Sretan Uskrs

nedjelja , 31.03.2013.

Svim Vrgorčankama i Vrgorčanima u ime bloga Vrgorska krajina i Vrgoračkih novina čestitam sretan Uskrs.

Izašao jubilarni 50. broj Vrgoračkih novina

subota , 30.03.2013.

U prodaji je jubilarni 50. broj Vrgoračkih novina – prvih novina Vrgoračke krajine. Na čak 40 stranica ovoga broja možete pročitati čitav niz vrlo informativnih i ekskluzivnih tekstova iz našega grada, a posebno smo se bavili i obljetnicom izlaska 50. broja prisjetivši se našeg dosadašnjeg rada.

Na prvom mjestu, donosimo vam veliki ekskluzivni intervju sa kandidatom za gradonačelnika Radom Bobancem. U intervjuu za naše novine Bobanac je komentirao rad gradske vlasti u mandatu koji polako ističe, a istaknuo je i najvažnije odrednice svoga programa ukoliko bude izabran za gradonačelnika.

U ovom broju možete naći najzanimljivije fotografije koje smo objavili u zadnjih pet godina, a povodom izlaska jubilarnog 50. broja organizirali smo i dječji likovni natječaj i nagradili prva tri najbolja malena umjetnika. Veći dio pristiglih radova možete pogledati u novinama. Prokomentirali smo uvođenje grobne naknade u našim mjesnim odborima, kao i gradonačelnikov prijedlog za imenovanje Ulice Nikole Šubića Zrinskog. Tu je i povijesni članak o mletačko-osmanlijskoj granici nakon Mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine.

Uz sve nabrojano, možete pročitati i čitav niz drugih vijesti iz našega kraja koje su se dogodile u ožujku.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u svim trgovinama Jukić, benzinskoj postaji Pivac i trgovini Ante.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb) i Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2). Na prodajnom mjestu u Zagrebu još radimo.

Naramak starih fotografija Vrgorca

četvrtak , 28.03.2013.

by A. Pervan

Povijesna crtica (11) - Neželjeni načelnik

srijeda , 27.03.2013.

U rujnu 1994. godine u Slobodnoj Dalmaciji je objavljen članak dopisnika Vatre Kapovića o nezadovoljstvu Općinskog odbora HDZ-a Vrgorac radom tadašnjeg načelnika Petra Hrstića. Stranka je bila nezadovoljna činjenicom što načelnik vodi općinu bez konzultacija sa strankom, pa je pokrenut postupak njegova isključenja iz stranke. HDZ je u Vrgorcu preuzeo vlast 1993. godine.

Vladajući ignorirali prijedloge SDP-a, mjesnih odbora i Vrgoračkih novina vezane za legalizaciju zgrada, da bi ih naknadno predstavili kao vlastite

četvrtak , 21.03.2013.

Ako ste mislili da je plagiranje Wikipedije jedino takvo što će se dogoditi na idućoj sjednici Gradskog vijeća, debelo ste se prevarili.

Naime, na jednoj od ranijih sjednica Gradskog vijeća, vijećnik SDP-a Rade Bobanac je tražio da se tada predloženi iznosi komunalnog doprinosa za legalizaciju bespravno izgrađenih zgrada smanje za pola, budući da građani zbog sveprisutne krize nemaju novca. Istog je stava bio i predsjednik MO Draževitići Davor Barbir koji je pokrenuo akciju u kojoj je 27 mjesnih odbora tražilo da se taj komunalni doprinos smanji za pola. Isti prijedlog su dale i Vrgoračke novine u svom 48. broju detaljno obrazloživši problem.

Odgovarajući na Bobančeve prijedloge na Vijeću, gradonačelnik Matković, podržan svojom većinom na Vijeću, je konstatirao da iznos komunalnog doprinosa nije previsok. Međutim, kolo se izgleda preokrenulo, pa se na dnevnom redu slijedeće sjednice Gradskog vijeća nalazi – pazite ovo – prijedlog Kluba vijećnika HDZ-a i HSS-a da se komunalni doprinos smanji za 50% (I. zona - Vrgorac) odnosno 60% (II. Zona – vrgorska sela)!

Znači, ukratko, predložili su SDP, predsjednici 27 mjesnih odbora i Vrgoračke novine, a vladajući odbili, da bi par mjeseci kasnije isti prijedlog dali HDZ i HSS. Ako to nije plagiranje, onda ne znam što jest. Čak se od nekih predstavnika vladajuće koalicije može neslužbeno čuti kako nisu mislili da je kriza tolika da građani neće moći smoći sredstva za legalizaciju! Da mi je znati gdje ti ljudi žive, jer je jasno da sa osiromašenim narodom doticaja nemaju.

