| travanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
U meni se stvara život... Ponovno... Hoće li ovoga puta uspjeti?
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Moje drage Rode
Pretrage i važni datumi
22.03. - zadnji M.
19.04. - kućni test pokazao +
24.04. - betaHCG: 395,5
27.04. - betaHCG: 1400 + još nešto (dodam čim saznam)
3.05. - prvi pregled. Pravilan, još uvijek prazan gestacijski mjehur. Odgovara 5/6 tjedana amenoreje.
17.05. - UZV. Lijepi, veliki gestacijski mjehur i plod veličine 1,07 cm. Zabilježena je srčana aktivnost.
25.05. - pregled u Petrovoj. Cerviks 1čl., tvrd, zatvoren, uterus smekšan, veličina odgovara za 9 tjedana... Naručena za boravak u bolnici od 1.06.
01.06.-05.06. - "obrada" trudnoće u Petrovoj. E. choli u urinu, ostalo je sve uredno. Mrvica je dosegla 3,5 cm
16. i 19.06. - rutinska kontrola u Petrovoj. U cervikalnim brisevima našli Mycoplasmu hom. Ništa strašno, još jedna kura antibiotika, ostalo sjajno. Beba je duga 6,5 cm i luduje u maternici. Liječnik oduševljen, sve mjere su odlične.
wannabe mama
U išćekivanju...
- 03:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Još samo jedan korak do djelomičnog mira, u srijedu mi je UZV pregled... Kažem "djelomičnog" jer jako dobro znam da mi ni to neće pomoći da se u potpunosti smirim. No, u ovoj trudnoći sam zaista maksimalno opuštena (otkako sam saznala da betaHCG uredno raste) u odnosu na prethodne tri. Mislim da je to zato jer smo solidno dobili po nosu, pa jako dobro znamo da ništa ne možemo učiniti ako je i ova trudnoća za odlazak. Strašni su mi samo pregledi - ista mjesta, iste situacije, vraćaju se uspomene... Iščekivanje rezultata s užasom u srcu... Vidjet ćemo - što mora biti, bit će. |
Bože, hvala ti!
- 10:15 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Narasla je beta, u tri dana je trostruko narasla... 1400 i nešto (to nešto više nisam uspjela čuti jer me počela loviti nesvjestica)... U srijedu (tada će mi biti 6 tjedana trudnoće) idem na prvi pregled kod ginekologa. Hvala Bogu!  |
Korak-dva do Vrapča
- 03:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Sve je otišlo u.... Honduras (rekao bi Balašević). Ne, ne trudnoća nego moj životni stil, emocije... Nervozna sam ko pas. Sve sam ovo već prolazila, kako se bar malo smiriti? Pokušavam ne misliti o tome, ali nema teoretske šanse. Svaki moj pokret, svaka moja misao, ama baš sve je usmjereno prema maternici. I cijelo vrijeme osluškujem svoje tijelo - najsretnija sam kad imam jake simptome jer me tada prati osjećaj da se nešto događa, ali kad utihnu tada nastaje kaos. No, jedna stvar je prisutna od samog početka trudnoće - ponemećen san. Povremeno imam "napadaje" umora (ne znam kako bih to drugačije nazvala). Uhvati me takav umor da mi sve postane svejedno i u stanju sam zaspati na stolu po sistemu: "baš me briga što sam na poslu - vi radite, a ja odmaram!". Obično rano zaspim, oko 22 sata, nekad malo kasnije, a budim se prije 3 ujutro! I nema teoretske šanse da zaspim natrag! I tako već danima... Više mi nije čudno kada si radim kavicu u 2:30 dok neki tek idu spavati. I na kraju, ono što me ubija u pojam - vrijeme tako jaaaaakooooooo spooooooorooooooo ide da to nije normalno......... A do prije koji dan uopće nisam osjećala što je to tjedan dana. Sklopila bih i otvorila oči i eto - već je ponedjeljak! Ma, za iskočiti iz vlastite kože! Morat ću ovih dana ponoviti vađenje krvi, a noge mi klecaju od same pomisli. Možete li si zamisliti