dobro jutro

Za početak ovih tmurnih jesensko-zimskih dana evo jednog recepta za jačanje imuniteta:
uzmite 1 litru dobre i jake domaće komovice (rakije), 1 litru vode, 1 kg šećera i 1 kg limuna narezanog na kriške. Rastopite najprije šećer u onoj litri vode, pa sve pomiješajte i stavite u veliku bocu. Poklopite i neka stoji 3 tjedna. Svaki dan malo promiješajte. Nakon tri tjedna procijedite i svako jutro popijte jednu malu čašicu.
VAŽNO: Ne morate se cijepiti protiv gripe!!

Danas jedan Strijelac ima rođendan. Za razliku od mnogih, ovaj Strijelac ne prima darove za svoj rođendan, on daruje.
U najtamnijem dijelu godine daruje svim ljudima tračak sunčeve svjetlosti, daruje osmijeh topline ljudske riječi, daruje dobre misli i dobra djela, susrete dobrih ljudi i susrete sa samima sobom.
Neka je svima SRETAN ROĐENDAN!

Tko bi rekao da će ova jesen biti tako dugo sunčana, topla i vedra! Prođe nam i škorpionski studeni, a od studeni ni S. Seljaci već polako čak i priželjkuju malo snijega kako bi se odmorili. Nikad kraja poslu: drva smo pospremili, plodove pobrali. Ipak, još nije gotovo, zemlji se ne da na odmor u zimski san.Što još treba? Treba tlo pripremiti za iduću godinu. Ako ima puno suhog, opalog lišća, dobro ga je odložiti na kompostište jer ćemo tako dobiti neprocjenjivo važan humus za buduće plodove. Ako imamo voćnjak, treba se prošetati i pokupiti opale trule plodove jer se u njima mogu razviti neželjene bolesti pa će biti problema u slijedećoj sezoni. Pogledajmo malo naše voćkice sada bez lišća: planirajmo već sada zimsko orezivanje, koje su grane višak, koje će listati, a koje roditi!
U vrtu možemo posaditi luk i češnjak pa ćemo imati mladoga luka već za Uskrs. Treba isplanirati proljetnu sadnju vodeći računa o plodoredu, o tome koje su biljke dobri susjedi, a koje nisu.
Treba vrt prekopati kako bi zemlja dobila zraka, neka udiše ove tople zrake sunca i neka skuplja energiju, neka je pohrani u svoje dubine i neka je tamo sačuva. Prignojimo je, ali nizaboga umjetnim gnojivom. Dajmo joj nešto prirodno (Eko-rast na primjer) kako bi obnovila svoju snagu i sve nas razveselila zdravim biljkama!
I da ne zaboravim ono najvažnije: negdje u nekom skrovitom kutku ostavimo malo lišća, malo mahovine za nekog malenog stanovnika koji će tu naći zaklon, možda će se ježić tu sakriti od zime.
Ne zaboravimo ni ptičice stanarice koje ce nam biti sve bliže kad zasniježi. Napravimo im kućicu gdje ćemo im stavljati zrnje kako bi lakše prebrodile teške dane zime.
Ima još toga, ako se lijepo vrijeme nastavi, još ću dodati.

Mi danas slavimo rođendan. Sedmi. Ali naša Gea neće krenuti u prvi razred jer moramo računati sedam puta sedam. Naša Gea je naša najdraža pasotica. Ne mogu vam pokazati njezinu sliku jer nemam digitalni fotić, ali ću vam reći da je to najljepši pas na svijetu!!! Nemojte reći da se pravim važna, da običnog psa kujem u zvijezde, da su to gluposti i sve tome slično.
Može li ijedan pas biti običan? Jeste li se ikad zagledali psu u oči? Znate ono - samo što ne govore!! Te oči govore svim jezicima, razumiju ljude bolje nego oni sami sebe, čuvaju naše tajne, suosjećaju s nama, pate i vesele se s nama, boluju s nama, umiru s nama...
Svaki je pas karakter za sebe, ima ih nestašnih, lijenih, brzonogih, lajavih, skokovitih, pospanih, brbljavih, tajnovitih, zaigranih... Ali svima je zajedničko nešto: bezgranična odanost i privrženost.
Boli me koljeno, Gea mi stavi glavu na njega i grije ga; nervozna sam, Gea me lizne po obrazu; veselim se, Gea skače do stropa.
Mi danas slavimo rođendan. Dvostruko se mazimo, šećemo, igramo se. Njoj ne treba torta sa svjećicama, njoj treba samo ljubav.
Ako imate psa, volite ga, pokažite mu koliko vam znači i imat ćete prijatelja zauvijek, prijatelja bez ostatka i bez primisli jer nitko na svijetu vam se ne može toliko veseliti kad se odnekud vratite ma bili odsutni samo pola sata!
Sretan rođendan svim pasotima na svijetu!

