walking cloud

Nekim redom, nešto sasvim drugo

Urasla dlaka brade na vratu, prstohvat kiselog kupusa.
Nonić mi ima mobitel duplo manji i noviji od mene.!?
Tunu preferiram "na bijelo", a blitva nikada neće biti špinat na mlijeku.
Ni verzota.
Iskustva iz prošlosti nikada ne mogu dokazati budućnost, Vivaldijeva " la petite bande", a ja sam jedan od onih superjunaka kojima je elastično superodijelo preusko.
Urin mi miriše na šparuge, a netko izmišlja "sobu budućnosti" ,iz tv-a u dnevnom boravku.

Čujem da na ogledalu možeš pogledati vijesti, kada uzmeš pomidor otvara se i dokumentarac o pomidoru i da svi uređaji razmišljaju umjesto tebe.
Centrifuga ili pretpranje? Nije ni važno. Zapravo je baš to nedostajalo.
Naručit' ću si jednu.
Pametna soba će misliti na sve, a meni neka ostane...., bol u lijevom uhu, sijede dlake, egzistencija.
Sve jutarnje depresije i sve noćne ekstaze neka meni ostanu. Soba neka izvaže količinu pšenice za doručak i ekonomično troši vodu, a meni neka ostane bolesno srce, bolestan ego i prehlađena duša.
Strah od mrtvog štakora i ostvareni snovi.

Ja ću se ustati ujutro, za tjelovježbu kopati po prošlosti i ljepilom za papir slagati sadašnjost, a to što osjećam miris fotografija na kojima je ona, prešutjeti ću..
..,
..da mi "soba budućnosti" ne bi isključila glazbu.