walking cloud

petak, 30.05.2008.

Danas, sutra i nešto malo jučer

Podrhtavaju mi prsti pomalo.
Danas je Ivanka imala sudar u Puli, a SuperJankovići u Rijeci.
Svi su dobro, nisu to bili sudari koji odnose živote, no ipak, zabrinuo se jesam.
Danas mi je i toliko toplo da bi najradije skinuo nekoliko slojeva kože, bezbolno , kao pop zvijezde u video spotovima.
Život mi je velika, moderna slastičarna. Sutra ću odabrati skupe kugle što mirišu na politiku.
A danas sam zato kušao pitu zeljanicu, cedevitu od crvene naranče i domaće suhe kekse.
Danas sam i pobijedio i izgubio, danas sam ratovao, dizao zidove, ali i otvarao dušu strancima, ne bi li mi oni možda znali reći tko sam ja., ......., a da ne pitam izravno.

Sutra ću potpisati svoje i tuđa imena, na škalinu mojih snova. Lupiti ću i pečat, ništa lakše.
Sutra ću slušati i bankare i nažigače uličnih lampi, sutra ću govoriti brojke...,
jer to odrasli bolje razumiju.
A još sam jučer govorio boje.

Edvard se vratio iz Japana, kaže da su puni poštovanja, ja nisam nigdje ni odlazio, a kažem da ga nama manjka.
Dina je vodila djecu u aquarium, kaže da je opet vidjela moju budućnost. Dok sam si ja čitao iz dlana.
Velik sam . I usamljen. Mlad i sijede brade.
Jučer sam postao svijestan danas., a sutra ću , neispavan biti svijestan samo jučer.
Teško je ismijavati vrijeme. Brzo se umoriš.

Našao sam danas, u maloj Puljankinoj butigi, na podu srebrnu narukvicu.
Uzeo je i nekoliko minuta kasnije poklonio. Majci jedne druge princeze.
Ona će je pokloniti nećakinji, a njezina nećakinja tko zna kome.

Među ljudima koje volim ima puno onih koji me često daruju. , a ja zbilja vjerujem da predmeti, da bi postali priče ne smiju nikada stati .., i često nešto jako intimno odvajam od sebe ne bi li usrećio nekoga drugoga.
A vjerujem da moramo samo davati,., teško da postoji bolji način za sreću.

Među ljudima koje volim postoje i oni koji vjeruju da je ono što su mi darovali još uvijek njihovo.
Oni se nekada i ljute na mene.:)
Zato ih molim za oprost i obavještavam da se neću promijeniti.
...........barem po pitanju darivanja već darivanog.

- 02:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 16.05.2008.

Alien napada sreću

Razlika između daljinskog upravljača za četiri programa, sa " gotovim" baterijama,
Jurskog Parka i Severine i
daljinskog upravljača za četrdeset i osam programa, iz mnogih zemalja, sa novim Duracell
baterijama i Aliena .......,
je u šetnji kroz Marocco., magarci tko zna gdje, pustinja i talijanske zvijezde pjevaju.
U paru sa nekim poznatim koji ne zna pjevati.
Njemačka plavuša, sa bijelim uzaludnim grudnjakom i Michael Schumacher razrezan na šahovske kvadrate i neki brojevi mobitela..
I druga njemačka plavuša, bez grudnjaka, gleda trku nabrijanih kosilica i neki fiksni brojevi telefona.
Zaključujem da je jabuka najzahvalnije voće...................................no, . ... . to sam već znao.
Ripley se dostojanstveno nosi sa čuđenjem.
Gospodin Citus, Hrvat, poduzetnik, nogomet, ..i
boksačica dobro mlati drugu boksačicu.., žene su na televiziji često zastupljene u paru.., eh..,
toliko je radosti u daljinskom upravljaču sa novim baterijama.
Edvard putuje u Japan. a razglednice zakašnjelo šalje iz .... , citiram: "Amstića a pozdrav iz Harderwijka" , još uvijek na 2FA-be.:)
Sve uvijek dobijem. I sa nekoliko godina zakašnjenja.
Ali ostvarim si snove.Nije da ne.
A sranje je kod televizije, što su sva ta pixelska prostranstva, u režiji sviju . , samo ne nas.
Alien je najpošteniji odabir.
Ta je beštija , klasik.





SVE SAM VIŠE,
NA TRAGU SVOJOJ SREĆI ,......