Konacno nam je danas Sunce uljepsalo skorpionske dane! Juzina jest, ali Sunce je uvijek dobrodoslo. Pripremam svoj vrt za duge i hladne zimske dane. Znas li kako se to radi? Kao kad djetesce spremas na spavanje. Njemu protreses krevetic, a vrt prestihas. Zatim dijete pokrijes toplim pokrivacem, a vrt pognojis domacim stajskim gnojem koji je topao kao i djetetova perinica. Na kraju dijete izljubis, pomazis, ususkas i pozelis mu laku noc. Vrt jos prekrijes suhim liscem vocaka koje rastu pored njega i tako ga ususkas, pomazis i izljubis i pozelis laku noc.
Svaka dobra mama tada pogleda u nebo, pomoli se za zdravlje svoga djeteta i svih ljudi na ovome svijetu i zahvali se za jos jedan minuli sretni dan.
Veceras sam pogledala u nebo, pomolila se za zdravlje svih ljudi na svijetu i svih vrtova na svijetu. Venera mi se osmijehnula i namignula mi kroz krosnju stare kruske. Razumjele smo se...

Evo iz prekrasne knjige nekoliko citata:

"Svaki bi covjek trebao imati nekoga ili nesto sto voli, a zemlju bi trebali voljeti svi jer zemlju ne mozes prevariti, njoj treba tocno dati ono sto trazi. Ako ne znas razumjeti i voljeti zemlju, nijedan cvijet, nijedna biljka ti nece izrasti.
Zemlja voli milovanje, ona voli da je se njeguje, ali ne pricajuci nego okopavajuci je."

"Nasi su nas roditelji vodili na polje rano, u pet ujutro, jos su zvijezde bile na nebu. I Mjesec. Djed nam je pokazivao koja je koja zvijezda, jos je bila magla na polju, a kroz maglu dolazili su oraci...
Nasi su nas roditelji ucili - Zemlja je ono sto covjeku daje sve, daje ljepotu, snagu i plemenitost. Sve to dolazi iz zemlje."

"Nekad smi mi rekli ovako: -Kak disi mi zemlja! Sto znaci "disi" - mirisi. Zemlja disi poslije svake kise. Onaj tko zivi na zemlji, taj to zna."

"Ja na primjer, kad me najjace boli glava, onda mislim: - Ne bus me bogme bolela. Idem na vrt i bum kopala! - I odem na vrt. I tak dugo kopam i glava me prestane boleti. Sve me prestane boleti. I onda se naslonim na motiku i popijem si pivicu."

"Nebo Zemljom - tijelo zivota pise.
Slusaj kako Zemlja dise.
Putujuci duz zagrljaja neba,
Zemlja ruku zivota,
a ruka zivota Zemlju treba.
Pod suncevim bilom
Nebo Rijec zivota pise,
Slusaj kako Zemlja dise."

Pa zar treba jos nesto dodati?

Suma je blizu moga vrta. Vec nekoliko dana zelim krenuti brati kestenje i sipak za fine cajeve tijekom zime, ali dosadna kisa nikako da prestane. I konacno, danas prije podne sunceko se stidljivo pojavilo iz oblaka. Odoh ja. Kosaricu u ruke, cizme na noge i put pod noge.
Kako sam se priblizavala sumi, tako mi se sve vise cinilo da na ulazu u sumu postoje vrata. I doista. Jedna velika grana preprijecila se i kao da brani svoj posjed. Zastadoh. Da li da je maknem? Smijem li uci? U istom trenutku jedan leptiric uleti u sumu. Mozda mi je dao znak. Sagnuh se ispod grane i udjoh. Evo me u drugom svijetu. Tisina. Miris opalog lisca, sumrak. Sveti prostor. Polako i gotovo bez daha krenuh stazom. Nasumice, bez odredjenog cilja. Slusam tisinu, udisem mirise. Sjedoh na stari panj, zatvorih oci. Osjetih dah na ramenu. Mozda je to onaj leptiric koji me pozvao. Mozda je to dah stare sume koja me pozdravlja. Otvorih oci. Oko mene na tlu more kestenja. Malocas ga nije bilo. Sto se dogadja? Otkuda? Poklon? S postovanjem ubrah nesto kestenja u kosaricu, a druge ostavih nekim drugim beracima ili zivotinjicama koje se njima hrane. Zahvalih se sumi. Prosetah puteljekom i isto tako tiho izidjoh ispod grane - zatvorih vrata.
Na putu kuci nabrah i nesto sipka.
Vrativsi se u svoj vrt, stavih jedan kesten u zemlju. Neka sveta mjesta budu blize.

