walking cloud

nedjelja, 15.03.2009.

Sudoper

Išao bih s tobom u Vietnam.,
no znaš da slijedim samo glasove koje jasno čujem.
Slijedeći rođendan slaviti ću u Africi.
Crnu Goru .,ipak ne mogu prežaliti.
Um mi se navikava na starenje jer već dugo ne putujem daleko.
Svijest o drugim kulturama i učenje života iznova
na novim mjestima,., zaboravljaju starenje.
Kada ćemo zajedno napisati psalme životu u Puli....
i zašto tvoj dokumentarac nije o meni.
Ovo ti sve govorim , izbacujem iz sebe jer sam u fazi seciranja.,
a i nedostaješ mi.
Ne osjećam krivnju, ni šutnju, al' sve nekako počinjem žaliti
za stvarima koje još nismo učinili zajedno.
Film još nisam pogledao, a tvoj je.....,
hm, ponašanje tipično tvojih prijateljica.?
Ni krivnja, ni sram., ali žalim zbog toga.
Jedna tvoja fotografija koze jedan je mjesec u mom kalendaru.
Nisam znao da si se vratila.,
dva sam već dana u ljuštenju iz čahure.
Trebaju mi krila , pa ljuštim nakupine podsvijesti.
Volim tvoju kućicu.
Dolazim sutra , sa kovčegom za alat.
Kako miriše Makedonija?
Ja sam bio u Žminju, danas i u Pazinu.
Miriše na kišu i vedrinu. Kiša je i došla., naglo,
a vedrina je ostala., smireno.
Sa lica sretnih ljudi teško je obrisati vedrinu.
Opet me nemirni um vraća u Crnu Goru.
Dubrovnik, terenac i prirodni sokovi kod Kusturice.
Zadovoljstvo bivanja " drugdje" liječi sve rane i odmara srce.
I zato nas čini slobodnima.

Žao mi je, vilo što sa tobom tako malo dijelim.,
a tako puno imam.

- 16:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.