..kalendare ne razumijem, nikada zapravo ni neću., ni satove baš previše, što ću ., snovi su mi pomaknuti unaprijed.
Sanjam ih , nikada potpuno sretan, dok živim one koje sam sanjao godinama unatrag.
Danas pišem " najbolje ispričnice koje bi trebalo uzeti za primjer", a napisao sam jednu Za Bruna.
I znam da ću dobiti sve o čemu sanjam danas. ,
Edi u Japan odnosi sliku tetovaže na trbuhu koju zamišljam već pet, šest godina. I ja je nosim.
Sutra je dan muzeja.
Neke ću svoje snove tamo , noću i ostaviti.
Sjećam se da sam sanjao kako jašem , prije dvije godine,..tundrama Madhagaskara, na najjačoj rasi konja, bok u bok sa izravnim potomcima velikog Džingis kana. U šatoru sa Juliom Roberts jeo sam finu rižu prstima.
I da ću jednom vidjeti znak koji će me tamo i odvesti.
Taj dan nije danas.
I bolje.
Kada bi mogao bar naštimati, da je popravim.,
skalu snova,
notno crtovlje ispisano samo mojim znakovima.,
uglatim pismom,
i oblom arhitekturom moga mira i sudbine.
Prebrzo to vrijeme prolazi. Toliko je snova za ostvariti., a elegantni izvanzemaljci ionako uvijek pojedu svu ekipu.
a , između ostalog, mene čeka i veliko materijalno bogatstvo, sakupljanje plodova, i starija žena, na Tibetu.
I za svaki ostvareni san jedno biće više u mojoj starosti.
Lijep, ali ne i uspavan....kaže reklama za automobil...,
psovka,., živim u vremenu gdje automobilima i dalje daju osobine čovjeka.
K tome još i vižljaste.
Nestao je Boris Mrkić, mladi mornar, najmlađi sin.
Daj dragi bože, bilo koji od mnogih., molim te vrati i tim ljudima sreću.
I živog i zdravog sina.





- 22:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2008.

70 kuna za 8 čokolatina

Bezobrazno skupi čokoladni izumi na trenutak su me obeshabrili, no kupio sam ih ne bi li samome sebi dokazao da sam zapravo bogat.
A zapravo ne bi li sakrio samome sebi da sam glup.
Magi je stoga platila sok od šljive, a ja ću častiti kino ulaznicama.
Javier Barden zbilja je dobro odglumio ubojicu psihopata, Robi je rekao da mi se , osim toga i cool scene sa novčićem film neće svidjeti.
I imao je pravo. Nešto je nedostajalo.
Prošetao sam sa Beatlesima., do egzotičnog caffe bara gdje imam vezu za iscijeđeni sok od naranče.
Ali samo ako ga naručujem potiho, da se drugi ne bi naviknuli.
Bila je Biba iz one serije na RTL-u, mislim da nešto igra u našem kazalištu.
Promijenila je frizuru. Dobro joj stoji
.Sada mi je žao da nisam otišao pogledati predstavu.
Došla je i Helena Minić.
Zvijezda sapunice, a nama Puležanima tek jedna djevojka iz susjedstva.
Dugo sam u osnovnoj bio zaljubljen u nju. Dugo već nisam zaljubljen ni u koga.
Saznao sam i da su Japanci prilično ludi. Njihove bizarnosti prepričala mi je Goga, svi smo se smijali ., to je naš obrambeni mehanizam.
Potvrdila mi je i da su na tom vjenčanju za koje sam ja čuo da su svi na njemu plakali, svi zbilja i plakali.
To me nekako usrećilo. Ne znam baš objasniti zašto.
Bilo je to vjenčanje jednog mog bivšeg prijatelja koji mi je sada samo poznanik. Ne želim ga više za prijatelja, ali mu želim sreću.
I sve se činilo dobrim, dupine sam spasio nasukane, u jednom od svojih paralelnih svemira, otišao po osnovne namirnice u dućan, zaboravio parmezan i donio neke važne odluke.
Jedna od njih je da ću još čekati na svoju djecu.
Jer u Kini je živote izgubilo tisuće ljudi, na talijanskoj televiziji intervjuiraju silovatelja, u Austriji još i gore. Gorivo opet noćas poskupljuje, a sjećam se nekih obećanja zbog kojih sam se jednu Nedjelju ustao ranije ne bi li čekao red na biralištima.Radnici štrajkaju glađu jer im je to najlakše. Navikli su biti gladni.
Ne postoje više kriteriji. To je ono što me zabrinjava., neki su dječaci, vjerovatno Amerikanci, iskopali tijelo još jednog dječaka, odrubili mu mrtvu glavu, odvezli se na omiljeno mjesto i iz glave pušili travu.
Ne znam kako bi to objasnio svojemu djetetu, ne znam objasniti ni sebi.

