16.01.2008., srijeda
smisao dana je nelogičan
|
nemam više nikakve zanimacije koja bi mi malo zaokupirala mozak, pa sam odlučio napisati post u rekordno kratkom vremenu nego prošli. dani prolaze nevjerojatno sporo. to mi se nikad nije dešavalo da sve tako sporo kreće......noćima se ne spava nego se gleda u strop, razmišlja se o jednoj stvari 0-24 sata.........neshvaćenoj naravno..... kad bi u životu bilo sve lako to bi bilo naravno čudno. pošto u okolini kojoj živim prevladava vjera, svi se mole Bogu, osim mene, jer sam odavno to prestao. sad se pitam, ako On toliko pomaže, ako je stvorio svijet, simo tamo i te baljezge......pa kaj ne bi onda trebala postojat neka ravnoteža. malo ti se događaju dobre stvari, malo loše....sve to dođe negdje na sredinu.....jednak plus, jednak minus..... zašto je onda on napravio tako da na 100 ljudi, desetorica ih je sigurno u debelom kurcu, niš im neide, pomišljaju svakakve stvari, ne prihvaća ih se zbog stvarno glupih razloga....... obićno su to iskreni, pošteni, osjećajni ljudi, koji zbog toga vjerojatno i popuše.....al zašto onda biti takav.....zašto bahati, bezobrazni, iskorištavački ljudi uspijevaju u životu......tj. zašto im je bolje, skoro pa u svemu........možda bi bilo najlakše onda bit bezobrazan po svakome, ispadat frajer....ponašati se kao da si car svijeta, tretirati ostale kao materijal, stvari, pridobiti ih kad trebaš, odbaciti kad ne trebaš stalno se čuje okolo, ljudi najviše vole poštene ljude, iskrene, simo tamo.........ma sranja na kvadrat.......poštenjačine uvijek dobe prvi otkaz na poslu....dobri dečki uvijek popuše, zato što se nađe neka frajerčina, oni koji puno ulažu, rade, obićno jedva spajaju kraj s krajem..... ovo je dosta neobićan post za moj blog....nekako ozbiljno djeluje. ali ima smisla. jer kad razmislite ovo je sve istina. puno puta smo neshvaćeni. puno puta ljudi pričaju jedno, rade drugo, kasnije im je žao.....svatko ima pravo na pogrešku, ali ne na njih deset istih..........puno puta povrijedimo nekoga bez da to znamo, bez razmišljanja, samo opalimo nešto, što može stvarno ostaviti dubok utisak na nekog........ jeste imali kada osjećaj, da nešto što jako volite, za što bi dali oba bubrega, jetru, imovinu, da to jednostavno odmiće od vas zbog nečeg totalno glupog.....zbog nečeg što u današnjem društvu ispada odličnim....... možda trenutno živim u zabludi što se tiće nekih stvari, možda ne, u glavi mi se odvija toliko stvari, misli samo lete, na jednu dobru, deset loših.........ali ono što je najbolje, zbog te ljubavi prema toj jednoj stvari, osobi, bilo čemu, tih 10 misli se nekako i ponište, jer ta jedna svijetla misao je ono što svakog drži da se ne raskopa......ali onda loše misli još više naviru, sve više ih je, nikako ih se ne može zaustavit......ali onda u sredini te tame, postoji jedna svijetla točka u koju uvijek voliš pogledat..... jedna sretna misao kojom bi mogao poletiti......jedna prekrasna uspomena....koja se pamti do kraja života.....kao prvi poljubac, prva prava ljubav, zagrljaj sa ocem koji je obično čvrsta ruka....... dosta je toga ovdje napisano......ne odnosi se na nikoga, ništa, jednostavno neko gledanje stvari iz trenutno moje pozicije...... savršenog nema u to me jedna osoba uvjerila, ali uvijek postoji za nas nešto blizu savršenstva, ali to je obićno nedostupno nama......zbog obićno čudnih i zbunjujućih razloga...... puno ljudi ne vjeruje u ljubav, a kad se dogodi onda to jednostavno se ne može prihvatit jer se ne poklapa sa svjetskim teorijama...na svijetu ima najviše 10% sretnih ljubavnih veza......i uopće nije čudno što se ne može povjerovati da se tako nešto događa tebi, meni ili bilo kome....al ipak postoji....znači postoji mala šansa da se tebi to događa...... ali nekad se treba prepustit, koji puta popustit koji čvrsti stav.....voljeti nekoga, to se događa stalno....svatko malo se čuje, ja volim tebe, ja tebe..... ali istinski voljeti je nešto rijetko, kada nekomu kažeš bok i pričaš s njim kao da ti je to vrhunac dana....kad nekog primiš za ruku i osjećaš se upotpunjenim, kada nekoga zagrliš i ne želiš ga ispustiti jer si se nekako povezao....kad nekoga poljubiš sa istinskim osjećajima i kada taj poljubac bez obzira što trajao par sekundi, u tebi traje vječno....to je rijetko.......ja sam nedavno saznao da to mogu........to me može odvesti prema nekim odličnim stvarima, ali me isto tako može dotući do krajnjeg dna..... ovaj post ne morate ni čitat ni komentirat, jednostavno sam morao negdje malo olakšati djelić svog kompliciranog uma do čitanja |
