walking cloud

nedjelja, 30.03.2008.

Ne zaboravi naslov..(podsjetnik)

Nedjeljno sunce kroz duplo prozorsko staklo sobnog prozora grije mi podlaktice, a lice još uvijek skrivam iza staromodnih zavjesa.
Sjene na zidu veoma su slične sjenama na zidu jednog podrumskog stana na Kustošiji, sa druge strane pruge, kod Ivanke i Stanka...., što me podsjeća ...., da želim pisati o energiji, ali bez da spominjem riječ energija.

--Moram se poslužiti, opet, imenima, jer svako od tih imena sadrži najmanje 36 stupnjeva topline .
---Moram se i dotaći Sunca, Snova, LJubavi i još kojekakvih metafizičkih pojmova, iz istog razloga.
---- I napokon , moram se dotaći divova, vila, princeza i kraljeva, jer njihovu snagu ne može nitko poreći

Busha, Farmu, rad Nedjeljom, Bajsa, Sanadera, Nikolinu Pišek i ogroman novac uložen i bezobrazno izgubljen da bi se neke silikonske kreature tjedan dana osjećale kao zvijezde, ne radeći ništa osim ogovaranja ne želim u svojoj glavi više, pa ih ovim putem od sebe odašiljem.
Na dušu privatnih televizija i sabora koji sam i ja birao.
Jer....., u mojemu svijetu Ivanka i Stanko cijeli život rade zajedno, imaju unuke i praunuku, Četvrtkom idu na ples, a Subotom na izlet.
On pije gemišt, a ona je prava dama. Prije 54 godine nije dala da je poljubi na prvom plesu. On je bio uporan, gazdarica mu je prala i peglala košulje, samo zato jer je ona voljela uredne dečke.
Cijeli su život krojači i cijeli život su zajedno.
Šivaće mašine stoje jedna nasuprot drugoj, na istom stolu.
Tu više ništa ne treba reći.
Anka me poljubila jer se u njenoj obitelji svi grle i "cmaču". I ja sam nju na odlasku, a u mojoj obitelji se to ne radi.
Jučer je jedna princeza kroz slušalicu pokušavala sakriti zvuk vode. Fontana u Zagrebu dugo je boljela nju, pa se valjda boji da će sada boljeti mene.
Netko iz Splita kaže da sam poseban. Ničim izazvan , a toliko poklanja.
Ivo je ( Denisov) jako pristojan dečko, kaže Nataša iz Grada, a moj je Ivo već odavno promijenjenog imena.
Jedna Kika kaže da je njen nećak pomogao, a druga Kika kaže da me poznaje otprije i da želi pomoći.
Libero okuplja vojsku koja čini dobro, Kraljeve Huma željno očekujem, a moja najsjajnija vila još spava.
Kosu, kopčom vezanu u rep, na vratu jedne djevojke sa obrađene fotografije vidio sam pored sebe, ne vjerujući u nevjerovatno.
Ona je isto Ivanka.
Johnny me uputio prema razumijevanju mira, jer sam propustio putokaze, a njegova kćer ne voli mlijeko i mnoge okuse.
Voli moj sirup od bazge.
Jedan mladi romantičar budi se u 4 sata ujutro da bi joj čestitao pola godine zajedničkog držanja za ruke.
I , LJubav , on zna što je leteća najlon vrećica !
Ne pijem kavu, a za "kavu" još nisam spreman, to ćeš razumijeti.
Pozovi me u šetnju.
Vlado i Goga dobri su roditelji dvije tinejđerice. Moj otac nije tako dobar roditelj jedne tinejđerice, nema tu srama.
Jedan osmogodišnji div štiti me svojom veličinom, razmišljam o kući od kamena sa plavim škurama i zdravlju moje obitelji.
Moja koža dugo nije mirisala na ženu, volim slušati ljude i Buru, hrskavo povrće i glazbu.
Umara me što mi je krevet prevelik za mene samoga, odličan sam sugovornik u respektabilnoj lokalnoj tv emisiji, Osjećam, na daljinu, moja Koka je Nedjeljama usamljena, nije blizu mora.
Nekoliko je divnih žena, trenutno u lovu na mene, moj prvi vitez je u ćeliji zarobljen, a štitonoša proboden nožem u leđa.
Umijeće ratovanja može se primjeniti i na umijeće davanja, a miris špinata koji je jučer donijela treća Ivanka danas, susjeda iznad nas, rasplakao me, zbog samo meni jasnog razloga.
Neću ga jesti. U neke sam sudbine siguran.

