walking cloud

Najbolje je stvari baciti na cestu

Tupa me bol ostavljanja, već po navici jesenja
kroz vrške prstiju pecka kao rane na ustima kada ih dotakne sol.,
nazubljena me ljutnja ispod kože zarezuje ,
svakim svojim pokušajem da se okrene,
a lakoća odricanja od struna svemira
kroz moje tijelo i kroz kutke uma, na usta izlazi van.
Ja sam mladi muškarac, u očima svemira dijete
i igračke često razbijam, ali ih čuvam godinama.
Nisam siguran da vjerujem u ljubav, bar ne onakvu kakvom me je učila jedna princeza.,
ne znam ni koja su pravila, često ni što se događa.
Ljubav je iracionalno kompromisni model ponašanja i moguća je jedino
kod osoba koje znaju tko su.
Ako je vuk vuk, kornjača kornjača, a ovca ovca.,
i nijedno od njih to ne krije ili se pretvara,
vjerujem da je sve moguće.
Zbog straha, neminovno opet odlazim.
Neke granice treba samo jednom preći , da budeš u uniji sa svijetom.
Svi snovi, planovi i obećanja stati će u jednu crnu vreću za aluminijsku ambalažu.,
u trenutku koji nikako nije pravi.,
a naglo i oštro rezati, čak i trs koji nema nade
pomalo je agresivno jer će osjetiti cijeli vinograd., nauštrb vinu.

Iskreno o sebi ću reći, da sam još uvijek nedovoljno zreo za marmelade.,
pomalo gorak kada sam bez poklopca.,
i da greške ciklički ponavljam ponavljanjem.
Da je fiktivno filozofsko menstrualno feministički problem
nešto što mi ne ide uz doručak, to jest.,
da sam sada ranjiv, uzdrman, uplašen i gladan, to jest također.,
ali da će me netko nasilno i pod uvjetima mijenjati.,
e to nije.