Ali ima toga još. Isti klub vijećnika HDZ-HSS predložio je da Gradsko vijeće uputi pismo Vladi Republike Hrvatske sa molbom za donošenje izmjena i/ili dopuna Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama „i to u smislu da se uopće u postupcima izdavanja rješenja o izvedenom stanju sukladno odredbama gore citiranog Zakona ne plaća naknada za zadržavanje u prostoru nezakonito izgrađene zgrade na ruralnim područjima (brdsko-planinskim područjima, područjima od posebne skrbi) te da se smanji naknada za vodni doprinos u tim postupcima.“

Dakle, gradska vlast traži od Vlade Republike Hrvatske isto ono što su mjesni odbori i Vrgoračke novine (te autor ovih redaka u pismu Vladi) tražili prije koji mjesec. S tom razlikom da su naši prijedlozi okarakterizirani kao politikantski s obzirom na predstojeće lokalne izbore, te ignorirani na Gradskom vijeću i u javnosti, a HDZ-ovi i HSS-ovi su izgleda istaknuti u cilju interesa naroda.

Međutim, usprkos drskoj prepisivačini, drago mi je da se to dogodilo jer su spomenute odluke u interesu vrgorskog naroda, a osim toga plastično pokazuju, kao i na primjeru Prijedloga za imenovanje Ulice Nikole Šubića Zrinskog, svu nekompetentnost i nesposobnost vladajuće političke većine. Da su htjeli izaći makar u susret mjesnim odborima, onda bi barem imali toliko pristojnosti da gore iznad istaknute prijedloge pošalju na Gradsko vijeće kao prijedlog spomenutih odbora (jer MO-i su im spomenute prijedloge i poslali). Međutim, odavno je poznato da na Gradsko vijeće ne može doći nijedan prijedlog koji nije predložen od strane vladajuće elite.

Gradonačelnikov prijedlog za imenovanje ulice Nikole Šubića Zrinskog prepisan sa Wikipedije

utorak , 19.03.2013.

Vrgorac će uskoro dobiti Ulicu Nikole Šubića Zrinskog. Prijedlog je to gradonačelnika Borisa Matkovića o kojem će se raspravljati na slijedećoj, vjerojatno zadnjoj u ovoj mandatu, sjednici Gradskog vijeća 26. ožujka. Ulica koja će ponijeti ime ovog poznatog junaka iz ratova protiv Osmanlija u 16. stoljeću nalazi se u novom naselju Put Škulja. Počinje od Ulice kralja Tomislava, prolazi paralelno s prometnicom D-62 u smjeru istok-zapad, te se nastavlja u produžetku do katastarske čestice 3446 k.o. Vrgorac I, koja je sastavni dio nove ulice i predstavlja sve građevinske parcele označene brojevima: 110, 113a, 113, 114, 115, 116, 117a, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 205, 206 i 207. Gradonačelnik Boris Matković svoj je prijedlog argumentirao slijedećim rečenicama:

„Nikola Šubić Zrinski je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.
Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koje se od 1546. godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdődya za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).“

Onome tko dovoljno ne poznaje hrvatsku povijest, ali i vrgorske prilike u kojima se donosi odluka o imenovanju jedne vrgorske ulice imenom Nikole Šubića Zrinskog, ovakav će se prijedlog činiti hvalevrijedan. Međutim, gradska vlast je u svoj svojoj nesposobnosti uspjela zabrljati i sasvim jednostavan prijedlog za imenovanje ulice.

Naime, tekst gradonačelnikova prijedloga za imenovanje ulice u cijelosti je prepisan sa teksta biografije Nikole Šubića Zrinskog koji se nalazi na internetskoj enciklopediji Wikipediji. Odnosno, preuzet je gotovo cijeli uvodni dio toga teksta biografije. U uvodnom dijelu spomenutoga teksta na Wikipediji piše (podebljan je dio koji je prepisan u gradonačelnikovom prijedlogu):

„Nikola Šubić Zrinski, prema nekim povjesničarima Nikola Zrinski - Sigetski, Nikola Zrinski stariji ili pak Nikola (IV.) Zrinski (jer je u rodoslovlju obitelji Zrinski četvrti po redu s tim imenom), bio je sin Nikole (III.) Zrinskog i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre (kasnijeg) hrvatskog bana Ivana Karlovića.
Nikola je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.
Dana 17. lipnja 1543. godine oženio se Nikola Katarinom Frankopan, sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji Juraj (IV.) Zrinski. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk Juraj (V.) Zrinski, te praunuci Nikola i Petar.
Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koje se od 1546. godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdődya za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).“

