Kataklizma odnese milijardu života u jednoj noći.
Predrasude unište milijardu života tokom evolucije.
Vrata Oriona i dalje su čekala spremna da prime nove Adepte.
Kroz točku singularnosti letjelice su se probijale eonima i
mijenjale ustroj svemira nekoliko puta u sekundi.
Sve to, misao nije mogla pohvatati. Sve to, svijest nije
mogla pojmiti.
Na rubovima Univerzuma Stvoritelji postaviše na stotinu
Arhitekata, čija svjetlosna tijela počeše presti Mrežu
Života.
Linije struna na rubnim dijelovima Univerzuma
očitavale su proboj eufonije koja ispuni cijelu kozmičku
skalu.
Na koloniji Zeta 2 pojavnost kao takva nije postojala.
Lyreani postanu Thetani, materiju zamijeni plinovito stanje
koje se počelo sagorijevanjem atmosfere pretvarati u eter.
Jaki miris ozona nakon entropije ispuni cijelu Prazninu.
Stara Božanstva ustupila su mjesto novima.
Svijet pojavnosti posta svijet ideja i piktograma.
Kada bi piktogram postao arhetipom, Arhitekti bi isti tren
formirali novu plinovitu Nebulu.
Kada bi se arhetip razgradio u niz simbola, plinovite komete
i plinovite planete nicale bi diljem Svemira.
Unutar mozaika bi stvoren Kosmos, hladna crna masa kojoj
Arhitekti dadu protežnost, volumen i moć stvaranja.
I bi stvoren Kaos.
Antimaterija pokrene proces nekonsolidacije koji načelom
paradoksa suzbije entropiju i zarobi je u Nexus Kaosa.
Nova Božanstva, prolazeći točkom singularnosti, uđu u Nexus
i zamoliše Arhitekte za svjetlosni imput.
Radijantna svjetlost obasja Svemir dok se Nexus poput
ljušture rastvarao i svjetlost, koja kao da je probila ljusku
jajeta, izbaci novo sjeme života u Kaos.
Zraka svjetlosti prođe kroz Kaos i pređe u nepoznato, dok su
Arhitekti i Nova Božanstva promatrali novu paradigmu
stvaranja.
Zbunjenost je najbliže stanje koje može objasniti njihovo
reagiranje na novu enigmu.
Svi poznati protokoli stvaranja bijahu zaobiđeni.
Događalo se nešto novo i nepredvidljivo.
Kroz Vratnice Oriona na milijarde letjelica dođe u
milisekundi do granica Kaosa.
Iza Kaosa postojao je još jedan Svemir; tih, miran i
prijeteći.
Stajao je postojan iza ruba Univerzuma. Zadnja Piramida
Geneze više nije bila granica postojećega.
Visoka bijela solarna bića izađu iz letjelica i zastanu kod Piramide, taman da posvjedoće njezinu otvaranju.
Vratnice piramide podigoše se do pola njezine visine a na pragu se pojavi ogromna tamno smeđa pojava enormno velike grive koja je gorjela prodornim zlatnim plamenom.
U lijevoj ruci bijaše štit. U desnoj ruci bijaše mač.
Vidjevši simbol na štitu, solarna bića, Arhitekti i Kreatori
usmjeriše svoju svijest prema stanju zbunjenosti i potpune nemoći.
"Henok", jedna jedina misao od svih njih odzvoni Univerzumom.
Biće podigne glavu. U očima mu se naziralo stanje koje bi vrlo lako mogli prevesti kao čisto zadovoljstvo, isprekidano linijama podsmijeha.
Biće zakoraći Univerzumom i zaustavi se ispred prvih linija
solarnih bića. Malo stvorenje slično jegulji vrzmalo mu se oko nogu.
"Vodoriba", druga zajednička misao od sviju ispuni Univerzum.
Biće pogleda cijelu nepreglednu prvu liniju solarnih bića, u čas bi svjesno i Arhitekata...i Kreatora...i Novih Božanstava...
Usta ogromnog bića razvukoše se u nešto što bi mogli protumačiti kao prezriv osmijeh.
Sibius Anari, poznatiji kao Sirius A solarna bića, odmahnu glavama u nedoumici.
Biće ih zadovoljno još jednom prijeđe pogledom, još jednom bi svjestan Arhitekata, Kreatora i Novih Božanstava...I reče glasom koji pogodi Univerzum poput najjačeg zemljotresa izvan poznate rihterove skale:
"Šta je pičke? Novi svemir? Hoćete kurac. Donosim vam Scorpio Konstelaciju, Svemir iza Svemira, da sa Škorpionom izravnamo račune jednom za svagda!"
Oznake: Astralni Blagoslov, Prelazeći Rubikon, Mobiusova ravnina, Henokovo Nasljeđe
