.::.Vučja.::.

...baš kao zadnji put

Opet me čuvaju okovi nagona i tvoje misli šetaju mojima.....potajno i tiho šuljaju se do strmih litica želja...noćas te trebam...i osjećam..

Plamen svijeće sramežljivo je skrivao našu intimu..
kao i uvijek, uvertira, tvoja ruka tamo gdje očekujem. Dodir, zvuk, miris..slatkasti miris čeznje u procesu ostvarivanja..samo polako, neka te kišne kapi vode..želim ovaj trenutak.

...uporno i jedva, tvrdoglavim naporima, uspijevam zadržati tvoju vrludavu pozornost...nisam ni slutila da ću tako izgarati, nestrpljivo očekujući vrhunac, a tražiti ga u tvom pogledu...duboko...u mene, u provaliju emocija, zavedenih pod liticom želja...
-Ljubavi, tvoje suze..? - tiho šapćeš...-Zagledala sam se u
kapi na prozoru..Tužno je kako oplakuju bića u jedno,ona
koja najvecu sreću čuvaju upravo iza tih smeđih šarenica... -ali, ..tvoje suze? - šapćeš tiše...
-Najdraži, ne...nemoj stati zbog njih, pusti, neka budu jedini svjedok naše pobjede...

Igru sjena zapalila je vatrena tišina...i dok se gubim u zavodljivim pokretima, potpuno ti se predajem, tek tada me vješto i nježno podižeš na oltar zadovoljstva...prepoznaješ me, tvoja sam..

Nedugo zatim, rasplamsalu svijeću žudnje ponovo gase suze, ne pitaš ništa..znaš da su zbog tebe..i ti si se ljubavi, vidim, zagledao u kapi na prozoru.......ipak uskoro odlaziš..

Izbivala sam malo duže

Pozdrav svima :)
Evo, nije me bilo malo duže..nakon onog vikenda "u naručju" :) imala sam dosta obaveza i ranije sam išla spavati, tako da nije bilo puno mjesta za pisanje i inspiraciju...Potrudit ću se malo češće prolunjati ovuda :)

Samo za tebe...

Dani se pretočiše u dan...

Konačno me u tvom naručju čeka zasluženi odmor od
lutanja strmim ulicama sjetnog grada duše
Već vidim, kad dođeš, pročitat' ćeš me u stihovima i znati da sam te cijelo vrijeme skrivala i nježno pazila u toplom kutku, duboko..
Otkud sve ovo? - pitaš se..a vidiš, sjećanja su slagala motive, misli oblikovale stihove,a ruke pisale..

Ostavit ću ti par minuta tišine,ti me otkrij...

...volim

Volim te gledati dok jedeš, kad gotovo pohlepno i gladno grabiš samo svojim pokretima po tanjuru...

Volim te gledati dok pereš zube u donjem vešu..dok obavljaš naizgled praznu svakodnevnu dužnost prema svom snažnom tijelu, ni ne slutiš da te jedan par očiju proždrljivo promatra pretvarajući se da ih zanimaju neki sporedni obrisi u ogledalu...

Volim te poslušati navečer, skidajući težak umorni teret sa tvojih usana..

Volim kad me gledaš kroz naočale sa staklima koje potamne na svjetlu, volim se osjećati kao knjiga poezije za čije čitanje su ti potrebne, lijepo je kad me možeš prolistati i udahnuti malo svoje mašte u ponekad puste papire..

A da, kad smo kod tih stakala..volim tvoje pjegice, isto se pojave samo na suncu,kad sramežljivo provire, otkrivajući dječaka u tebi, nisi si još pobjegao, znam to.

Volim kad tvoje suze prate moje...iskreno, i ne pada kiša samo kad ja plačem, ljubavi

Volim kad zajedno prelistavamo vec pozutjele poruke na mobitelima..gotovo opipljiva sjećanja, svjedoci nas..sam bog zna koliko smo potrosili na te male poroke zadovoljstva..

Volim i upijati tvoj glas i utopiti ti se u usnama kako ti znaš reći, i zaspati u tvom naručju i mamurno se buditi u bunilu nakon neprospavanih noći divljaštva i ožiljaka, skrivati se s tobom od znatiželjnih pogleda...volim našu tišinu, naš mrak..volim ostaviti najbolje za kraj, volim samo tebe nježni buntovniče

.::. Bitka za ljubav .::.

Srednjevjekovni vitez s mačem u ruci, skriven iza teškog sjajnog oklopa, smišljao je napad i strpljivo čekao moj poraz.
Jedina obrana bijaše mi štit od hladnih odgovora.
U srazu dva srca u kojemu jedno drugog nije bilo ni svjesno, glatko je izbjegavao udarce i čekao..čekao mjesecima..

