.::.Vučja.::.

.

U noći bez kraja i jutru bez početka, posljednji stihovi slijevali su se niz obraze tražeći put do tvog..., a baršunasto meki plašt čuvao je skupljene krhotine slomljenog....tvoje...tvrđe od najtvrđeg kamena, prestalo je kucati za moje, tanje, od najtanjeg stakla........slomljeno je..ne postoji više..nema ga ni u naslovu...