LUBENICA – ČUDESNO OSVJEŽAVAJUĆE VOĆE!
Autor: dr. I. Kulier


Nitko osim prirode nije uspio vodu stlačiti u tako malo prostora! Ako je snijeg kristalni oblik vode, onda je sok lubenice voda u kristalnoj rešetki! Za lubenicu veliki tenor Enrico Caruso je rekao: “jedeš ju, piješ ju a možeš se njome i umiti”. Godine 1894 veliki pisac Mark Twain je kazao: “kada lubenicu probaš, znaš što anđeli jedu”..Da je tome tako, govore zidovi egipatskih grobnica, koji su oslikani kriškama lubenice još prije 5000 godina. Filip Makedonski za vrijeme svojih ratnih pohoda, nosio je lubenice, a u vrijeme građanskog rata u SAD, vojska Konfederacije, kuhala je đžem od lubenice, što je bilo jedino sladilo u to vrijeme.. Mravi su “ludi” za lubenicom, pa ako nekoga hoćete okrutno ubiti, premažite ga lubenicom i ostavite blizu mravinjaka!

Tijelo hladi a usta sladi!

Kad sam bio mali zanimale su me 3 stvari; kako toliko vode stane u tako malo prostora, odakle u jeku velikih vručina izvuče toliko vlage i zašto se sok od lubenice u tijelu ne ponaša kao ostale tekućine. Trebalo je proći dosta vremena da se ove dvojbe raščiste, premda ima onih koji koji o tome uopće ne razmišljaju. Mnogi od vas dragi čitatelji, reći će – “lubenica to je obična voda” ipak nije tako jer da je tako čovjek bi 15 minuta nakon konzumiranja otrčao u toalet i lako se rješio viška tekućine. Suprotno vašem očekivanju, sok lubenice razilazi se po cijelom tijelu, ulazi u stanice i tkiva, hladi ih i hrani na nevjerovatno učinkovit način. Ako pojedete nekoliko kriški ledene lubenice, ne morate piti vodu cijeli dan! Ledeno osvježavajuće piće najbolje je “konzervirano” u lubenici i možda bi bilo najbolje kada bi se umjesto u kriškama, konzumirala na malo širu slamku! Postoji još jedna dilema; jeli se lubenica jede ili pije? Kada zagrizete i stisnete ustima to božansko tkivo, u vas brizne sok što stvara poseban ugođaj koji nije moguće doživjeti niti s dinjom niti s bilo kojim drugim voćem! Ako ste pojeli nekoliko komada lubenice, imate osječaj sitosti, pa biste mogli reći da ste “doručkovali” lubenicu, što nikako ne bi bio slučaj s šalicom čaja. Nemojmo nikako zaboraviti da lubenica spada u porodicu tikava i krastavaca, a ove namirnice su – povrće! Svojstvena aroma i sadržaj šečera daju im počasno mjesto na drugoj strani - u voću! Kod toga ne treba zaboraviti ni atraktivnu crvenu boju koja tako magično privlači pozornost čovjeka. Kod lubenice se jede sve osim kore (koštice se mogu ispljucnuti) pa po iskoristivosti dolazi svakako među prvih 5 tipova voća. “Kad ju pojedeš, ostaje ti sjeme” vele oni koji štede pod svaku cijenu! No, zaista to nije sve jer se narezana kora može ukiseliti a koštice ispržiti, što je običaj kod mnogih naroda Afrike i Azije. Naravno, postoji veliki broj sorti a djecu najviše oduševljava kada nakon crvenih, otvore jednu – žute boje! Tradicionalno pitanje koja je slađa – crvena ili žuta - ostaje jedino da prosudite sami! Lubenica “bez sjemena” – pojam je koji ne treba doslovce shvatiti jer i u takvoj lubenici ima nešto sjemenki ali one su bijele i mekane.

Miris lubenice upropasti – mlijeko!