kako je teško nakon trostrukog razočaranja sačuvati prisebnost? I sve vam je poznato, niste naivni - brojni su vam scenariji u glavi, i znate da vi nećete odlučivati o razvoju trudnoće i da neće biti vaše krivnje ako ni ovaj puta ne uspije... Sve znate, savjetujete sami sebi kako od uzrujavanja nemate apsolutno nikakve koristi (to biste rekli bilo kojoj drugoj ženi koja bi bila na vašem mjestu), ali nema teoretske šanse! Dvolična sam ovih dana - prema van sam cool. Objašnjavam mužu kako se uopće ne uzrujavam jer, eto, što je-tu je pa što Bog da... Mi smo svoje napravili... Govorim mami da je sve ok. "Sve smo to prolazili, znaš i sama da je stvar lutrije. Nikad ništa nisu našli, pa sada mogu isto tako izgubiti kao i prethodna tri puta... I zašto da si čupam kosu kad to ionako ne bih mogla spriječiti?" Pogledam sebe u ogledalo pa si mislim kako dobro izgledam čak i bez šminke. Natečene grudi prošarane plavim žilama i pune popucalih kapilara su baš super, a vena na nozi koja sve više dolazi do izražaja je isto mraaaak. I onda se simptomi smire (kažu trudnice da ima takvih dana i da je to skroz normalno), a u meni nastaje kaos! Smješkam se, puna sam samopouzdanja i optimizma, a iznutra vrištim od frke i panike! Govorim svom nerođenom djetetu da se bori za život kao što će se boriti i nakon rođenja, neka ne odustaje i ne gubi snagu... Ludim, komuniciram s trbuhom dok obavljam svakodnevne poslove s izrazom lica "hladna kao Antarktik"... Ako sve dobro prođe i ako svoj mozak uspijem dovesti u nekakav red, ovo ću dati u tisak tako da mlade trudnice znaju da još nisu za Vrapče ako: 1. ...usred radnog vremena odlaze na wc i skaču na mjestu kako bi provjerile jesu li grudi još uvijek natečene i bolne ili te iste iz istog razloga stišću dok ne prebroje zvijezde 2. ...im pozli kada na toalet papiru ugledaju smeđu flekicu pa pomisle da je to sukrvica istovremeno zaboravivši da su upravo... jelte... ispustile malo plina. 3. ...su mirnije i sretnije kada ih sve boli nego kada ih ne boli ništa itd. Sigurna sam da će tih "ako" biti još, pa ću ih samo dodavati ako će sve ići kako treba... Strpljenje i kamen pretvara u zlato, kaže poslovica. A meni fali moje malo zlato........ |
Ponovno na početku
- 05:15 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Nisam nova na blogu, samo sam otvorila svoj alterego. Previše ljudi me upoznalo (ili me već poznaje od ranije), a premalo je onih sa kojima bih podijelila novost - trudna sam, ponovno... Dosad nismo imali sreće, ovo je četvrti pokušaj. Sve su trudnoće otišle na samom početku, život se nije ni stvorio, a dva puta su me čak morali i kiretirati. Nitko nije znao zašto se to dogodilo, svi nalazi su čisti, sve je u normali... Vjerojatno za sve postoji pravo vrijeme. Ne osjećam preveliki pritisak, puštamo da se stvari odvijaju svojim tokom, previše puta smo izgubili. Tada se nauči da, ma koliko žarko nešto željeli, neće uvijek biti onako kako bismo htjeli. Napravili smo sve što smo mogli da se želja ispuni, no konačna odluka u drugim je rukama - odluka o životu i smrti u rukama je Onoga koji zna što i zašto radi... Ponudili smo svu svoju ljubav i svoj život na raspolaganje tom malom stvorenju, stavili smo ga u središte našeg koordinatnog sustava - na njemu/njoj jest odabir želi li ove roditelje. Prvi nalazi su odlični, no iz njih još ni približno nije jasno hoće li sve biti kako treba. Uostalom, ipak treba proći prvih 12 kriznih tjedana... To će biti duuugooo išćekivanje... |