I na kraju, ako samo zbrojim energije, samo ovdje spomenutih ljudi mogao bih srušiti zatvor i Učku, zaliječiti tri slomljena srca, osvijetliti dva vjenčanja i more dovesti na trg Bana Jelačića. Jednom već jesam.
No, neću.
Proljeće je. Mi smo svi slobodni i ja poznajem Malog princa.
Zamolio me da ga čekamo i njegovo je ime Sven.
Iz plemena Mjesečevih pera.

- 09:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.03.2008.

Powerfull wish ili što je fora u japanskim crtićima


"Upravo je nevjerovatno, i postaje istina,da je sve zapravo vjerovatno.,
ovisi samo o disciplini naše vjere u to."


Napisao sam nedavno, jedno jutro Bure, ne znajući da će danas jedna glumačka veličina biti mrtva i ne znajući ništa što običan mjesečar ne zna, kako Bura prijeti da će galebu slomiti krila.
Bez veze je počinjati krilom...,
ali kasnije poslije podne, na jednoj uzbrdici moga grada, ispred ljekarne sa modernom frizurom..., dolazeći.... najprije sam vidio krilo od kojeg me cijeloga obuzela svjesnost,
a dvasesetak metara dalje..,
zgaženog galeba, bez jednog krila.
I cijelog me obuzeo osjećaj da sam ga poznavao.
Baš kao danas za jednu glumačku veličinu.
A volio sam gledati srpske serije, (ekavica je jebozovan jezik )
dok se on ljutio na srpskog kolegu i prijatelja.

Ne znam kamo je otišao taj dan..., žao mi je što sam vidio to krilo i prije nego je poletjelo.

Šparuge su poput snova.
Moje misli iz te naivne šetnje odlete ispred vremena, baš kao sjeme .
I tamo naraste stvarnost.
I kada stvarnost ugledaš očima , jer jedino njima glupo vjerujemo, tek ćeš joj drugi dan reći da je možda poznaješ.
Zbog nevjerice da povjeruješ da gledaš u nešto što si već vidio.
Tek kada sjedneš pored nje, nakon što je ušetala u tvoj život prepoznat' ćeš profil.
Koji si samo pomislio da bi mogao vidjeti i u stvarnosti, pa odustao od te pomisli jer je mi ljudi objašnjavamo kao nevjerovatnu.

Ja baš ne vjerujem u nevjerovatno.
I svoje ratnike svjetlosti učim o tome.
Galeba sam prežalio, Dvornika ni ne moram.
Moram si dopustiti da želim sve što sam uvijek želio.
I moram biti u tome jako oprezan..., nadvija mi se periodično već, ta odrasla misao nad krevetom.

U japanskim crtićima, fora je što svatko može ostvariti svoju sudbinu i što se scena ne odvija u materijalnom, poznatom svemiru, nego u svijetu snova svakoga od nas.

Svoje ratnike svjetlosti učim da svijetlost isijavaju za van, a sakupljanje neka ostave Bogu.
I sebe učim tome.
Pa me onda, nasmijanog pomalo i uznemiri, ali neizrecivo uzbuđuje,
što sam sanjao galebovo krilo,.
što sam vidio svoju djecu i što sam ljetos zamislio kako izgleda veterinar našeg psa.
I što sam bio potpuno u krivu.
Što sam pomislio na očijukanje sms-om, a nisam tip koji za to ima vremena,
i što sam dobio očijukajući sms, a nisam tip koji odgovara na očijukajuće sms-ove.

Što sam ih odveo gdje će se vjenčati jer sam sanjao da se ja , možda nikada ni neću.

Sebično zvuči ako kažem da sam nesebičan, ipak , mogu si to dopustiti, jer znam i koliko sam sebičan.

Kada smo pomogli jednome, u svojim snovima vidio sam mnoge.
nedugo zatim ugledao sam i one koji u svojim snovima vide mnoge.
Sada ćemo zajedno pomoći mnogima.

pročitao sam negdje, :“ čitamo se“.
Dobro je zvučalo.
Čitam vas samo nekoliko...., čudno, jer nisam to želio......, a i to dobro zvuči.
No, čitajući, odašiljem.
Svoju energiju.
Nenamjerno, dalje.

