Zemlja je jedna vrsta snažnog elektromagnetskog zatvora, u kojemu 50 posto entiteta služi kaznu za "grijehe odozgora", dok su drugih 50 posto tamničari prvima.
* * *
Urlao je. Urlao je i urlao, držeći se za same bridove tunela dok je padao. Ogroman bijeli beskrajan tunel nadvijao se nad njim i okruživao ga dok je propadao a bol postajala sve jača. Urlao je. Urlao je nanovo i nanovo dok se lanci etera nisu prekinuli u prasku bijele svjetlosti, ostavljajući njegovu dušu u pustoši materije. Tunel isčezne a tama uđe duboko u njegovu dušu. Vatrena grotla bljuvala su bestijalnu vatru svuda oko njega.
Pod ogromnim dlakavim stopalima osjećao je vulkansko žeravlje. Smeđa griva vijorila je na vjetru uzrokovanog radijacijom obližnjeg Sunca. Vidio je nekoliko zvijezda po nebu, ali konstantna aktivnost okolnih vulkana i sama slika nečeg najgoreg što je vidio za svog dugog postojanja, iz cijelog su prizora stvarali ogromnu buktinju, kako u osjećajima, tako i u pogledu, suženom osjetu koji mu je vidno i osjetilno polje smanjio gotovo na minimum. Ogromna žeravica nadvijala se visoko prema nebu, tako da je i ono malo zvijezda bilo utopljeno u čađi i plamenu.
"Nisam ovo želio" - zaurla prema nebu. "To nije ono na što sam pristao."
Nebo zaiskri. Ogroman fleš svjetlosti otvori nad njim pogled u dimenziju koja mu nije bila toliko nepoznata. Nije da ju je dobro poznavao, ali znao je odakle svjetlost nadire.
Kristal / letjelica manifestira se pored njega i iz kristala izadju tri dugoljasta prozirna blješteća entiteta. Jedno od bića stane ispred Henoka, stavljajući mu na glavu nešto poput simbola. Dugoljasti prsti igrali su se iznad Henokove glave u čudnom aritmičnom ali istovremeno usklađenom plesu.
"Zašto?", upita.
"Ovo je arhetip zaborava, astralni kralju", snažna poruka troje bića počne mu odzvanjati po hodnicima svijesti.
Ugleda u trenu jasno sunce i zemlju koju je napustio. Ugleda Celestijalne Dveri i Zvjezdane Kapije pored "Piramide Na Kraju Vremena". Kako prizor nad njim počeše isčezavati, tako se pod njim otvori drugi prizor.
Ogromna crna piramida pod njegovim nogama. Stvorena u trenu. Manifestirana od Majstora Zanata i Kozmičkih Arhitekata. Usavršena i korištena od strane Kaosa. Propadne kroz vrh koji se počeo zatvarati nad njim. Kako je propadao, kroz zadnje zrake svjetla ugleda simbol. Kroz um koji se sve više crnio odzvoni polujasna poruka:
"Luciferova djeca zvat će te Sotonom, ne znajući da ti nisi Seth niti Jehovah. Religije će te zapostavljati a tajna bratstva slaviti, o Hermese, o Merkure, o Thothe, o Ozirise, o Mitro. Demoni će zazirati od tebe a anđeli sa poštovanjem izgovarati tvoje ime. Ti si Sotona, onaj koji je odlučio pasti u materiju i spasiti Luciferovu djecu od Boginje Zmije te njenog djeteta Setha / Jehove. Pobijedi svoj Um i Ego, balansiraj svoju seksualnu energiju i ukroti zmiju, i pobijedio si Choronzona. Pobijedio si Svemir. Pobijedio si Sebe. Pobijedio si Crnu Piramidu. Ti si Bog koji je odlučio postati Čovjekom i Čovjek koji će opet postati Bogom. Tebe, o Sotono, nepravedno će zvati zlom, dok će Setha zamjenjivati tobom a Jehovu slaviti kao Jednoga. To je cijena na koju si pristao. Ne zaboravi, sam si odabrao taj put i sam si iskreirao pravila. Mi smo ovdje da te vodimo kroz živote i da ti pomognemo. Idi sada, Sine Čovječji, i prođi svoj Put."
