"I orlu je njegovo tijelo i sav prostor oko njega, samo običan kavez" - William Faulkner
Zahrove oči bile su prikovane za zvjezdano nebo. Misli su nesputano lutale dok je prelazio krajičkom oka čas do jednog kraja vidljivog dijela neba, čas do drugog kraja, omeđenog krošnjama drveća i krova ladanjske kuće. Ideja da ode na odmor na jug Engleske bila je, kako se kaže, dobrodošla u pravo vrijeme i dovela ga na pravo mjesto. Tamo gdje se isprepliću drevni tokovi stvaralačkih energija, gdje nexusi luduju a portali davaju sve od sebe da što duže ostanu neokriveni, tamo negdje duboko u noći, sakriveni od budnog oka destruktivne sile zvane nesvjesno čovječanstvo, možete ukrstiti mačeve spoznaja i kognitivne budnosti. Arhaična građa ladanjske kuće, isprepletena rustikalnim tonovima i drevnim osjećajima ljepote, vizure, ujedinjenosti i savršenoga sklada, ostavljale su mjesta za usklađivanje dojmova o sebi, svojoj ulozi, svijetu oko sebe, svemiru, ništavilu i božanskome. Sve u jednome; sve i jednoj misli.
"Merkur je planeta prvoga denziteta.
Svemir iz Merkurove perspektive nama je nevidljiv.
Venera je planeta drugoga denziteta.
Svemir iz perpektive Venere nama je nevidljiv.
Mjesec je dio Venere koji se otrgnuo od nje...također planeta drugoga denziteta.
Svemir iz Mjesečeve perspektive nama je nevidljiv.
Zemlja je planeta trećeg denziteta. Svemir iz perspektive trećega denziteta nama je slabo pojmljiv jer je više manje pust.
Mars je planeta 4 denziteta.
Jupiter je planeta 5 denziteta.
Saturn je planeta 6 denziteta.
Uran je planeta 7 denziteta a ujedno i Bezdan između svih denziteta i planeta. Tzv. Pakao/Tartar/Ništavilo.
Neptun je planeta 7 denziteta. tzv. Raj. Sunce je prolaz kroz denzitete. Kruženjem oko Sunca, brzinom elektrona u vakuumu, mjenjamo denzitete.
Stanovnici drugih planeta i viših denziteta za nas su nevidljivi; kao što je nevidljiv i svemir iz njihovih perspektiva.
Ono što se nama čini kao "eter", "mentalan plan", "astralan plan", "plan duha", nekome je ko obitava u tim planovima kao nama materija. To jest, preciznije - to JE materija. Stanovniku Neptuna i stanovniku Marsa njihova su postojanja u stvari postojanja unutar materije. Njihove materije. I stanovnicima prvoga denziteta, koji obitavaju u atomima i mineralima, njihov svijet je materija.
Planinski masivi dio su 7-og denziteta. Upravo zato su najsvetija i nasposvećenija mjesta na Zemlji, smještena u planinskim masivima i do njih je teško doći. Kao što je teško doći do 7-og denziteta u nama.
Ako je naša dimenzionalna ravnina projekcija materije (elementa zemlje) na os XY, kako li izgledaju dimenzije kje su direktne projekcije elementa vode, zraka, vatre i etera?
Bi li mogli hipotetski reći da Atlantida nije nestala, već da je jedna dimenzija prešla u drugu a Atlantida i dalje postoji unutar elementa vode (u Atlantskom oceanu samo u nama nepojmljivoj dimenziji)? Ili Lemurija u Tihom Oceanu."
Protegne noge prema debeloj kamenoj ogradi drevne terase. Balkonska vrata ostave lagani zvuk vjetra u noči, ispustivši gotovo nečujan zvuk. Nije se okrenuo, nego je dalje, prepušten mislima, ostao sjediti u naslonjaču i kontemplirati. Taman dok je pronašao savršen fokus na nočnome nebu i pustio misli da opet nesputano teku, trgne ga glas iz sredine mračne sobe:
"Kada sagledamo stvari iz šire perspektive, sve ima smisla u kontroliranom i determiniranom 3D univerzumu, gdje se isprepliću `sudbina`, `DNK programiranje`, `prolaženje determiniranih iskustava` i `iskustvo kozmičkog turizma na Zemlji`."
