...volim
Volim te gledati dok jedeš, kad gotovo pohlepno i gladno grabiš samo svojim pokretima po tanjuru...
Volim te gledati dok pereš zube u donjem vešu..dok obavljaš naizgled praznu svakodnevnu dužnost prema svom snažnom tijelu, ni ne slutiš da te jedan par očiju proždrljivo promatra pretvarajući se da ih zanimaju neki sporedni obrisi u ogledalu...
Volim te poslušati navečer, skidajući težak umorni teret sa tvojih usana..
Volim kad me gledaš kroz naočale sa staklima koje potamne na svjetlu, volim se osjećati kao knjiga poezije za čije čitanje su ti potrebne, lijepo je kad me možeš prolistati i udahnuti malo svoje mašte u ponekad puste papire..
A da, kad smo kod tih stakala..volim tvoje pjegice, isto se pojave samo na suncu,kad sramežljivo provire, otkrivajući dječaka u tebi, nisi si još pobjegao, znam to.
Volim kad tvoje suze prate moje...iskreno, i ne pada kiša samo kad ja plačem, ljubavi
Volim kad zajedno prelistavamo vec pozutjele poruke na mobitelima..gotovo opipljiva sjećanja, svjedoci nas..sam bog zna koliko smo potrosili na te male poroke zadovoljstva..
Volim i upijati tvoj glas i utopiti ti se u usnama kako ti znaš reći, i zaspati u tvom naručju i mamurno se buditi u bunilu nakon neprospavanih noći divljaštva i ožiljaka, skrivati se s tobom od znatiželjnih pogleda...volim našu tišinu, naš mrak..volim ostaviti najbolje za kraj, volim samo tebe nježni buntovniče
|
