walking cloud

Defender, 03:47 ujutro

Ispalo je , redom..,
nakon što je prva ispala mala ručna lampa.,
jer je najteža ,vjerujem.,
grickalica za nokte.,
Yanmar džepni nožić.
Dvije kune, dvaput po kunu ,
narukvica iz Burkine Faso,
vizitka udruge barmana istarske županije, crveni rokovnik.,
Phonak-razglednice i prazan dvd.
Te na opće već čuđenje svih u crnim čizmama...,
i dalje redom: debeli flomaster.., skalpel.,
dva komada Durex prezervativa
i papirnata novčanica od dvije stotine kuna.
Jedna od stotinu i jedna od dvadeset.
Kuna također.
Dvije kemijske , futrola za Mp3, selotejp, dvadeset lipa
i dvd sa nekim dokumentarcem na sebi.
Olovka , još kovanica i fotografije lokalnog sportskog događaja.,
osobna iskaznica sa koje se prepisuju podaci.
U gluvo doba noći., ljubazno., i nikako drugačije.
Moj Siemens stari koji je danas nažalost prestao kucati..,
i Samsung, već drugi danas od Bruna,
da zamijeni Siemens , do ponoći.
Dopis Grada Pule i Sveučilišne knjižnice sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.,
o njihovoj nesebičnost.,
jedna iskrena i topla i decentna,
a druga malo manje.
I majica koja me podsjeća na Čarapu.
Jer je više njegov stil.
Umorno sam se sagnuo da se pospremim i izvadio još dvije staklene broke.,
što su točile sok od bazge, bijeli stolnjak,
ključeve i dugi crni kabel
za prijenos zvuka iz malog Mp3 uređaja u naša sjećanja.
Rekao sam im da će tako biti najlakše..,
oni meni da im je vruće u Defenderu.
Jedan je prdnuo, a drugi nezadovoljno tražio nezadovoljstvo..,
druga su se dvojica smijala.
I situaciji i mojoj torbi i vjetrovima.
Ja sam se , na odlasku
smijao životu.
Pretresen.