* * *
"Pod zvjezdanim nebom, gdje nikakve tajne nisu razotkrivene i niti jedan pečat razlomljen i gdje su samo malobrojni shvatili koliko je teško podići svijest na razinu, da spoznaju da smo - i koliko smo - cijelo vrijeme navođeni od viših svijesti, navođeni od svojih viših Ja-stava i svojih najviših Ja-stava. Koliko god religiozno da ovo zvučalo, mi smo stvarno determinirani kozmičkim obrascima koji korespondiraju sa našim vlastitim obrascima. Koliko ti se puta dogodilo da prestaneš čitati knjigu i za nekoliko tjedana, mjeseci ili godina otvoriš na tom mjestu i uvidiš da se unutra krije odgovor na tvoja pitanja koja te zaokupljaju u to vrijeme?! Leveli. Leveli. Dokle dođeš, tu si se otvaraju nova vrata i pojavljuju nove korespodencije. Navođenja. Koliko ti se puta desilo da si izostavio u novinama ili časopisu neki članak a kasnije, "čudnim li čudom", nabasao baš na njega, nakon što si pročitao u potpuno drugom magazinu neki članak koji po konceptu prethodi ovome (pa makar bi napisan godinama ranije)?! Korespodencije i navođenja od spomenutih svijesti i sila."
Upijao je svaku Simonovu riječ dok je nastojao poredati zvijezde po veličini na zvjezdanom nebu. Zavaljen na leđima, lagano se pomaknuo, dok mu se debeli sloj pijeska obrušio sa ramena. Odgurnuo se koljenima pola metra više, bliže samoj vatri. Šum oceana istovremeno ga je umirivao ali i navodio na nevjerojatna razmišnjanja. Primijeti da je njegov prijatelj stao.
"Mnogo puta sam primijetio to o čemu govoriš, ali nikad nisam bio dosljedan pratiti dinamiku svega toga...", reče.
"Nema dinamike...samo predispozicija za djelovanja i određeni nivo promatranja...", Simonov glas zvučao je kristalno jasno kroz noć.
Simon ustane i baci nekoliko komada drva u vatru.
"Jesi li primijetio koliko je postao dubok energetski jaz između takozvane stare i nove energetske škole i njihovih inicijanata?", upita Leona dok je podukačkom batinom raštrkavao žeravicu.
"Misliš na stare praktikante magije i nove naraštaje koji su već rođeni na visokim frekvencijama?"
"Recimo. Ovi iz stare škole drevne su stvari smatrali sakrivenima i previše se poistovječivali sa njima, dajući tim istim stvarima svoju energiju i svoje strahove. Nova škola je drugačija. Ona je beskompromisna. Ništa joj nije sveto i non stop odmjeruje vrijednosti, odvaguje paradigme i igra se sa konceptima. I zato pripadnici stare škole ne mogu podnesti niti jednog pripadnika nove škole. Pripadnici nove škole za njih su prijetnja. Nema više egregora koje treba stvarati, nema nepotrebnih rituala, nema kukavičluka i sakrivanja iza plitkog okultizma; samo izravna volja, čelična muda, vjerovanje u to što se radi i odgovornost za svoje postupke. I upravo zato, nova škola je povezana sa Izvorom. Stara nije"
"Stara vuće energiju iz egregora, engrama, kolektivnog nevjsenog i zaostalih mentalnih formi i aberativnih duhovnih koncepata...Koriste energiju sfera mentalnog smeća i astralnog izmeta..."
"Tako je", reče Simon. "To je to što sam htio reći u vezi toga...Palo mi na pamet"
"Znaš o čemu ja razmišljam?", upita Leon, okrečući leđa vatri.
"Pojma nemam", Simonov glas nadglasavao je krčanje vatre koja je polagano, gotovo lijeno, tinjala između njih.
Leon se zavuće dublje u vreču za spavanje.
"Znaš onaj most na rijeci...onaj gdje cigani znaju prolaziti. U okrugu?!"
"Znam", reče Simon poluodsutno, zijevajući.
