Kada je sloboda znoj, sunce i miris kamilice
Glasno su se zabavljali., glumci i glumice., a meni se spavalo..,
Ipak sam upoznavao Izrael, Francusku,Španjolsku i Srbiju.
Ovu posljednju i najradije jer nije feministkinja., no
nekako mi je draži šovinizam koji miruje i samo se u ime nogometa budi
nego agresivni feminizam što se i u gostima ponaša kao vlasnik.
Ipak, svečani domjenci za kazalištarce kite se dobrom glazbom i obzorima.
Jučer sam propustio važne sastanke, kurtoazne i nikada konačne i
opet jednoj rock zvijezdi otišao pomoći da otkošene livade pretvori u hranu
za zdrava goveda i telad.
Krava ima najljepše oči na svijetu. Tele najnježnije.
A nas smo trojica, oboružani poštovanjem i šeširima
čudesnim strojem sijeno pretvarali u zavezane pravokutnike i svojom ih snagom bacali na traktor.
Gianni je balirao, kasnije vozio traktor, ja sam drugi puštao da si sam nalazi put i oko njega sakupljao bale sijena, bacao ih na voz, odmjerenim zamahom i osmijehom, a Chris je gore slagao piramide od suhe trave, kao Egipćani od kamena i pijeska.
Sunce nas je mučilo, ali i za nagradu pozlatilo..,
kao ulja Van Gogha i njegove seljake.
U polju obad je opasan kukac, skakavac pravi ljepotan, leptir maneken, a nedavno pokošena trava sloboda.
Cestama novog svijeta vozili smo se visoko iznad zemlje, gdje su zvuci šume, razgovarali o dušama i gdje one odu nakon smrti tijela., Gianni je pažljivo starim Fergusonom, pedesetpetogodišnjim traktorom izbjegavao kamenje, a stabla naše predivne Istre svojim su nas najvišim granama dodirivala nježno i puštala da prođemo.
U tih su par sati neki drugi strojevi , mlađi i bučniji, opslužili deset još i većih kamiona našom zemljom, betonom prekrili
livade i slučajno ubili nekoliko stabala.
Jer im se nije dalo preparkirati kamion.
Mi smo nenamjerno pokidali nekoliko paukovih klopki, ali paukove rukama vratili na tlo..,
oni su pregazili ježa.
Mi smo svoju plastičnu, praznu bocu ponijeli sa sobom kući, ..
oni su ih po šumi i livadi razbacali desetak.
Mi smo jutrom došli, tiho otišli, ubrali malo lavande..,
a oni su tu danima, ne odlaze, glasno napadaju i ubiru novac.,
da bi ružne kuće prodali strancu...., .
Srećom umiruje te osušena kamilica, dok se kao kralj voziš, na vrhu velikog voza,.,
dok te sunce svojom snagom ušutkava, .
i pozlaćuje.
Štale smo napunili, umorni se hladnom vodom oprali, nasmijani i svježi finih jela najeli i
nazdravili dobrim vinima ., iz Toscane i Vodnjana.
Otišli u more i sjeli u hlad , da još malo slušamo zrikavce i tišinu.
Imam žuljeve na rukama, medom zatvaram rane.,
tako su to radili Egipćani..,
koža mi je čista od smoga i ljudske gluposti,
a duša sa nekim razlogom baš ovdje.
Oprostit' će mi sastanci što me nema,
kada vide moju novu pozlatu.,
naš je medar, Ano., dobio dvoje djece i slomio dvije ruke,
a naš štitonoša slomio mač i izgubio konje.
Platio bih da me ostave na miru i odvedu iz ovog svijeta koji predobro poznajem,.
Da odem na pokošene livade i zagrljen u hlad stoljetne masline obećajem,.,
kako se sebe neću odreči i da ću nahraniti krave.
Jer njihove su velike crne oči prozori u svijet iz kojeg dolazimo.
|
