walking cloud

Kratko-društvena energetska(ne) učinkovitost

Nije mi baš nešto....
.zvala se jednom plesna predstava u Zagrebu
i sa velikog me plakata gledala kroz oči djevojke s kojom sam
u osnovnoj školi dijelio drugu klupu do prozora.
Zvala bi se tako i izvan Zagreba, predstava, a i moja školska prijateljica
da su je prepoznali oni koji o tome odlučuju.
Nije mi baš nešto, kad smo već kod toga ni svaka ova vrišteće skočna reklama što mi blati omiljenu crvenu podlogu bloga.
Nije me bilo par mjeseci, a kao da sam iz prošlog stoljeća.
Što zapravo i jesam tehnički, no tko tehniku više razumije...,
sada je sve samo do snage i galame.
Vlast galami na svoje izmišljene protivnike, narod galami u prazno..,
snagom se branimo razbijanjem izloga, šakama štitimo generale dok nam mladi piju i na prilogu u središnjim vijestima.
Obilo nam se o glavu društveno društvu obraćanje....,
tko je o kome što rekao , a da pritom ne mislimo
zašto je i kako rekao.
Nije mi baš nešto što se tučemo, više bi da blejimo u sunce,
jer oni koji struje imaju dovoljno ne moraju razmišljati o solarnim pločama
na krovu.