"E vidiš. Maštam da se ustanem ujutro u sedam sati. Mislim, kad se vratimo kući, i da od pola 8 ujutro do 8, pola 9...možda čak i 9 sati uvečer, meditiram u lotosovoj pozi, dok radnički kamioni prolaze pored mene a sunce mi bije u potiljak. Da udišem pranu i prašinu koja ostaje za kamionima...istovremeno"
"Ti si onda san svakog ezoterika", reče Simon iz tame, sa onu stranu vatre. "Ti ostvaruješ ono nemoguće od čega svi bježe, a u stvari čemu potajno teže: ti želiš doživjeti tišinu i potpuni spokoj u buci! To je pohvalno. Očito ti tvoja podsvjest, tvoje Više Ja ili vjerojatnije, tvoje Najviše JA, pokušava nešto reći!"
Leon nije bio siguran da li ga Simon hvali, stvarno hvali...ili zajebava. Ušuti na par trenutaka. Misli mu pođu putem mosta na rijeci i kamiona koji prolaze pored njega: mješalica, teretnjaka, furgona...svi idu prema industriji a on samo sjedi na mostu; sjedi i upija sunce. Svaku zraku.
"Više Ja je zajebana stvar, a Najviše JA još zajebanija...jer ti radi stvari koje sam želiš da ti se rade, ali koje kada ti se dogode, negoduješ i protestiraš...upravo tome Najvišem JA. Jesmo paradoksalni, da ga jebeš..."
"Evo ja ću odat jednu slavnu notu Višem Ja tako da ću zijevnut, a Najvišem JA tako da ću zaspati ali bez lažnih snova...samo ću spavati i probuditi se ujutro bistre glave. Kristalan i svjež"
"To me podsjetilo", ubaci se Leon, "kada sam radio sa Najvišim JA prije spavanja. To je bilo prije dvije godine otprilike...Sana je bila otišla na jutarnju vježbu a ja nisam pola noći mogao oka sklopiti. I taman pred jutro uhvatim lagan san, kadli mali počne da urla iz kinderbeta i hoće mamu. Pola sata svakojakih metoda da ga umirim...i sve neuspješne. Isfrustriran, zaderem se na njega i par puta ga lagano poknem po guzici...Mislim si: smirit će se. I smirio se. Strogoća uvijek pali ako je iskrena. I mali legne i gleda televiziju a ja pokušavam zaspati. Ne mogu. Osjećam energiju, valove energije kako me prolaze i kako me ispunjavaju, dajući mi neku novu i do tada nikad na taj način doživljenu snagu. Pomislim na malog i ispuni me blagostanje. Pomislim na ljude koji su mi kroz život nanijeli svakakva zla i nepravde i najednom se počnem puniti novim valovima energije koja me istovremeno balansira i smiruje. I shvatim, da osim što sam budan, sa svim mislima na mjestu i niti jednom suvišnom i nepotrebnom mišlju, niti sa zalutalim asocijacijama i nepotrebnim strujama svijesti, bojaznima i sličnim glupostima...shvatim da me Najviše JA nije samo pokrenulo a mali me probudio, nego da su me PROBUDILI. Bio sam BUDAN. Kristalno čist. Svjež. Oran poput jutarnje rose. I kristalan."
"Pričao si mi to, ako me pamčenje ne vara...", Simon ponovno zijevne.
"Iskreno", dovrši Leon, "nisam znao kako da se nosim sa tim stanjem...Da li da ga prespavam....ili da ga osjetim do kraja...Da ga jednostavno proslavim..."
"I što si odlučio?"
"Odlučio sam se za oboje", Leon se nasmije i utone u san. Začudo, bio je svjestan i sebe i Simona i svog sanjanja. I svoje Budnosti.
Sanjao je ogromnu prozirnu negativnu sferu kako prolazi pored njega, odnekud vukući u sebe entitete za koje bi se zakleo da su poznati...kao da su njegovi. Sfera se proširila velegradom i stala se kretati između nebodera, dok je zalazeće sunce davalo narančasto crveni odsjaj na visokim katovima prozora i krovovima zgrada. Uhvati sebe kako stoji na polju, ogromnom polju na ulazu u grad i dirigira nevidljivim orkestrom, dok u pozadini sviraju taktovi Beethovenove 5 simfonije.