- 00:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 09.05.2008.

spašavajući Sunce

Žao mi je što se ne nalaziš u boji koju sam odabrao za tebe noćas, ali razumijeti ćeš, ne dolazi u obzir da si ti siva.:)


Znam tu priču o samopouzdanju i uspjehu.Često je koristim kao alat.
Jer ja sam nitko i ništa, tek sam zrno pijeska i kap vode u svemiru bez gravitacije, a mnogi mi se klanjaju.
I žele da ih vodim.
I nisam siguran želim li biti vođa, jer tko će onda posaditi moje masline, brati cvijeće bazge, uzgajati konje i noge namakati u hladne vode naše predivne Istre.
Ne daj se , planetu čudesni, ne daj se zavarati.
Onima koji nas sada vode, neće još dugo, a uvijek ćemo im se smijati i uvijek ćemo biti dio njih.
I oni su dio nas
. Iako ne žele biti.:)
A cirkusi koji i nama trebaju, uskoro će kroz obruče skakati oni koji sada drže bičeve u rukama, brkate žene zamijeniti će depilirani muškarci, životinje ćemo pustiti na Kamenjak, a u kaveze staviti one koji glume da su ljudi.
Karta će biti besplatna, kokain drastično kažnjiv, a nasilje ćemo ismijavati.
Meni će i dalje biti važno kako napreduju snovi jednog Sunca, kakav je proljetni pogled sa nebodera i kako riječima poslati višak energije nekome kome je potrebniji nego meni.
Hajde Sunce!
Rastopi ove cirkuse i podigni šparuge iz trave.

- 10:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

i još nešto..

Ovo sa Pukanićem je opet neki narodni cirkus, ?,
Jadan čovjek, uvalili mu kokain loše kvalitete.., uf, a ni ženu više ne može maltretirati, što sad da radi?
Ne smanjuju se saborske mirovine, to je jedini konsenzus ikada u nas.
Bojim se samo da će to iskoristiti na sljedećim izborima.
Kod nas , u Puli, nagrade grada dobivaju sportaši koji na farmama tuku fotografe i privatnici koji su do jučer bili kriminalci.
Nama dvorac prokišnjava, konji su žedni, a štitonoše imaju žuljeve na srcu od ljubavi koja je otrovna.

Meni je jedna mala Luce danas donijela cvijeće koje smrdi, ako baš želim biti iskren.,
crteže jedne tvrđave, crvene ribe u moru, traktora, broda i nekoliko vrsta morskih pasa.
Prekrasna je. I uvijek tužna kada odlazi.
Ali sutra se vraća.
I donosi friške fritule:)

- 01:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Neki ljudi ti se brzo urežu u kožu.
Neki brzo postanu ožiljci.
Ne sjećam se što sam volio u Kim Basinger. Niti kako se mjesečina kaže na talijanskom.
Sumnjam da i oni znaju.
Jučer sam upoznao Mladena. Ima rak debelog crijeva i sin mu je autističan.
Sa nekim ljudima osjetiš povezanost, iako ste potpuno različiti. Srećom nemam rak ni sina, ali mogao sam osjetiti da je borac. I da je ranjen. I prije nego mi je sve to ispričao.
Moji su problemi sa sudbinom neprestani. Još ću ga viđati...., po iskustvu, pretpostavljam.
Predugo se već ne javih, nećete mi zamjeriti. Opsjela me ta crvena boja.
Od zadnjeg posta, crvena je Miina kosa, Eminine naušnice ( opasne ako plešeš na disco muziku) i crveni su svi semafori na putu za bijeg.
Zamišljam da je i Helix crvena, Yovi je plava, a Zona mora da je , kao i moj zemaljski anđeo Dina, ljubičasta.
Procvijetali su cvijetovi koji daju okus djetinstva.
U berbu krećem uskoro, sigurno sa novim ljudima i sigurno sa starim snom.
Ništa nije dano do te mjere da se može i odbaciti.
Svoje ću snove slijediti, iako nisu više naši.
A ovo ću ljeto slušati kako nam more pjeva, u nikada ponovljenoj simfoniji prirode, na morskim orguljama koje sam zaželio prošle godine ćuti, nakon što se Paola vratila iz Zadra.
Imam nekih problema sa sudbinom.
Postajem vođa..., a želim samo masline i koze.
Nekoliko prijatelja, čudesnu ženu i miran san.
Bogat sam već odavno.

- 00:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se