walking cloud

petak, 09.05.2008.

spašavajući Sunce

Žao mi je što se ne nalaziš u boji koju sam odabrao za tebe noćas, ali razumijeti ćeš, ne dolazi u obzir da si ti siva.:)


Znam tu priču o samopouzdanju i uspjehu.Često je koristim kao alat.
Jer ja sam nitko i ništa, tek sam zrno pijeska i kap vode u svemiru bez gravitacije, a mnogi mi se klanjaju.
I žele da ih vodim.
I nisam siguran želim li biti vođa, jer tko će onda posaditi moje masline, brati cvijeće bazge, uzgajati konje i noge namakati u hladne vode naše predivne Istre.
Ne daj se , planetu čudesni, ne daj se zavarati.
Onima koji nas sada vode, neće još dugo, a uvijek ćemo im se smijati i uvijek ćemo biti dio njih.
I oni su dio nas
. Iako ne žele biti.:)
A cirkusi koji i nama trebaju, uskoro će kroz obruče skakati oni koji sada drže bičeve u rukama, brkate žene zamijeniti će depilirani muškarci, životinje ćemo pustiti na Kamenjak, a u kaveze staviti one koji glume da su ljudi.
Karta će biti besplatna, kokain drastično kažnjiv, a nasilje ćemo ismijavati.
Meni će i dalje biti važno kako napreduju snovi jednog Sunca, kakav je proljetni pogled sa nebodera i kako riječima poslati višak energije nekome kome je potrebniji nego meni.
Hajde Sunce!
Rastopi ove cirkuse i podigni šparuge iz trave.

- 10:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.