Slijedeći san bio je uznemiravajući. Prekrasne djevojke neviđene ljepote i naizgled anđeoske energije, direktno su se slale na velike energetske potencijale da im blokiraju i kontroliraju seksualnu energiju i kreativnost. Mother Of Darkness, isprogramirane tisućama porobljavajućih programa i ispunjene skarletnom energijom upijajuće Scorpio Sfere, često i same hibridnog nehumanoidnog porijekla, proizašle iz okultnih radionica iluminatskih kompanija,imale su jednu i jedinu ulogu, poput Terminatora: pronađi, lociraj i uništi. Da nema tih skarletnih žena, koje su u svakom trenutku kadra svakom muškarcu okrenuti umom i "srcem", svijet bi već odavno povratio davno suspregnutu i potisnutu kreativnu energiju Apsoluta; neokaljanu i sakrivenu ispod velova drevnog znanja. Gledano biokemijski, tako dugo dok feromoni luduju, muški organi se nekontrolirano dižu a neobuzdana seksualna energija hrani hibridne i vampirske sfere, tako dugo će postojati status quo između svjetla i tame!
Kada je otvorio oči već je svitalo. Tanki ali reski zvuk koji prohuja pored njega, kao lagano "ššuuuuuuuuuoooooommmmmm", bio je vjerojatno isti onaj zvuk kojega je detektirao u snu. Okrene se na bok i pogleda prema krošnjama iza kojih se nazirao vrh izlazeće žuto bijele lopte. Reski zvuk opet zapara zrak, a nešto jedva vidljivo, tanko i gotovo prozirno u brzini se nazre između njega i izlazećeg Sunca kojeg je promatrao.
"Pastrve?", vikne prema Simonu koji je stajao u vodi do koljena. Simon zamahne ribičkim štapom a gotovo poznati reski zvuk opet zapara zrak. Leon je pogledom uhvatio udicu na tren oka, taman kada se našla u liniji prvih sunčevih zraka koje su ga natjerale da zaškilji. Sunčeva lopta već je na pola izvirivala iznad krošanja drveća.
Leon se lijeno izvuće iz vreće za spavanje i sjedne na vlažno kamenje. Posegne za paketom cigareta ali se sjeti da je sinoć popušio jubilarnu "zadnju cigaretu u životu". Što je naravno bio znak da će morati kasnije prošetati do benzinske stanice, 5 kilometara niz rijeku, pa još kilometar po prašnjavom putu dok ne dospije do magistrale. Benzinska se nalazila niti 100 metara od izlaska na magistralu, što je Leonu u glavi predstavljalo zadnju etapu putovanja, tako da je izračunao da ako odmah uzme i nekoliko kutija cigareta i brdo čokolada i sokova, karton piva i koji časopis, vjerojatno neće trebati opet na prve dvije etape gubiti vrijeme barem tri dana. Da uzme odmah za slijedeća dva tjedna, koliko će ovdje još biti, nije mu se definitivno isplatilo, jer koliko god da prva etapa bila monotona a druga iritantna i po živce komplicirana, toliko je treća bila kratka a kava na benzinskoj ugodna pauza prije nego li sa treće etape skrene na drugu, pa na prvu koja nakon druge dođe poput melema.
"Mazohizam lagani", pomisli na još dva, tri prelaska etapa prije odlaska kući.
* * *
NAJBOLJE JE VIDJETI KOLIKO DRUGI IMAJU POŠTOVANJA PREMA TEBI KADA IM SE OGOLIŠ I NAOČIGLED NAIVNO IZNESEŠ VAN NEKE SVOJE NEDOUMICE I BOJAZNI...
Pusti automobil da prodje ispred njega, dok je sporo, gotovo lijeno stao na sredini pješačkog prelaza, udubljen u misli i pomalo rastrojenih pokreta i motorike. Polagano, ali polagano poput kakve utvare, prešao je cestu i stao ispred izloga knižare da pogleda da li postavili kakve nove knjige na police.
Nije volio knjižnice niti njihove rokove za vraćanje knjiga unutar tjedan dana, dva tjedna, tri tjedna, mjesec dana...Volio je čituckati polagano, sa razumijevanjem i sa apsolutnim uživanjem; nalik na panamskog uživaoca pravoga duhava, koji prvo mora omirisati lušće, zatim ritualno umrviti to lišće i gledati kako prianja na papir, kako se stapa sa papirom, i zatim prinijeti šibicu ustima, prvu ugasiti protov zlih uroka, drugu ugasiti usljed opsesivno kompulzivnih poremećaja, a trećom pripaliti smotuljak i uvlaćiti dim u sebe kao da udiše snagu cijelog Univerzuma. Tako je i Zavor radio sa knjigama...