* * *
"Imate li možda novine od jučer", upitao je prodavača u trafici, vadeći novac iz džepa. Prodavač ga letimično pogleda i odmahnu glavom. Baci prodavaču nekoliko novčića na pult te uzme današnje novine. Produži Mullerovom do Baffanda, zastajkujući da propusti konjski tramvaj. Žurio je koliko je mogao, jer njegov kratak posjet mora završiti do 4 sata popodne. Iako je imao još sedam sati na raspolaganju, za sve što treba obaviti, to će biti jedva dostatno. Ubrza korak i na brzinu provrti u glavi redoslijed stvari koje mora obaviti do podne.
Nekoliko novih zdanja osvane pred njim dok je skrenuo Keizerovom ulicom. Golema arhitektonski dotjerana zdanja nekog Bauhaus arhitekta, odavala su svjež nalet konstruktivizma. Tri nova veća, tri manja i jedno omanje zdanje ponosno su nikli u dvije godine koliko ovdje nije prošao. Pardon, bit će i tri godine.
Ovo je doba moderne. Doba napretka. Dok je svijet na Istoku grcao u Lenjinovim predodžbama Internacionala, a Zapad se stidio Kautskog i njegovih socijaldemokratskih aluzija i siromašnih postulata koji su se nekada davno zvali imperativima, ovdje se gradilo. Ovo je bio Die Sturm napretka. Osvit novoga doba. Veličanje ideja nietzscheanskoga dualizma. Ubermensch. Nadčovjek. Mag. Kako gore, tako i dolje. Zdanjima se Čovjek približava prema gore, da opet dosegne davno zaboravljenu stranu Božanskog. Veliki Arhitekta ne zove se uzalud Arhitektom, jer osim svijesti on tvori i ova prekrasna zdanja. Odraz Božanskoga. Odraz slave. Odraz veličanstvenosti rase. Uvertira u Olimpijadu koja se spremala za dvije godine; ovdje u gradu velikih. U gradu novoga svijeta i novoga doba. Znao je i osjećao da su velike promjene u zraku. Nije znao kakve, ali je osjećao. Ova zdanja samo su produbile taj osjećaj. I ponos. I dostojanstvo.
"Moda 1934.", svjetleći natpis upadne mu u oči dok je pričekao još jedan tramvaj u nizu da prođe. Mogao bi baš pogledati u taj dućan, da vidi imaju li možda one nove spavaćice za kojima su žene širom Europe ludovale. Iako je ljeto 1933. bilo na zalasku, a prvi znaci žute jeseni odavali svoj dolazak samo putem sjeverca koji je zapuhivao po širokim ulicama i bulevarima, vješti prodavači potrudili su se osmisliti novu marketinšku kampanju: "Moda 1934", valjda da žene privuku "budućnošću". Smiješno, no učinkovito, kako što je prodaja pokazala. A o prodaji su pisale sve novine u protekla dva tjedna. Bit će da je taj marketing neko moćno sredstvo manipulacije i kreiranja javnog mijenja koji će tek zaživjeti u budućnosti. Kupit će nešto posebno. Spavaćicu kao modni trend i još nešto, nešto što će odražavati njega samoga. Kada nađe specijalni poklon, planirao je nazvati Henju i konačno iznijeti svoje planove.
Propusti tramvaj te krene ulicom do Hegelovog Bulevara, nakratko zastane ispred dučana da propusti mladu majku sa djecom, koji su iz dučana iznašali primjerke "Mode 1934". Smiješno, ali, opet se uvjeri, učinkovito.
Nakon obavljene kupnje sjeo je na Schpeltz Platz i naručio veliku kavu i čašu vode. Ponosno pogleda poklon koji se smjestio u šarenom ukrasnom papiru i još ljepšoj kutiji unutar njega.
"Perfektno", pomisli. Već dugo vremena Heindel ne osjeti takvo zadovoljstvo.
Henja je već na pola puta sa odlukom, i ako je njena današnja posjeta još malo ubrza, ta odluka bit će uvjetovana napuštanjem njenog doma, zajedno sa njim. Možda sanjari, ali dugogodišnje ljubavničko iskustvo, njen odnos naspram supruga te nekoliko otvorenih razgovora koje su Heindel i ona vodili nakon dugih zimskih, proljetnih i ljetnih noči, bili su jasna naznaka da se nešto treba promijeniti. Ukoliko stvari budu tekle kako se nada, promjena će biti na bolje. Ukoliko ne, na gore. U tom slučaju, prekinuti će sve odnose i to je to. Bez neke filozofije i bez rukavica. No, duboko u sebi osjećao je prvu mogućnost. Predugo su bili zajedno i predobro su se poznavali da se sada prevari u njoj. Opet, sa ženama se nikad ne zna. Biti će onako kako će biti.