Ako ostavite narezanu lubenicu u hladnjaku, nemojte se iznenaditi što će vaše svježe mlijeko postati aromatizirano. Mlijeko i neke druge namirnice poprimaju intenzivan miris lubenice pa se one kod hlađenja moraju umotati folijama. Lubenica se servira ohlađena u kriškama, ali to ne znači da se od te tradicijske metode ne može odustati. Kuglice napravljene posebnom žlicom, kockice napravljene ručnim sjeckalicama ili pire od lubenice mogu savršeno poslužiti kao iznenađenje. Zanimljivo je da tkivo lubenice “ne pušta” sok odmah već tek nakon dužeg stajanja. Slično se događa u želucu jer, da bi se organizam “dokopao” dragocjene tekućine, mora prvo probaviti noseću tkivnu rešetku, a to može potrajati. Na taj način tijelo postupno dobiva rashladnu tekućinu i to je velika prednost u odnosu na čašu ledene vode koja “protutnji” kroz tijelo. Samo malo znanja iz fizike je potrebno da se dobije odgovor na pitanje kako najbrže ohladiti lubenicu. Najveća glupost je hladiti ju cijelu, premda upravo to mnogi rade. Hladnjak koji i inaće teže radi na povišenim temperaturama, ne može ohladiti tako “debelu” voćku, pa ju je potrebno narezati. Ako se umota u alu-foliju proces se ubrzava jer je to dobar provodnik hladnoće, a svakako najbrži postupak je – privremeno stavljanje u ledenicu!

Faraoni su znali što valja!

Kada se spomene lubenica svi upiru prstom u smjeru Egipta tj. nekih krajeva Afrike, što je djelimično točno. Odmah se sjetimo povijesti starog Egipta kao i činjenice da sve što je bilo dobro potječe sa stolova faraona. I zaista lubenica je “šetala” duž mediteranskog bazena, krajem 10 stoljeća osvanula je u Kini, pa bi se moglo reći da je zapravo zemlja lubenice Kina jer je i sada jedan od najvećih proizvođača. Tijekom 13 stoljeća Maori su lubenicu donijeli u Europu gdje je i danas ima u svim toplim klimatima, a putem robova – otišla je u Ameriku Ima dosta podataka koji navode na zaključak kako lubenica izvorno potječe s ruba pustinje Kalahari..Naime, poznati istraživač David Livingstone 1850 godine tamo ju je našao u izobilju! Na temelju podataka USDA za 1997 godinu, lubenica se kultivira u 90 zemalja svijeta pa i u našoj. U nekim zemljama Azije, od preprženog sjemena lubenice priprema se brašno a od ovog proizvodi kruh karakteristične arome. Nutritivno, lubenica je gotovo idealni dijetetski obrok jer u 2 šalice sadrži:
80 kcal (335 kJ)
nizak sadržaj natrija
dobar izvor C vitamina (25% RDA)
dobar izvor beta karotena
vrlo dobar izvor likopena
Postavlja se pitanje zašto športaši u vrijeme treninga više ne koriste lubenicu za energetsko osvježenje jer sadržaj 8,2% voćnog šečera garantira sve ono što se od brzog oporavka očekuje.

Izbor lubenice, priprema i pohrana

Premda se u nas lubenica jede na tradicionalni način, postoje brojni, vrlo uspješni recepti koji ukazuju na alternativne metode korištenja. Šerbet i voćne salate su svakako najvažnije, ali tu su razni ledeni deserti i voćne torte. Lubenica se ovdje pojavljuje u kockicama i lopticama, a dodavanje drugog voća, aroma i alkohola ovisi o mašti kreatora. Crvena boja i svojstvena aroma takvim slasticama daje karakterističan štih. Od alkohola dodaju se rum i votka kod čega svakako treba voditi računa o ukupnoj količini prisutnog alkohola. Lubenica se zbog crvene boje rado koristi za pripremu frape-a u kom slučaju se usitnjavanje obavlja mikserom. Postoji više kriterija za odabir lubenice i čudno je, svi podjednako misle da baš oni znaju kako se to radi. Od mnogo trikova za izbor “prave” lubenice samo je jedna valjana; primite veliku i tvrdu lubenicu s obje rruke, stisnite ju pored uha i ako čujete “pucketanje”, velika je vjerovatnost da je zrela, a to znaći i slatka. Kora neka je što tamnije zelene boje (zagasitija). Nikada ne kupujte mekanu ili oštećenu lubenicu. Ako pravite probni “čep” neka je što manji i što dublji. Traži se što intenzivnija crvena boja, premda kao što smo rekli, dobra lubenica može biti – žuta! Ako je lubenica pokrivena folijom, može se u dobrom hladnjaku čuvati tjedan dana, ali vrijedi pravilo – što više stoji, manje je slatka! Lubenica je u kolovozu najjeftinija slastica, koja je podjednako zanimljiva djeci i odraslima. Možda bi atraktivniji način njene pripreme više pridonio češćoj uporabi.