Mirisao je novi, svijež miris, rukom prelazio preko stranica i isprobavao kvalitetu papira. Svaki pokret stvarao je senzaciju. Mekoća je u njemu budila snovite osjećaje nečeg udaljenog, maštovitog, nestvarnog, gotovo božanstvenog...Hrapavost i tvrdoća u njemu su budili prezir prema proizvođaću, prema štampariji, koja se tako lijeno potrudila prenijeti riječi jednog uzvišenog spisateljskog stanja uma i svijesti na tvrd i neugledan papir... U rijetkim prilikama papir bi bio debeo, tvrd i hrapav sa kvalitetno utisnutim slovima, što je bio izuzetak jer takav papir bi debelo prednjačio i pred masom mekanih papira. Senzacije i nekakve senzualnosti nije doživljavao ali je bio zadovoljan viđenim. U većini prilika, njemu dovoljno.
Čitanje je bilo proces koji se neminovno uklapao u to jer je čitao polagano, znalački, studiozno i usmjereno. Bio je konzistentan u svojoj namjeri da upije u sebe svako slovo, svaki razmak, svaku interpunkciju, svaki samoglasnik i svaki veznik. Volio je mostove; kako u životu, tako i na papiru. Papir je personificirao život kao što je život emanirao ili entropirao papir. Papir je životu davao cjelovitost; život papiru uzvišenost ili ništavnost. Papir je odašiljao impulse transcedentalnog i realnog- život ih je oblikovao.
Vidje da u izlog nisu postavili nove knjige. Žena iza pulta nekoliko metara u unutrašnjosti prostorije lijeno je zijevala i Zavoru je to bio znak da produži dalje. Kap kiše pade mu na dlan. Pogleda prema nebu. Kada mu je i druga i treća kap pala na glavu, osmjehne se, otvori kišobran te bržim korakom prijeđe ulicu, klupu na koju je namjeravao sjesti - na periferiji manjeg parka pored knjižnice - te se zaustavi pred starom sjenicom iz doba Prvog Svjetskog Rata. Uđe unutra, zatvori kišobran, sjedne na klupu te objema rukama, gotovo istovremeno, izvadi iz torbe svoje dvije najveće strasti, duhan i knjigu.
* * *
1912. godina nije mu donijela ništa novoga. "Sraz razmjernoga", kako je to volio nazivati. Tek što je nova godina počela a već je nastavio stare navike potrčka u ogromnoj mašineriji Socijaldemokratske Partije. Do sada je promijenio tri tramvajske postaje i četiri kočije, dok se probijao kroz vrevu munchenskog osinjaka, sudarajući se sa damama u raskošnim bundama i gospodom u krznenim kaputima, sa podebljim monoklima na licima. Nikakva filozofija, za čudo mileno, nije mu kolala moždanim stanicama, niti mu je išta u toj mjeri zaokupljalo pažnju da bi mu misli, makar na tren, skrenulo sa bitnog. Išao je za ambicijom, da konačno prestane biti potrčko i postane nešto više. Sastanak na koji je jurio pripremljen sa hrpom planova i demonstracija, trebao je tome pridonijeti - probitku.
Deset godina kasnije, na gotovo isti dan (koliko je mogao prizvati prošlost u sjećanje) hitao je nedavno popločenom ulicom prema sjedištu stranke, da se vidi lice u lice sa Kautskym, vođom partije i velikim Lenjinovim oponentom. Sada, deset godina kasnije, retrospektivno je imao uvide u svaku poru tadašnjih političko metafizičkih zbivanja koja su po njega završila gotovo na tragičan način. Da je toga dana produžio na posao, umjesto svratio do grofice Schablatsky na čaj, ne bi upoznao Madame Beningfly, ne bi ušao u svijet okultnog na velika vrata, preciznije - naglavačke, i ne bi bio iniciran Choronzonom.
Da je taj dan došao na sastanak. Ne bi bio to što je danas bio.
