Vrijeme je da krenem dalje ovom crvenom cestom
Ha !
Sjetio sam se lozinke za život!
I moje oblačne šetnje umom.
Hvala ti rU, zaista hvala., trebalo mi je nešto očistiti lice.
Ukratko, da vidim jesam li zahrđao...,
počelo je sa Anom iz Medulina.
Bila je viša od mene, a u osnovnoj školi visina ima svoju težinu.
Kasnije u životu težina ima svoju visinu, pa i dubinu.
Ana iz srednje operirala je nos, pa sam dugo godina mislio da je glupa.
Princeza Ana od Mirakula , osim što je počela moje šetnje oblacima, nakon tuširanja mazala mi laktove kremom i savršeno kuhala špinat na mlijeku...
ostavila je i izbrazdane kanjone u i po mom srcu..,
pa i danas u rijetkim trenucima kada mi kroz unutra prođu suze i kada mi kiša kroz otvorena usta uđe .,
srce mi je planeta tisuću vodopada.
Jedna je Ana nakon nje trebala od mene da je gledam kao što inače Ane gledam, ili na njih gledam., pa i zatvorenih očiju.
Bila je mračna i sada više nije, nosi boje i smije se., ali sam je lagao da je tako gledam.
Ne lažem nikada ako to ne liječi nekog drugog. , a ona je imala slomljen kralježak i u tijelu nehrđajući čelik.
Nakon nje malo sam više usmjeren na sebe. Smjerova imam više nego ruža vjetrova., ali umišljam si da su usmjereni prema meni.
Danas su Ane nešto sasvim drugo.
Jedna je španjolka i tek dolazi, druga je poluzločesta i polako odlazi.,
dok su treća i četvrta zapravo one prave.
Ponešto sam veći od nekada, teže podižem noge, ali sve lakše letim.., u vodi i u oblacima ja sam potpuno siguran i zaštićen..,
tamo moje dvije nove Ane dobro barataju tajnama i uglavnom imaju izdresirane vjetrove sa sobom.
Ne znam što se događa, prije sam Ane sretao da bi ostao mali, sada me ove dvije tjeraju da bude suprotno. One su ogromne, možda zato., da ne sjednu na mene iz nepažnje kada odmaramo noge.
|
