walking cloud

Naizgled običan Ponedjeljak

Napokon se, klinac , dokopao vodootpornog flomastera..,
Ponedjeljak se u mome kvartu činio običan,
a ni po čemu nije.
Popeo se nespretno na željezni spomenik brodograditeljima.,
sa kojega smo svi u djetinstvu uredno padali.,
kao lišće u jesen, ponekad i na beton...,
i nešto napisao.
Mislim da nije samo potpisao sebe, svoj omiljeni bend ili
neku glupu parolu koju ne razumije.., jer je dugo pisao.,
a vidio sam i da zastaje i razmišlja.
Bio je sam, a ne u grupi ., što me navodi da zaključim
da je nešto pisao njoj.
Kanije je još i pošarao njega, ne bi li tako preokrenuo stvar.
Prve ljubavi trebale bi ići u paketu sa vodootpornim flomasterima.
Da ih niti kiša ne može izbrisati.

Velika je smokva susjede, aktivistice za okoliš zapinjala
o svako malo veće dostavno vozilo.,
Ponedjeljak je mirisao na hladnu kišu..,
koja će tek pasti,
a zvučao je kao ugodni žamor konferencijskih dvorana.

Stara koka možda daje dobru juhu, ali meso je suho i bezukusno..,
napravio sam odličan umak od toga., stoga.
Neka pisma nikako da pošaljem., povlače se u nesigurnost.,
ali njemu sam danas napisao jedno.
Jer neće sa nama razgovarati. Neće jesti i još mnogo toga..,
umiranje je , opravdano., sebična radnja.,
teško mu to zamjeram.
Mnoga se rodbina sjatila., avionima, automobilima i autobusima.,
ovih dana da ga posjeti.,
samo ja sve rijeđe odlazim.

Znam da ga je sram što ne stigne na WC.
I da je ljut što ga peremo i presvlačimo pred drugim,
nepoznatim ljudima.
On je poglavica, a poglavice sami seru i pišaju.