walking cloud

nedjelja, 11.04.2010.

Nakon što je soba dobila nove boje

Kiša ispire boju sa mojih kapaka i ruku.
Posjekli su i stabla jedne moje šume,
kiša će isprati i njihove ruke.,
nadam se samo da će im na kapcima ostati preslike života
kojih su se drznuli taknuti.
Sting pjeva i na portugalskom, pogotovo večeras
kroz zidove moje nove sobe..,
a ona je, moja nova soba , zelena.
I puna je bića iz omiljenog anima crtanog filma.

Ego je jebena igračka., nije na baterije nego ima svoje napajanje
i svoju, potpuno novu umjetnu inteligenciju.
Ego je od nehrđajućeg čelika i tjera nas da noći bdijemo u sumnji,
jutra umivamo strahom
i da sreći uvijek postavljamo pitanja.
Bose su mi noge,
nepci premazani marcipanom., a one koji se egom igraju
nažalost, mogu samo žaliti.
I skuhati im čaj, pustiti dobru glazbu i čekati da pogriješe.

Kiša će nastaviti padati,
boje zidova uvijek mogu mijenjati.,
šparuge će zamijeniti marcipan, zbog gorčine i smrada mokraće.,
a oni koji su znali što je jače od ega.,
odavna su već vani, goli plešu pod kapljicama
i čekaju da im se pridružim.

..a meni su noge već bose
i lice mokro od kiše.

- 01:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.04.2010.

Dvigrad,grad letećih ljudi

Vraćam se u carstva riječi i pokretno nepokretnih slika,
gospođice Viam, djelomično i zbog vas.
Vraćam se jer imam reći sve što nisam
i sve što jesam , a u što sada više ne vjerujem.
Kao da sam imun na Sanaderovih slijedbenika ludilo,
na nove Nives, Vlatke, Simone i novog mačka, pile i Keruma....
da su moji gradonačelnici isti kao i tvoji, tek malo bezobrazniji
zbog razlike u godinama,
, da iz Pule još uvijek brodom ne mogu nikuda,
a krilima do Učke suh je zrak i letim u lice Buri.
Želim ti reći i da moja žena večeras malo hrče u krevetu
i da je opet zaspala na početku filma,
da je zapravo još ne poznajem
ali da da sam je oduvijek tražio kroz kišne kapi.
Imam ti reći i da je signal interneta u ovim novim sobama
puno slabiji nego u starim, no zato su naslage prijašnjih života
tanje, čišće, poroznije i daju se lakirati u nadu.....,
zato je jaka Bura sa Velebita u Žmanu, na Dugom otoku
što je negdje ispod mora naših očiju ipak spojen za Kornate..,
pa ako stvarno vidiš ispod površine ..ostvario sam još jedan san.
Draga moja, nadam se da ti je kamen koji si jučer mirisala
rekao,
da sirupi od bazge svoje cvijeće čekaju baš sa mjesta gdje si se jučer smijala...
i da nije lako uopće u jednom tijelu imati poremećaje žlijezda, mješoviti zbor u glavi, dlake u nosu i sjećanja na prošle živote.
Vrijeme je, Viam,
da se vratim doma,
među ljude koji dolaze sa moje planete ili bar zviježđa
jer se olako već pretvaram u čovjeka,
bez pardona
prema oblacima......, a da nisam siguran ni zašto je tome tako.

- 05:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se