Crveni lancuni i albino mačak
Žman, Dugi otok, dan 1.
Spavao sam dvadeset sati u komadu ne bi li izbrisao taloge misli koje su ostale za mnom u pjeni morske brazde što ju je izorao katamaran iz Zadra.
Osiromašeni uran i druge radioaktivne tvari ,
za jako visoke subvencije od vlade proizvođači cigli i keramike dodaju u materijale od kojih mi kasnije gradimo zidove, plafone, podove i terase,
a kad zurimo u te zidove, sve više neplodni od tih tvari vlada nas prisluškuje preko mobitela.
Sjećam se kada sam Orwela i Huaxleya tražio na policama pod znanstvenom fantastikom.
Pisali su utopije.
Žman. Jutro.
Maslac.Marmelada.
Kamenčići iz mora, neki mali , bučni i ručni strojevi i vila od soli i vjetra.
Podne.
Kulen iz Slavonije, vino sa Kornata, kruh iz Sali i kapula iz vrta ribareve žene…,
Uran, mobiteli, Jadranka Kosor,..
razotkrivanje tisućljetnog licemjerja katolicizma i olakšanje na wc školjci.
Nakon ručka otišao sam u divlja brda i prazne vreće punio pupoljcima kadulje u cvatu.
Prije cvijeta, tek u pupoljku, ta čudesna biljka mirisima mi je isprala i ono malo misli što sam ih čuvao kao zalog identitetu na koji sam naučen.
U razmacima između kadulje, brao sam šparuge, a u razmacima između šparuga divio se anđelima koji su izgradili Kornate.
Sigurno nisu bili katolici i nisu proizvodili cigle.
Otkupna cijena zlata drastično se srozava.
Veliki vođe vode nas u glad, pa zlato prodajemo u bescjenje za brašno..,
no, nekako je sada svima jasnije da je imalo lažni sjaj
Zaspati ću na jarkocrvenim lancunima,
oko kreveta suši se lavanda za zimske čajeve,
a oči mi se sjaje od mira koji ostaje na kraju dana.
Pored mene će zaspati albino mačak,..
Jadran je moj dnevni boravak.,
a bose noge odvest' će me do moje nove želje i ona će to znati kada me ugleda.
|