Ispred sjedišta stranke gotovo da se sudario sa Kautskym.
"Grofe Velež", ponizno prozbori Kautsky. "Milo mi je i neobično drago da se napokon susrećemo!"
* * *
"Reći ću vam što je to sranje", Van je otpio gutljaj iz škrnicla. "Sranje je kada vam magijski prikaće Koronzončinu fakeri u skupocjenim odijelima i automobilima. Pičketine sakrivene iza svog društvenog položaja i pederskih udruženja. Oće neko rakije?"
Merlin i Finor odbiju.
"Ne hvala", rekoše gotovo jednoglasno. "Imamo joint"
"To sranje ga još više rajca", frknu Van kroz nos.
"Koga?", upitaše obojica zbunjeno.
"Koga...Kurca moga", klošar prezrivo pljune na pod te im se unese gotovo u facu. "Slušajte balonje...nemate vi pojma. Ta zvijer drka po vama dok spavate. Jebe vas u šupak dok gledate nogomet na televiziji i igra vam se s mislima dok razmišljate. Jebe kroz vas dok jebete i krade vam energiju duše dok se smijete. On je jedan zajebani kurvin sin. Majku li mu jebem seljačku."
"Koronzonu?", Merlin upita zbunjeno.
"Pušiš mi kurac na balonu! Naravno da Koronzonu. Pa o kojoj pizdi materini pričamo? O bubamarama?!"
"Daj, ovaj je lud u glavu. Retard neki."; Finor povuće Merlina za rukav. "Ajde idemo"
"Ček", Merlin mu odgurne ruku. "Sanjao sam ga. Sanjao sam upravo ovaj razgovor. Kužiš ti mene?! Upravo ovaj ovdje razgovor koji vodimo!"
"Ojebotebog!", Finor povuće dim te pruži joint prijatelju.
"Sve je to kuirac na batini", reče Van prezrivo, pljujući sa pločnika na ulicu. Mala kockasta trgovina alkoholnim pićima,koja je radila cijelu večer, bila je omiljeno okupljalište lokalnih zgibidana, alkoholičara, nekolicine metalaca i par nadobudnih skatera. Tu i tamo monotoniju bi razbilo nekoliko naoružanih ljudi sa pištoljima i automatskim puškama, sa širokom paletom radnje od pokušaja pljačkanja trgovine pa do obračuna na velikom parkiralištu koje je povezivalo trgovinu i obližnje kino. Pokušaja pljačkanja trgovine bilo je mnogo ali niti jedan nije uspio. Odgovor vjerojatno leži u vlasniku, bivšem marincu i osobi koja bi svakih nekoliko mjeseci zatrvarala radnju i svakih nekoliko mjeseci je ponovno otvarala. Jezici su govorili u zanosu trača, o Panami, Nikaragvi, Zairu, Nigeriji, Čadu te svim onim trećesvjetskim zemljama gdje bi tajne službe slale svoje ljude "u mirovini".
"Sve je to kurac", Van skupi slinu. "Namješteni hologram, majku im jebem. Nema Sunca, nema Mjeseca, samo ogroman staklenik. Jebu nam majku svi, krvave im se majke najebem"
Merlin i Finor se pogledaju. Ne rekoše ništa.
"Pogle samo one duhove...neki dan opet priča kako u nekom tunelu neka ženskica, neka autostoperkinja duh, zaustavlja usamljene vozaće, gata im iz dlana te nestaje na kraju tunela...Ma nabijem ih nakurac. Hologram, braćo, hologram. Nije li interesantno kako se svi ti duhovi pojave uvijek na određenom mjestu i nestaju na drugom mjestu, uvijek i nanovo, sa istom retardiranom isprogramiranom radnjom?! Šta nije recimo tipovima popušila kurac ili im zapjevala neki MTV hit...????? KUžite debilanu? Hologram...Poput kadra iz filma koji se pojavlja ili dijela ploče koji se vrti u krug. Ko magnetska traka...ko magnetko polje koje bilježi svaku jebenu stvar u matrici...Jel ovo greška u matrici?"
Finor i Merlin ne rekoše ništa. Merlin šutke doda joint Finoru.
"Ajd daj taj joint više", zaurla Van..."Raspizdile me ove očitosti"
