walking cloud

srijeda, 27.07.2011.

Pusti, Ostavi

Ostavi,
napisao sam si podsjetnik, stoput ponovljenim riječima.
Pusti, Ostavi.., ljude koji šepaju, ako ne žele da ih nosiš.,
glupost koja je pritom još i slijepa.,
sve one koji te nikada iskreno ne pitaju kako si..,
i pusti, ostavi sve što te iznova bode, svrbi ili pecka.
Nema smisla koprivu mijenjati u lavandu., ona to jednostavno nije.
Kroz ceste na metar nadmorske visine
došao sam i do mora podno Velebita,
gdje iz mora izvire slatka voda i
osjetno je hladnija od plave.
Na odvaljenom tijelu zemlje katranom piše MIR,
u mom pješćanom umu nikako da ostane.,
a malene se koze ponosno premještaju
s papaka na stijenu i obrnuto.
Ako baš negdje moram zakačiti svoje oblačne hlače
volio bi da je to na vrhove Velebita, ali
ako ne prestanem u sebi držati svu silinu iona, kapi i prašine.,
zapeti ću od težine i za obični dalekovod.
Pusti, Ostavi..., želiš li ostati samo oblak.
a ne spojiti se s olujom i rušiti kuće i pržiti instalacije.
-nekako si pokušavam uklesati u tijelo od zraka.

- 08:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 19.07.2011.

Jama

Umislim si ponekad da sve,
ono kao ja, eto znam.
Što je neopren, kako nastaje stiropor,
kako se liječe otvorene rane
i gdje je kvaka u sitnim slovima kod ugovora.
A zapravo i nije .
Jer , evo me jučer, jutros, neki dan i noć
nizbrdo grčim nožne mišiće u zemljinu utrobu,
čak nekoliko stotina duboko.
Voda je tamo Leonardo i Bernini
isklesani majstor planete na kojoj gostujem.
Svaki mi je korak dokazao da ne znam i ne mogu.,
što bi htio kada sanjam i što vidim kad se probudim..,
da ne poznajem i da sam samo, jednostavno malen.,
kao kap koja gradi ..,
jame na Unesco_voj listi prirodnih čuda.
Izmet letećih miševa koristi se u kozmetici,
čovječja ribica ne obitava u rijekama koje su moćne.,
ne može u miru, pretpostavljam, glumiti čovjeka...,
a dubinu se nikako ne da fotografirati iznutra.
Crno je vino tamno da kroz njega ne vidiš sunce.,
a njoki od krumpira i ne poznaju brašno.
U najvećem podzemnom kanjonu ovog kontinenta
ja sam tako sićušan da bi mogao
samo svojim glasom srušiti
cijeli grad.
Oblacima su gradovi oluje,
srećom, jer se u ove slovenske..,
onda baš ne razumijem.

- 21:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 15.07.2011.

Ljudi, pitanja i minerali

Nebeski se ocean gusto smežurao večeras
pod utjecajem Mjesečeve igre s neodlučnim oblakom.,
a galebovi su se vješto poigrali s
termičkim karakteristikama vjetra.
Ja sam gledao vodu kako temeljito tisućljetno
mrvi planet Zemlju, dok joj se ova opire
samo svojom šutnjom i tvrdoglavo.

Jako vjerujem u ljude.
Zapravo
osim formule za ljubav, vještinu letenja i
ranu dijagnostiku njuhom.,
ljudi su najveće blago koje posjedujem.

Ipak, ljudi su najkvarljivija roba.,
kaže moja ana s malim slovima,
da sam u tekstovima nekako ljut na ljude.,
i potpuno je u pravu jer čita između redaka
kao svaki pravi povjesničar.

Samo se ja ne znam pravilno ljutiti,
pa mi pobjegne u krivo i prema unutra
gdje se onda ljutim na sebe jer volim ljude
koji me svakodnevno ranjavaju.

Znam, glupo je vjerovati da sam nekome vrijedan samo jer postojim.,
znam, empatija i davanje većini su bankovna klauzula na plaći
i znam da čovjek vrijedi samo dok drugi čovjek od njega ima koristi.
Po nečemu se ipak, osim peraje razlikujemo od delfina.

Danas ću otići u spašavanje
jednog čovjeka koji vrijedi, a kad dođem doma tugu ću rastopiti u vodi
koja će mirisati na lavandu.

Voda će nastaviti mrviti zemlju,
oceansko će se nebo naborati od igre
Mjeseca i oblaka koji ne poznaje pravila.,
prodiranja u tuđa tijela i nestajanja pred oštrim.

Da smo svi samo ljudi, pravila i norme.,
ne bi rijeka nikada oslobodila iz kamena minerale.,
a često kažu da su minerali za zdravlje ljudi
jako važni.

- 11:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 02.07.2011.

Neću i Hoću

Odričem se , službeno baš danas snova o ružičastom svijetu.,
da mi je i uspjelo vjerovatno bi nas sve boljele oči od toliko roza boje.
Odričem se danas i snova o kolektivnom iscjeljenju.,
da smo svi zdravi većina bi izgubila smisao.,
a nije da mi besmisla nedostaje., uporno naglašavam da ga je previše.

I zato, volim te. i Neću......,
te nikada uspoređivati.
Niti ću zaboravljati tvoje omiljene boje.
Neću odustajati ni od tvojih snova, kao što ne odustajem ni od svojih snova.
Ne znam hoću li te dovesti na vrh zemaljskih planina, ali Hoću te tamo nositi.
Znam da Neću odustati, usponima i padovima ranjavajući koljena i srce.
Neću se svađati sa vjetrom ako je tvoja kosa mokra i
neću više nikada u drugim vilama i vilenjacima tražiti ono što ti nemaš.
Naći ću to u sebi ili ćemo zajedno stvoriti isto.

Useljavam se u tebe, kao vjernici u vjeru.,
useljavam se u svoj novi dom.,
valjda će nam pomoći sve tajne svemira i zemlje koje sam naučio lutajući.

I zato, volim te. i Hoću......,
da kuhamo marmelade i njima mažemo prozore..,
baš kao nekad Branko Kockica.,
Hoću i da jedeš voće i da mi negdje duboko u moru , dolje...,
znakovima pokazuješ da je to nešto najbolje što ti se u životu dogodilo.
Ja ću vjerovatno misliti da me upozoravaš da nas napada morska krava.,
ali nemoj se smijati kao inače jer će ti voda ući u usta,
pa ću ti morati metodom "usta na usta" transferirati kisik.

Poslije će svi govoriti da sam te samo htio ljubiti i da mi je to samo izgovor.

- 14:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se