Počinje maglom, pa visokom terasom iz jednog nebodera u Puli, pa nastavlja željom da postoji još netko tko fotografira oblake.
Zatim se sve juhe od povrća koje sam ikada želio obistinjuju, a fotografijom Helix započinje misao o tome koliko je vjerovatno da znaš nekoga koga „čitaš“.
Kao dobitak na lutriji, ili jedna orhideja među svim neboderima na svijetu, otprilike.

Poželim Princezu , pa se vrati u snove,.Dvaput..
Naopako. Umjesto iz snova na javu.
I još dvaput, telefonom na javi, da mi kaže da u njenim snovima plivam u Venecijanskim kanalima.
Čudno, .,, mislio sam da je bazen.(?,...)

Pa se sjetim snijega, u Puli jednako vjerovatnog kao da je veterinar našeg psa veterinarka mnogih pasa.
Volim biti i u krivu.To mislima daje spontanost.

A Helix, opet od tisuća onih koje „ ne čitaš“ , pokaže pahulju na ruci one jedne koju „čitaš“, baš od svih nebodera na svijetu, u jednom u tvom kvartu.
Pa me natjerala da avatara tražim u japanskom crtiću, i potjerala na Kamenjak...., poželio sam i šugo od šparuga.
Danas sam ga ukusnog kušao., a ruke su mi izbrazdane trnjem.

Sanjao sam, zatim, iako zauzet svjetlošću jave, osjećaj kada objaviš knjigu.
Drugi dan osjetio sam se počašćenim što „čitam“ jednu od onih koja to zna na javi.
Sudbina je daleko ispred nas, Zona Z podsjetila me je na miris žbuke.
A u snovima smo lišeni mirisa.
Iako..., petit beure od čokolade mirišu kao njofra sladoled,....

Negdje sam osjetio da je Yovi netko koga poznajem.
I bio sam u krivu.
uvijek iz istog razloga.
za čisto srce snovi dolaze iz budućnosti.

Počinjem misliti da sam sretan, sve me podsjeća na sreću, a tek sam se probudio.

Danas sam joj rekao: „ iz profila te poznajem“ . ne vjerujući u profile., a i njoj se činilo da me poznaje.
Sjedila je na mom mjestu.
U prošlom životu bili smo oblaci oboje, sada dežuramo na izložbi uz medenicu.

„Tvoj je blog plav “ ,
„Da, a tvoj je crven?“
„Da “
" Ti si Yovi."
"Da. A ti si Hodajući oblak."


„Čitam „ vas samo nekoliko., od tisuća i tisuća drugih,
a pročitano je dovoljno da ispuni deset strastvenih života.

- 02:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 14.03.2008.

Live from Beograd

..imaju nešto... Stefanovski i Tadić ,neku sinergiju koja meni miriše na ljeto.
Da.,
čak i u lijevom uhu.
..što me tjera da se zamislim nad životom.. Usporedim ga sa branjem šparuga. I pokušavam ga sebi objasniti.

Naslovima knjiga lijepo bi predstavio nečiji život.
Volio bih da sam ih više pročitao.
Imenima ljudi ipak, najlakše je opisati život..., kada se nakon dobrog dana osvrneš.( na primjeru nekog tipa)