Heindel ustane, posegne u džep, ostavi novac za kavu i uputi se preko trga.
"Prekrasan dan", pomisli. "Prekrasan."
Urlajuće lice žene na dva metra od njega i povici gospodina sa monoklom i dugoljastim cilindrom nekoliko koraka na lijevo, ostavili su ga zbunjenog te tromo naveli da se okrene i pogleda iza sebe.
Konjska zaprega i izraz lica kočijaša, izraz lica usmjerene mržnje, bilo je zadnje što je vidio.
* * *
Cigareta u pepeljari ugasi se sama od sebe. Nalikovala je na slabašan život koji ne može izdržati dominaciju jačega i popuštajući zakonima prirode, gasi se. Lord Chasney gledao je netremice u opušak a netremice u saveznike koji su sjedili njemu s desna. Začelje stola na kojem je sjedio odavalo je kraljevsku veličinu onoga koji je zauzeo to mjesto, a sam status predsjednika Lože 27 kredibilitet i nobilitet u očima onih koji su dijelili stol na lijevu i desnu stranu. Na lijevoj strani sjedili su nešto manji saveznici, iako oni sami nisu znali za svoj status u očima lorda. Svakoga tjedna na svakoj stolici nalazilo bi se ime koje se često podudaralo sa mjestom gdje je prisutni prošlog puta sjedio, no znalo se dogoditi da je prisutni morao napraviti nekoliko koraka gore ili dolje, ili čak obići cijeli stol, da bi mogao sjesti na svoje novo mjesto; mjesto koje mu bi namijenjeno. Zakoni reda nalagali su da nitko ništa ne pita, tako da nitko ništa nije ni pitao. Ni mislio, jer ostali članovi mogli su vrlo lagano iz bezbroj stvari na njegovom licu i u njegovom pogledu zaključiti što misli. I naravno, čitajući mu misli; za čime se rijetko posezalo. Samo i izričito u najpotrebnijim situacijama; kada je bila od ostalih članova izglasana "Opravdana Sumnja" u djelovanje označenog, ili kako bi oni to kazali: "Markirnog člana".
"Omen savir savi saditas", Lordov duboki glas ispuni prostoriju.
"Omen savir saditas inri", rekoše ostali te ustanu istog trena, istreniranim pokretima poput profesionalnih plesača.
"Omen samari sabah noctum", Lordov glas odzvanjao je zidovima drevne prostorije. "Omer sanavi sandora um."
"Um umon mitri padre", rekoše ostali te sjedoše, ovoga puta jedan za drugim.
"Poron", završi lord.
"Pardami", završe ostali.
"Braćo", lordov glas nastavio je ispunjavati drevni prostor, "okupili smo se da riješimo jedan vrlo važan problem". Lord zatvori oči i odasla mentalnu sliku ostalim članovima Lože.
"Vidio sam ga već", reče jedan član iz sredine lijevo. "Viđao sam ga u snovima."
"Imao si sreće ako si ga samo - `viđao`"- reče lord otvarajući oči. "Čovjek kojega ste sada vidjeli, najopasniji je čovjek na planeti. Samim time što nije čovjek, najopasnije je biće na planeti. Radi se o dobrovoljnom Sibius Anar poslaniku koji se spustio u materiju da sprovede do kraja zakone Kozmičke Policije, što je do sada mnogo puta bivalo osujećeno, do unatrag nekoliko godina, kada je u sebe primio esenciju svoje rase i aktivirao se. Dobro ga zapamtite, jer vaš cilj je da ga ometate koliko god možete. Rebdivi nisu uspjeli da mu stanu na put. Nisu uspijeli niti Cianari. Zato je na vama braćo da ga sprečavate u svakom njegovom pokušaju. Da budete prepreka svakom njegovom cilju i da mu podmećete nogu gdje stignete. Svemir i Svemoćni ostavili su nam dovoljno prostora da ga sabotiramo i sprečavamo u njegovim naumima."
"Koliko mi uopće znamo o Sibianima?", upita prvi član s desna, lordova desna ruka.
