od svih svjetskih čudesa: razvoju novog života. Prije nekoliko sam dana osjetila i cijelu glavicu pod rukom (a tko zna, možda je to bila i guza?). Po prvi puta je “udarac” bio jači i odjednom sam osjetila nešto savršeno oblo što bi moglo biti glava i nešto što je bilo poput ramena... I kako da bilo kome objasnim da iz minute u minutu živim za ta kuckanja i mrdanja, da na pitanje “što kod tebe ima novoga?” mogu govoriti isključivo o novim iskustvima, te da (što je najvažnije) nemam apsolutno ništa protiv što postajem takva?!

Sjedim na našem brdu i odmaram se - ne vidim naprijed već mi se pogled pruža samo na krajolik kojim sam prolazila. Još ne tako davno kada sam krenula na ovo putovanje bila sam okružena masom izletnika, prolaznika i suputnika. Znala sam da negdje idem, instinktivno sam pratila utabane staze iako u nekim periodima putovanja nisam znala koji mi je najveći izazov i cilj. Do tada sam si priuštila mnogobrojne avanture i ne mogu reći da sam se štedjela. Često sam koračala neobilježenim stazama, zabranjenim područjima, kušala svašta i što se smije i što se ne smije... Imala sam nekoliko jasnih pravila od kojih je na prvom mjestu bilo: “nikada nemoj zaribati svoje suputnike i ne čini zlo”. Ali gotovo da nije bilo grma u koji nisam gurnula svoj znatiželjni nos. I tako sam trčkarala pomalo izgubljeno raznim mjestima sve dok nisam ugledala ovo brdo. Iz dana u dan raslo je u mojim očima, no što sam mu se više pokušala približiti, tim više se udaljavalo. Tražilo je da budem spremna, da naučim što su ponori koje moram izbjegavati i strme stijene po kojima se moram naučiti verati. Tri puta sam propala u duboke jame, sva se izgrebla i izudarala prije nego što sam stigla do njegova podnožja. Suputnika je bilo sve manje da bi na kraju ostao samo jedan koji me godinama pratio i pomagao mi da se ne izgubim ili ozlijedim. I tada je počeo uspon za koji sam bila uvjerena da sam u potpunosti spremna... Korak po korak i došli smo na pola puta najvažnijeg izleta u životu. Upustili smo se u istraživanje fascinantnog planinskog lanca, a brdo na kojem se nalazimo tek je prva etapa. Umorili smo se više nego što smo očekivali jer nismo ni približno mogli zamisliti kako ovo brdo izgleda izbliza. Nikoga ne možemo pitati za savijet jer smo shvatili da svaki izletnik ima svoje brdo i svoj planinski lanac. Putevi su slični samo zato što se mjestimično uspinju, a mjestimično idu nizbrdo, ali nisu isti... Nema utabanih staza, ovo je naše, jedinstveno putovanje, prekrasna, ali iscrpljujuća avantura. Još dvadeset tjedana hoda do našeg prvog vrhunca... Ne možemo čak niti zamisliti što će nas dočekati na kraju te etape... Pomalo zastrašujuće, mora se priznati. Uzbudljivo, mistično, ali zastrašujuće...



- 04:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se