On je dulje spavao. Sanjao je Tihanu, i osmogodišnjeg diva. Obrijao se( potpuno atipično) i dugo je trajalo( potpuno tipično).
Odlučio je Damiru napisati pismo, snijeg ga je podsjetio na Edia, a Edi na Petru.
Mobitelom je nazvao Gorana, nije se javljao još.
Mislio je da Suzana ima rođendan, ali nije htio misliti na Suzanu, pa se uvjerio da nema rođendan.
Trebao je otići kod Ane, no, zvučalo je kao kulinarska emisija.
Odlučio ,nazvao, trebao, uvjerio, pa i pojeo. Naranču. Da se okrijepi od glagola.
Silviju isto muči uho, Hana je dobro. I mali Josip od Tončija.Jučer je zvala. Danas je on nazvao.
Ana je poslala spot o kojemu mu je jučer pričao Piro, vino je bilo odlično.
Goran je u Pićnu,.Javlja.
Dean rock star, na putu za Zagreb, a Piro tek kreće.
U Zagrebu je Dali' , i sto vrsta piva.
Albert radi. A Mare čuva Silviju. Dok ne ode na godišnjicu mature. A dugo nije bila vani.
Milenko je dobio kapu. Kod njih, na svetim brdima Buzet,Hum, Motovun..,nije još za gole uši.
Roko razbija Miša u kartama, on odlazi na bijelu kavu i novine, po mogućnosti Jutarnji list.,najbolje paše uz jazz.
Sara prebrojava novac, lakoćom., jer nije njen. I ugodna mu je jutarnja kava. Nekoliko dobrih fotografija, pogled kroz prozor, Sara i on.
Život je kao branje šparuga, baš. Uvijek taj zadovoljni osmijeh na licu.I poteškoće sa probavom zbog kave.
Ana potvrđuje ručak i naručuje buđenje. Željko potvrđuje pratnju. Do Ane.
Sanja dodaje Jutarnji nekom drugom, malo dalje, uzbrdo, prema kući. Ona je jedna od njegovih budućih gošći. Javlja mu se želja za slatkim.
Kasnije će mu se ostvariti . Jer je sretan. I nešto je poželio.
Damir je poslao pismo, Alen ga je pročitao Mišu. Drugi Goran je kosio travu. Nitko ga nije vidio.
Debora je slala sms-ove, Paola se našla u njima, on ih je vraćao .
Odsutan, da ne bude ljut.
Mia je pozdravila Damira. I Ivana želi, no ne zna kako.
Patrik je protrčao, a Sendi ga je iznenadio friškom pincom.
Cijelu ih je noć pekao. On je isto div. I odlično miriše. Pinca .Ne Sendi.
Čibo je starac, a ponaša se kao mala beba.
Fredi je došao prvi put u goste i donio prekrasnu stolicu. Presvučenu u plavo.I djevojku, kojoj nije zapamtio ime.
Luka je predstavio svoju. Djevojku., ali ne imenom, nego osmijehom. Potpuno opravdano. Tako je umiljata.
Nona je skuhala brodet od lignji i škarpoča. On je volio i radič. Zeleni, radije.
Sunce je komentiralo da ništa ne razumije. Ni on nije ništa razumio.
Piro je kupio stolić.Secesijsku repliku. Za 250 kuna. Treba zvati i Deana.
Branko dolazi u četvrtak, a Libero mu puno pomaže.Ostaviti će je za sajam. Stolicu.
Još je i Boru dočekao, prije tuširanja, odnio mu tajnu i sirup od bazge. Tajnu mora vratiti, li je može reći naglas, a sa sirupom je imao sreće. Nema više prošlogodišnjeg,.. treba napraviti novi.

On je sretan čovjek.
Ovo su stvarni ljudi.
I svi su dobri.
Naslovima kniga na nečijoj polici lijepo bi predstavio nečiji život. Imenima stvarnih ljudi možeš lijepo predstaviti jedan dan tog života.
Sunčan, lijen, ne predug radni dan. Na krovu, u podzemlju i glazbi gospode Stefanovskog i Tadića.
Uživo iz Beograda,.., .-kaže naslov.

- 22:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 11.03.2008.

Nekim redom, nešto sasvim drugo


Urasla dlaka brade na vratu, prstohvat kiselog kupusa.
Nonić mi ima mobitel duplo manji i noviji od mene.!?
Tunu preferiram "na bijelo", a blitva nikada neće biti špinat na mlijeku.
Ni verzota.
Iskustva iz prošlosti nikada ne mogu dokazati budućnost, Vivaldijeva " la petite bande", a ja sam jedan od onih superjunaka kojima je elastično superodijelo preusko.
Urin mi miriše na šparuge, a netko izmišlja "sobu budućnosti" ,iz tv-a u dnevnom boravku.

Čujem da na ogledalu možeš pogledati vijesti, kada uzmeš pomidor otvara se i dokumentarac o pomidoru i da svi uređaji razmišljaju umjesto tebe.
Centrifuga ili pretpranje? Nije ni važno. Zapravo je baš to nedostajalo.
Naručit' ću si jednu.
Pametna soba će misliti na sve, a meni neka ostane...., bol u lijevom uhu, sijede dlake, egzistencija.
Sve jutarnje depresije i sve noćne ekstaze neka meni ostanu. Soba neka izvaže količinu pšenice za doručak i ekonomično troši vodu, a meni neka ostane bolesno srce, bolestan ego i prehlađena duša.
Strah od mrtvog štakora i ostvareni snovi.