Najranjivijeg dana, dok su svi vojnici još duboko spavali, zatekao me spuštenog štita..."Napad je najbolja obrana" - šapnuo..i zadao slatku bol...Izmorena, pokorena..izgubila bitku,a rat...zamijenila ljubavlju.

Samo snove

....Sanjarim kako uz tebe snivam još nedosanjani san
u kojem ti i ja živimo naše zajedničke snove
....sve do sanjivog jutra..
....i dok te još snena ispraćam usnulim pogledom, samo
snove mi i ostavljaš ...

Iscrpljena...

Rijeka sati protekla u sekundi,a jutro nepopustljivo oduzelo vladavinu zaštitničkoj noći

Još jedna neprospavana noć, ali ovaj put iz manje romantičnih razloga ;)
Pisaše seminar dan prije roka predaje (ne pitajte zašto, jer je i meni to misterija)..

Kako jednim jednostavnim primjerom opisati temu pisanog eseja?

hm... Može jedan mali eksperiment?

- Zamolila bih vas da ne razmišljate o polarnom medi! Ponavljam, ne razmišljajte o polarnom medi!...
.
.
.
.
.
O čemu ovog trenutka razmišljate?
.
:)
Eto, nismo ni svjesni snage naših nesvjesnih automatskih procesa mišljenja...

Isti princip kao u gornjem primjeru primijenite na svoj život...npr. što se dogodi nakon bolnog prekida?

..skloniji suzama će bol pokušati riješiti plakanjem...drugi će pokušati zatomiti bol u sebi, uvjeravanjem da su jaki, nije strašno, da će brzo proći ako samo ne razmišljamo o tome....ne razmišljaj...ne razmišljaj...i što se dogodi? Pomislite upravo na polarnog medu ;)
Potonete još dublje...time ne tvrdim da jaki ljudi nisu jaki..ili sl. nego samo da protiv sebe u mnogim situacijama ipak ne možemo.

..pitam se...

Večeras opet bez tebe...
A svaka večer neumorno podsjeća na nas..

Harmonika u pothodniku, sjećaš se?
19h, strastveni tango među neobazrivim prolaznicima i usamljena crvena ruža iz tvojih ruku...

Sad si tamo, gdje to od tebe traže i radiš
ono što se od tebe očekuje..

A zavijaš li na mjesec?
..onako tužno, lomljivo i tiho...ili si ponosan i
ne daš suzama da pronađu put do srca...?

Vode li te oni isti životinjski, spontani nagoni
kao tog trenutka, u pothodniku?
Hoće li te večeras onda dovesti k meni?..

..snježna

Dok se večeras bez tebe ponovo pretapa u noć bez najnježnijih cjelova..i oblači bijelu odoru zaleđenog sjaja pomno skrivajući tragove nečijih koraka..
..ja lagano tonem u san..bez snova.. iščekujući novi dan...bez dodira
i novu večer..bez tebe

Tvoj...

Čitavu noć molio sam jutro da mi te vrati,
čitavu noć, volio sam tvoju sjenku na zidu,
doista je čudesno i čudesno je, kako tanašna
svjetlucava svijeća zrcali najbitnije dijelove..
konture mojih snova...

Želim te ponovo u meni. Moram li spominjati
da se želim ponovo u tebi?

Moram li uporno razmicati paučinaste
zavjese kako bi te uspio podsjetiti da si ti bila prva
kojoj sam se dao u naručje, da si me ti prva
častila svojim neokaljanim divljaštvom.
Da je moja zora čekala tvoju...

Moram li?

Tebi, razvratniče

Sama...šetam godinama, sreći ni traga..a znaš
puno se toga promijenilo otkad si odlutao ..al' ovaj put
opraštam..jer ipak si ti utkao sasvim drugu mene u tad
bezobličnu stvarnost.

..sad, dvije riječi..miris ludila...na jastuku, kraj peći,
u kadi, sjećaš se, gdje sam svjesno urezala tvoje ime u
stijenke potpuno predanog bića...

Novo je još uvijek novo, ali drugačijeg sjaja..znaš kako kažu, ugaslog
sjaja. I plačem, da, plačem, ne zbog tebe ludice,
ta bol teče u rijekama. Plačem jer si sa sobom odnio
i moje tragove. Plačem zbog mojih poništenih puteva.
I ne mrzim te zbog toga, kažem ti, novo je i dalje
novo...samo ne može biti moje...

Noć sjete i tjedan iščekivanja

Neka vas ne preplaše stihovi ispod, ne, nije odlutao i ne, nije me razočarao, daleko od toga. Igrom slučaja ostadoh sinoć opet do kasno (rano) budna, a kao i obično, u to vrijeme dobijem poetsku ovulaciju! ;)

Što se naslova tiče, i tjedan sjete je u pitanju. Nekako sam se ovih noći s guštom prisjećala dogodovština koje smo proživjeli zajedno. Ma, znate, nedostaje mi jako puno...Od sutra u jutro se nećemo nikako čuti 7 dana u komadu, a možete li zamisliti kako to utječe na vezu koja je inače eksplozija emocija i dodira. Da..baš primjeren i točan opis. A tek za 7 dana ćemo se i vidjeti..pa taj 7. dan iščekujem...