Evo, vratih se iz bijelog svijeta. Isla sam malo vidjeti kako zive Englezi i Skoti. Prvo me iznenadilo suncano i toplo vrijeme. Pa, doista se sve izmijenilo: kod nas kisa, vjetar, hladnoca, a tamo - krasno. Idem natrag! Ipak ne idem. Ovdje me sve treba i ja sve trebam. A i zakljucih da je sve isto. U cemu je jedina razlika izmedju sela i velegrada? U selu ima malo ljudi, a u velegradu puno. I to je sve. A sto je sa zivotinjama? Ima ih i u selu i u gradu, posvuda. Usred Londona trckaraju sive vjeverice, na engleskim pasnjacima pasu crnobijele krave, prekrasni pastusi i malo neobicne crnoglave i crnonoge ovce, ali ipak - ovce. Ponasaju se kao da ih se ljudi uopce ne ticu. Rade svoj posao. No, to je samo privid. Znaju one da smo mi ljudi tu i znaju da se medjusobno trebamo. Kako inace objasniti ovaj detalj: upravo kad je nas avion poletio, nedaleko je poletjela i jedna ptica! Vinuli se ljudi u zrak, vinula se i ona. Uzivaj, pticice, u svom slobodnom letu, ti nisi trebala putovnicu i nisi morala chekirati stvari pazeci da nemas nesto ostro u torbi. Nitko ne sumnja da si mozda terorist. Koliko li je tebi lakse! Nisam zavidna, sretna sam zbog tebe. Sretna sam sto jos ima slobodnih ptica koje samo - rade svoj posao. Zeljela bih samo da i ljudi rade svatko svoj posao jer bi tako i ljudi bili slobodni. Imaj nade, prijatelju, doci ce i to vrijeme. Treba samo opaziti pticu kako uzlijece uz avion.

Netko je rekao da ne postoji lijepo ili ruzno vrijeme. Postoji samo VRIJEME. I to je istina. To sto je nama jedan dan lijep kad sunce grije i nebo se plavi, a drugi nam je ruzan jer pada kisa i hladno nam je - e, to je vec nas problem.
I u mom vrtu je - vrijeme. Jucer i danas kisa neprekidno pada. Ali ako se usudis izaci i stati na travu, vidjet ces da mokre noge samo tebi smetaju. Bubice bez ikakvih problema setaju vlaznim vlatima i rade svoj posao. Sagni se i pomirisi travu! Mirise jos opojnije, a mozes ugledati i prave male slapove ako je vlat dugacka. Ruzini cvjetovi kao da spremaju vlagu u svojim stisnutim laticama za neka susna vremena...
Susjedovom konju Sokolu kisa ne smeta. Veselo rze i sece, igra se, zabacuje zadnjim nogama. Kako i ne bi bio sretan jer danas muhe ne navaljuju. Njima ocito ipak kisa smeta. A da vidis Sokolovu dlaku! Kao da ga je netko posipao srebrom. Vise nije zagasito smedj, blista poput bljestave kugle, rasprskava se, skuplja...
Uzivaj u kisi. Boje su intenzivnije, mirisi jaci, cijela ti je Priroda nekako bliza kao da te zeli ogrijati. Hladno ti je? Potrci po travi i u tren oka ces uzivati, obrazi ce ti se zarumenjeti i zagrlit ces svjezinu kao najdrazeg prijatelja. Pokusaj!

Evo teme za razmisljanje: Znas li, prijatelju, sto se u seoskom ducanu najcesce kupuje? Pasteta, parizer, bijeli kruh, trajno mlijeko, "prirodni" sokovi. U pocetku se nisam obazirala, ali nakon nekog vremena me nesto "zagreblo" i poceh promatrati i osluskivati. Zamislih se: selo je, po misljenju nas iz gradskih sredina, mjesto gdje se uzgajaju kokice, pajceki, telici, sade vrtovi. Dakle, ima svega: ima jaja, mesa (svjezeg i suhog), domaceg mlijeka, a sto se tice sokova - pa svuda su uokolo i u svako doba godine: bazga, malina, jagoda, kupina...
Kako onda? Sto je sa zdravim zivotom?
Usporedi, prijatelju, ova dva dorucka:
1) kajgana od dva domaca jaja s domacim spekom, salica toplog domaceg mlijeka, komad domaceg kukuruznog kruha, a za desert casa soka od bazge i zdjelica malina
2) komad bijelog kruha s pastetom i nekoliko snita parizera, salica trajnog "Dukat" mlijeka, a za desert casa "prirodnog" soka od, recimo, manga.
Biraj sto ti se vise svidja.
E sad, uzdise Gradjanin za doruckom br. 1, a Seljak (koji ima br. 1) uziva u dorucku br. 2 i uzdise jer mu dorucak br.2 ne daje snagu koju treba kao sto bi mu to dao dorucak br. 1!
Nesto se ocito pobrkalo. Negdje steka. Mozda Seljak misli da ce, jeduci dorucak br.2 postati slicniji Gradjaninu, pa ce tako, barem u svojoj glavi, postati vazniji, tj. "bjeliji".
Gradjanin pak, zvace svoj dorucak (isto br.2), a sanja o dorucku br.1, ali sto ce jadan kad mu nije dostupan jer ne zivi na selu.
I gdje je tu poanta? U pobrkanim loncicima. Svatko se pretvara da je netko drugi i uporno zivi u svojoj iluziji.
Budi ono sto jesi i ne srami se toga! Svaki loncic mora biti na svom pravom mjestu.