Ja ću se ustati ujutro, za tjelovježbu kopati po prošlosti i ljepilom za papir slagati sadašnjost, a to što osjećam miris fotografija na kojima je ona, prešutjeti ću..
..,
..da mi "soba budućnosti" ne bi isključila glazbu.

- 23:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Nešto treba i promijeniti.,

Sredinom Ožujka, prije ponoći već se po pravilu zapitam.,treba li nešto promijeniti?
U pravilu nešto i promijenim.
Program, za početak, ovaj put.
Sa "pljačke i paleži.." na Remy iz Elementala i Martinu, Miss dnevnog boravka.
Hera na televiziji. Uvijek pogledam., profesionalna je i zadržala je osobnost. I njen miris donosi Bura.
Osjećam da već s pravom mogu očekivati njenu knjigu. Hera je jedan od onih ljudi koji ostvare svoje snove.

A ja svoje gnjavim. Pogurujem.
Ne znam se nositi sa neostvarenim. Skupo će me to koštati, već sada jako umara.
No, ne ubiju li me sendviči neće ni ostvareni snovi.

I znaš šta,Martina ?
Super ti je zelena haljina.

- 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Prokleto je kod Bure...

..što dolazi iz njenog smjera, pa si umišljam da osjećam njen miris.
Miris Londona i žvakačih guma.
Pomiješan sa mirisom snijega sa Učke i sa mirisom straha i slomljenog srca.

Prijeti da će galebu slomiti krila. Ljubuje s letećom najlon vrećicom i u Pulu donosi snijeg.

Prokleto je što moja prošlost živi sjeverno od mene......

......odakle dolazi vjetar kojega ne možeš lagati.

- 09:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Napokon Bura!

Sada mi i majica za spavanje miriše na nebo.
Bura je napokon stigla.
Kao dugo iščekivani rođak. Bez ijednog poklona, ali sa onim njegovim osmijehom.
Preslažujući škure uvlači se u moj san, taj čudesni vjetar koji pjeva.
I na mahove udara o timpane da najavi svoju snagu. I na refule, sada prevrće zelene kontejnere i sažetke čovjekova dana istresa na vidjelo.
Ništa se od Bure ne skriva.
Grane zimzelenih divova plešu u transu, a latice nježnih proljetnih boja rasipaju se kao obećanja.
Moje su ruke zgužvano platno, a moje oči zaleđeno, rosno jezero.
Sada će sve razbacati, sve nas probuditi i svaka će usamljena žena tražiti zagrljaj.
Bura će potjerati vampire i pijavice , rastjerati sumnju i strah i Bura će namreškati lijeno more da ga probudi za nas.
Mi ćemo glave uvući među ramena. Kao sove prije sna.

Mene je probudila danas. Da se odjenem u krila jer svijetu nedostaje anđela.
I jesam. Nikada nisam odbio.
Donijela mi je i nove cipele, ružne k'o sam vrag. Ali udobne kao vječnu ljubav.
Istjerala iz glave sve lažne zvijezde poznatih kozmetičkih salona i sva lažna obećanja.
I u nosnice donijela miris svježeg jutra, miris davno zaboravljene sreće, a u oči samo blještavilo čistog neba, pa se mrštim kao ljute djevojčice u vrtiću.

Izašao sam samo šireći krila. Po svoga štitonošu. Zatim u obilazak vjetrenjača što su divljale na vjetru.
On je imao tužne oči.
Mislim da je vjeru skupo platio.
Moje su bile usamljene, ali upirući u smjeru gdje više neće biti.
Bura je iz moje glave istjerala jednu Anu. Kako je to i more činilo, ljetos, put Kornata.
U čekaonici kod doktorice usprotivio sam se onome koji ide preko reda, primjetio novu frizuru medicinske sestre i satima buljio kroz prozor.
Tamo gdje Bura počinje...

U sobi Sjevera, ispod najsjajnije zvijezde, gdje ljubav vode dvoje što su cijelu zimu čekali jedno na drugo.

I plahte pretvaraju u jedra.

- 00:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se