"Znamo da su oni Gospodari Ciklusa i da poštuju kozmičke zakone, te da su jednako pravedni i prema svojima kao i prema onima koji su dijametralno suprotni od njih samih. Koliko vidim, nisu štedjeli niti našu metu, dopuštajući rebdivima da ga sabotiraju do jedne granice, a Cianarima i ostalim gemonima da ga sišu i hrane se njime. No, često su njegovu energiju znali koristiti za ciljeve univerzuma i njihove rase. Ne zaboravite, on je trenutno jedno od najjačih čvorišta Sibianske energije, blagoslovljene pečatima Apsoluta, ne samo na Zemlji, nego i u ovom dijelu Univerzuma. Crna piramida kojom je okovana materija počinje se otvarati, a pečat Unije koji se vidi iznutra, sve je sjajniji i sjajniji. Nemamo više mnogo vremena. Morao reagirati odmah. U trenu. Ako želite da uđemo u hodnike Kaosa prije nego li Svijetlo Apsoluta obasja Novu Zemlju, morate djelovati što brže.
Leon je u nezavidnom položaju i veliki su ulozi u igri. Što više toga napravimo SADA, to će više materije prijeći u Kaos. Možemo tamo pomoći u kreiranju Stare Zemlje, sa potpuno istim pravilima. Cilj je da zaboravne duše držimo što dulje u izolaciji. Što će materija do kraja biti otpornija, to će je veći dio prijeći u Kaos. Već sad sazdano je nešto više od jednog kontinenta. Nećemo moći ostvariti potpunu Staru Zemlju, ali ako ostvarimo barem njene dvije trećine, imat ćemo punu podršku Gospodara Kaosa da napravimo repliku. I to repliku prema našim pravilima, bez ikakvog uplitanja Apsoluta kao što je bilo do sada. Svijest više neće carevati i nikakva ascenzija više neće biti na vidiku. Um i Ego, manifestacije Gospodara Kaosa, manifestirat će se ponovno kroz nas, jače i moćnije nego što je do bilo do sada na postojećoj Staroj Zemlji. Dijele nas mjeseci, bratstvo naše, od Nove Zemlje i zato prije nego li dođe do Konačnog Pomaka, moramo upotrijebiti sve svoje snage da materiju prenesemo u Kaos, jer slijedeću priliku nećemo imati."
"Zar Gospodar Kaosa ne zna stvoriti novu materiju?", upita član s druge strane prostranog stola, držeći ogromnu cigaru u ruci i dajući do znanja svoj status. U pitanju je bio Povlašteni Neutralni Brat Zevius, član Komore Drugog Reda, gost u njihovim redovima ali i vrlo bitna figura pri stvaranju "javnog mišljenja" unutar zajednice.
"Ne", odriješito odgovori Lord. "Gospodar zna baratati sa stvorenim, ne stvarati".
"Znači, Horazon Jehuva morat će se poslužiti stečenim", zaključi Zevius.
Lord kimne i digne desnu ruku u zrak. Zatim podignu otvorenu šaku lijeve ruke i napravi polukružni okret u smijeru kazaljke na satu. Sastanak bi završen.
* * *
Felicija se smijala iz sveg glasa, pokazujući svoje savršeno bijele zube. "Zato ja kažem", nastavljala je, "da je bolje da u krevetu imam recimo, nekog automehaničara nego li intelektualca. Ti intelektualci znaju samo filozofirati a kada se treba konkretno `uhvatiti posla`, useru se. Ja mislim da mu pokazem `malu`, da bi svaki od njih zanijemio, dok bi automehaničar ili neka slična sirovina odmah navalila na mene."
Leon se zagleda u nju i odmjeri u trenu ide li mu ova prijateljica njegove žene više na kurac ili mu je više slobodoumno simpatična. Ispadne ono prvo, koliko god se trudio balansirati ga sa drugim.
"A nije baš tako", oglasi se Simon, koji je sjedio pored njega. "Ima intelektualaca koji se ni po čemu ne razlikuju od, kako ti kažeš, automehaničara."
"Slažem se", Leon uleti, uhvativši savršenu priliku za odgovor. "Uzmi samo primjer pjesnika Byrona. Taj bi te tri dana jebao do besvijesti i zatim napisao nježnu ljubavnu pjesmu, izjednačavajući te sa Muzom, da bi se zatim u prvoj krčmi potukao sa onima koji bi te nazivali kurvom umjesto sveticom."
"Facepalm", reče Simon da samo on čuje, dok se Felicija stade nervozno vrpoljiti u stolcu. Nastane neugonda tišina koju jedva uspije razbiti jedan vojni pilot, lukavo okrenuvši razgovor na šalu o veličinama spolovila kod različitih profesija. Ovdje su svi voljeli generalizirati, od generala do čistačica, dok je časničkim ženama ili sestrama časničkih žena, poput Felicije, to bilo `sveto pismo`.
Uhvati Sanu za ruku te pogleda malog Loriana koji je bistro iz dječjih kolica promatrao okupljene.
