Wall - Jadi mladog vola

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

11/2016 (1)
12/2014 (1)
04/2014 (2)
01/2014 (6)
12/2013 (10)
11/2013 (8)
09/2012 (2)
08/2012 (3)
04/2012 (1)
11/2011 (1)
09/2011 (4)
05/2011 (2)
01/2011 (1)
11/2010 (1)
10/2010 (2)
07/2010 (1)
06/2009 (1)
02/2009 (4)
01/2009 (7)
11/2008 (3)
10/2008 (5)
09/2008 (3)
08/2008 (5)
05/2008 (1)
04/2008 (2)
03/2008 (5)
02/2008 (5)
01/2008 (3)
12/2007 (3)
11/2007 (2)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (1)
07/2007 (6)
06/2007 (3)
05/2007 (1)
03/2007 (1)
02/2007 (1)
01/2007 (4)
11/2006 (3)
09/2006 (1)
08/2006 (5)
07/2006 (6)
06/2006 (7)
05/2006 (3)
04/2006 (2)
03/2006 (5)
02/2006 (5)

pisma u boci
wallblog @ gmail.com

me, myself & I
Wall na Mjesecu
Wall na playeru

25.11.2011., petak

Ikeba isunda inmundu




Ikeba isunda inmundu

tu mantru ponavljam periodično po Mendeljejevom i majanskom kalendaru, zaskočila me jednog dana u prolazu, kao teško čitljiv grafit na prljavom zidu

ikeba isunda inmundu - bogzna što su te riječi značile autoru, jesu li kletva ili vapaj i potraga, molba i poziv za manu
što nam treba, jesu li ostavili izgubljeni svemirci, kao signal čitačima s neba? tri sloga nekome jasna, meni nijema - pitam se, ako ne meni, kome su namijenjena?

svako jutro prolazim mrzovoljno kraj tog izblijedjelog zida, očima tražim poruku i nadam se, da je uz nju dopisana i šifra, opet razočaranje nema odgovora, pa probam anagramima i šahom, da probam otpozadi, ili polijem limunovim sokom, protrljam rukavom, zamaglim grozničavim dahom?

isunda inmundu ikeba do neba i šifra i poziv i što mi to treba, ja tražim riječi, a one ne dolaze, iako znam da su oduvijek tu, skrivene i šifrirane, jer riječi koje trebam i koje ne nalazim kriptično zaključane, samo za odabrane možda i nisam dostojan smisla, značenja, otkrivanja, jasnih poruka, možda je to moja karma da razbijam kodirano, dok drugi ulaze lako, bez kucanja, kroz vrata koja su im uvijek otvorena?

ikeba isunda inmundu, sic transit gloria mundi - to je najdalje dokle sam došao i ne mogu reći da sam potpuno ojađen, jer ako mi nije dano da razaznam, možda i nije poruka za mene? kako to može biti, kad jedino sebe vidim u prolazu tom ulicom, jedino meni taj zid nepristojno pruža srednji prst svojom uglatom, zakukuljenom porukom, on mi se smije - meni, neznancu, neznalcu, amateru u probijanju jednostavnih kodova, od jedan do sedam, sedam znakova, tri riječi po pet, po šest, po sedam znakova i kad bih baš tjerao mak na konac, već bih pronašao vezu između tih riječi, tih šifri, tih slova i svoje svakodnevne jadikovke pred nerješivim ključem pred kojim posustaju i Google i cijeli svemir od etera, od pletera od nemira od tajnih znakova,

ikeba isunda inmundu
zarobljen, a nikad robom ta šifra steže,
guši me slovima, činjenicom da sam i dalje opčinjen tobom i tvojom porukom,
koju ne razumijem






- 17:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se