walking cloud

Prespavao sam jutro

Ne pomaže tu ni tirkizni oklop., ni znanje, ni novac..,
da bi se u ovoj državi osjećao sigurno.
Koliko god ministara smijenili., ne zaustavljaju oni metke.........................,
nažalost.
Jesam, Latte., vratio sam se sa planine.., umoran od borbe sa vjetrenjačama.,
ali nasmijan od šala seljana., mladih Ha-de-zeovskih.
Civilizirano sam, žviždaljkom pozdravio ministarstvo koje mi je platilo boravak.,
čudio se zborovima, savjetima i vijećima..,
a i aktivno sudjelovao u promjeni nekih mjera.,
koje su mjerene, nekim drugim metričkim sustavom.
Različitim od mojega, božjeg i razumskog.
Od planine vidio sam samo boje.,
maglu, kišu i pred odlazak sunce.,
potok, kravu, voćke i zastave.
Poznatog boksača, prelijepu djevojku, lokvice na limenom krovu i
štrudlu od višnji.:)

Ljubav je kao karta rezervirana na ime i prezime.,
ne možeš je dati drugome.
Ne znam da li vraćaju novac, ako je već više od dvije godine držim
u koricama najdraže knjige..
I mogu li je zamjeniti., barem za odlazak na masažu,
u saunu i bazen.
Jer voljenja tijelo mi nakuplja toksine i zatvara čakre..,
a naša imena zajedno stoje samo na potpisanim razglednicama.,
nekim starim prijateljima., povremeno.

No, ni ljubav ni novac, ni posao koji voliš.,
ni stan kojem trideset godina robuješ.,
ni nekretnina koju očekuješ.,
ni velika obitelj, ni diploma, a bogami ni poštenje,.
nisu nikakva garancija da ćeš preživjeti dan.
Ili naći sreću.
Došlo je vrijeme iz davnih američkih serija i filmova, došlo je vrijeme
turbo mašina.,
anđeli i vrazi igraju za isti klub.,
a sapunice nam pišu glumice iz sapunica.
Demokratski je jedino odabrati samoubojstvo
ili odreći se snova.
Sve je drugo sudbina.
Kojoj treba otići ususret.