šačica tuge + šačica radosti = konfuzno stanje u pol 5 u jutro ;)

Inače, par riječi o mom piskaranju na blogu.
Tko kaže da zvjerke ne mogu naći zajednički jezik sa ljudima ;)
Šalim se, možda i ima nečeg vučjeg u meni, izgleda da ćemo to zajednićki i otkriti.. Noć je postala moja hrana, a hrana energija za neumorno prebiranje po skrivenim kutićima intimnog svemira.

I lijepo je podijeliti svoju najdublju intimu na ovakav način, a ostati svoj. Kužite me?
Već par dana dajem vam dio sebe, a svejedno ne osjećam da mi nešto nedostaje. I poseban je osjećaj znati da se netko u tim stihovima prepoznaje, da me razumije...

Stvarno, poseban osjećaj..

I onda, nisu li emocije najsnažniji pokretač? ;)

Pripremi se, dopustit ću ti da provališ u moje skrivene tajne..
ali požuri! Prije nego se pojave zimski demoni i zatvore čelična vrata od ove dubine.

...tu sam, za tebe..i skini te zvijezde s neba, poslužit će kad izgubim ovu misao..u mraku ;)

Još uvijek sam tu....

Pogledaj...pogledaj što mi radiš..zbog tebe sam još uvijek tu..
Bdijem nad nama..
Znam da spavaš..mobitel ti je ugašen, ne bi bilo u redu buditi te iz maznog sna..onako maznog kao kad osjetim tvoj meki pogled negdje na sebi...bilo gdje..volim kad me gledaš..volim kad mi priznaš da ne možeš bez mene..kad priznaš da si bez mene jučer, u magli, trenutan...nestao...

~Cold Heritage~

The night embrace me while
The picture simply blows me away

Danas sam počela sa hladnijim tonovima, a vani je konačno 2 dana za redom sunce! ;)

Cold heritage, sa albuma Unleashed Memories
..malo da se odmorim od stare CD garde koju inače slušam; heavy/prog/power...

Već vidim kako mi se "izražaj" promijenio od noćas..tako je to, kad me prekrije veo noći..onda se volim izgubiti..Ali, treba se razbudit, otić klopat, počet učit' i ostale obaveze nakon toga....sad bi cijeli dan tu ostala uređivat, sređivat blog, ali njet njet ;)

A na slici je mali Lee (službeno Harley), ako bude dovoljno slika i prilike, dobiti će uskoro i svoj blog. Naime, riječ je o 2-mjesečnoj prinovi u "obitelji". Mali metalac, morate priznati da ima strašan izraz njuškice :)) hehe

Dobrodošla..a nadam se dugo i ostala...

Dobrodošla u tvoje okrilje,
grijao me nepresušni izvor tvoje nježnosti...

Dobrodošao u moje snove,
zajedno sa mnom sanjao stoljećima..

Dobrodošao u moju pećinu života,
ostao zauvijek...i zauvijek jedno...

Iako mi nije namjera krenuti u ovom i samo ovom pravcu, ipak je riječ o uhvaćenom trenutku :) inspiracije, nježnosti i neke sitne sjete, jer mi jako nedostaješ...znaš to..


Dobrodošli i vi u novo utočište i slijedili moje tragove ...

Da se konačno i predstavim..zovite me vučja, iako ništa ne skrivam, ime neka ostane mala tajna. Život mi je isprepleten simbolima, živim ga dan za danom, sretna ili tužna, sredina nekako ne postoji. Zaljubljena? ..da. Sretno? .. da. I stihovi su za njega? -pretpostavljate...da!

Minute odbrojavam nestrpljivo.
Satima znam besciljno lutati mislima, gubeći se u labirintu još neispunjenih snova.
Dane nastojim maksimalno iskoristiti..samodestruktivni zadatak čini mi se, kao ovaj noćas..ponekad mi se čini da dan jednostavno traje prekratko i često ostanem ovako sama sa sobom do kasno u noć
Ironično, dani prebrzo prolaze, ali zato tjedni predugo traju....dok ga čekam...neozbiljno i buntovnički režim na činjenicu da je sa mnom kilometrima daleko.
Mjeseci me dijele od lakšeg života, opuštenijeg i svojeg.
A godine...godine su tu da ih brojimo..nestrpljiva, kao što sam već dodala, nestrpljivo čekam novi dan, a da se bar mogu vratiti unazad...pokazati koliko ju volim i poštujem........

Eto, sad znate već i previše...možda zvuči malo mračnije, ali nisu li emocije najsnažniji pokretač?