walking cloud

Ljudi, pitanja i minerali

Nebeski se ocean gusto smežurao večeras
pod utjecajem Mjesečeve igre s neodlučnim oblakom.,
a galebovi su se vješto poigrali s
termičkim karakteristikama vjetra.
Ja sam gledao vodu kako temeljito tisućljetno
mrvi planet Zemlju, dok joj se ova opire
samo svojom šutnjom i tvrdoglavo.

Jako vjerujem u ljude.
Zapravo
osim formule za ljubav, vještinu letenja i
ranu dijagnostiku njuhom.,
ljudi su najveće blago koje posjedujem.

Ipak, ljudi su najkvarljivija roba.,
kaže moja ana s malim slovima,
da sam u tekstovima nekako ljut na ljude.,
i potpuno je u pravu jer čita između redaka
kao svaki pravi povjesničar.

Samo se ja ne znam pravilno ljutiti,
pa mi pobjegne u krivo i prema unutra
gdje se onda ljutim na sebe jer volim ljude
koji me svakodnevno ranjavaju.

Znam, glupo je vjerovati da sam nekome vrijedan samo jer postojim.,
znam, empatija i davanje većini su bankovna klauzula na plaći
i znam da čovjek vrijedi samo dok drugi čovjek od njega ima koristi.
Po nečemu se ipak, osim peraje razlikujemo od delfina.

Danas ću otići u spašavanje
jednog čovjeka koji vrijedi, a kad dođem doma tugu ću rastopiti u vodi
koja će mirisati na lavandu.

Voda će nastaviti mrviti zemlju,
oceansko će se nebo naborati od igre
Mjeseca i oblaka koji ne poznaje pravila.,
prodiranja u tuđa tijela i nestajanja pred oštrim.

Da smo svi samo ljudi, pravila i norme.,
ne bi rijeka nikada oslobodila iz kamena minerale.,
a često kažu da su minerali za zdravlje ljudi
jako važni.