Ali ako pomislite da je prepisivanje znak nesposobnosti, što tek možemo reći kada uvidimo da je u gradonačelnikovu prijedlogu uključen samo dio Šubićeve biografije, onaj do 1556. godine. Međutim, u prijedlogu nema ni slova o onome po čemu je Nikola Šubić Zrinski zapravo i poznat – odnosno po junačkoj obrani mađarske utvrde Siget, koju je 1566. godine napala višestruko brojnija osmanlijska vojska pod vodstvom tada već ostarjelog sultana Sulejmana Veličanstvenog, koja se kretala prema Beču. I učenik šestog razreda osnovne škole zna da je Nikola Šubić Zrinski ostao zapamćen u hrvatskoj povijesti jer je sa nešto više od dvije i pol tisuće mađarskih i hrvatskih vojnika pružao otpor osmanlijskoj vojsci od sto tisuća vojnika preko mjesec dana i u trenucima kada je utvrda počela padati naredio zadnji juriš svih preostalih vojnika na Osmanlije, što je rezultiralo pogibijom gotovo svih sudionika toga juriša, uključujući i Šubića. Tri dana prije pada utvrde sultan Sulejman je umro u logoru, ali njegov Veliki vezir je tu činjenicu prešutio, kako se osmanlijski vojnici ne bi povukli iz borbe. Smrću sultana propala je ideja o osmanlijskom pohodu na Beč. U spomen za junaštvo Nikole Šubića Zrinskog, njemu u čast Ivan pl. Zajc je skladao istoimenu operu, a pjesma „U boj, u boj“ iz njezine arije, koja tematizira taj zadnji juriš na Osmanlije, poznata je i prosječnom hrvatskom građaninu.



Po svemu ovome je poznat Nikola Šubić Zrinski, a po gradonačelnikovu prijedlogu ispada da mu se ulica daje jer je „spasio Peštu od Turaka“ ili što je „imenovan za hrvatskog bana“ ili možda jer ga je Karlo V. nagradio „konjem i zlatom“.

Što je još smješnije, ovaj cirkusantski prijedlog došao je od gradonačelnika Borisa Matkovića, diplomiranog profesora povijesti. A ako i nije znao napisati dobar prijedlog, mogao je upitati za pomoć svog ravnatelja Gradskog kulturnog središta Željka Primorca, također profesora povijesti, a ovaj bi to sigurno bolje napravio. Sve ovo znam budući da su obojica spomenutih, kao i autor ovih redaka, završili isti studij povijesti, onaj na nekadašnjem Filozofskom fakultetu, a danas Sveučilištu u Zadru.

Međutim, ovaj šlampav prijedlog za imenovanje ulice zapravo i ne čudi. Da gradonačelnik nije „pronašao“ Nikolu Šubića Zrinskog, onda bi morao prihvatiti prijedloge za imenovanje ulica koje je njemu i Gradskom vijeću autor ovih redaka poslao 15. travnja 2010. godine, i ponovio 10. listopada 2012. godine.

Predložio sam tako da ulice u Vrgorcu ponesu imena svjetskog putnika Mate Šimunovića zvanog Svjetski, zatim Mate Jelavića, prvog diplomiranog učitelja Vrgorske krajine. Predložio sam da se jedna ulica nazove po Vrgoračkoj satniji, postrojbi iz Domovinskog rata koja je osnovana 1991. godine, zatim da se ulice nazovu po vrgorskim glazbarima, vrgorskim iseljenicima, zatim imenima Biokova i Rilića, Srednjovjekovne župe Gorske i na koncu da se jedna ulica ponese ime Žrtava Drugog svjetskog rata, želeći na prvom mjestu sačuvati sjećanje na sve stradale Vrgorčane, neovisno o ideološkim pripadnostima svakoga od njih. Sve sam ove prijedloge poslao Gradskom vijeću jer i dalje vjerujem da se povijest Vrgorske krajine ne može dovoljno iščitati iz imena vrgorskih ulica, i to se mora izmijeniti.

Nakon slanja ponovljenog prijedloga za imenovanje ulica, dobio sam 22. listopada 2012. godine odgovor od predsjednika Gradskog vijeća Nikše Rose u kojemu sam obaviješten da su prijedlozi zaprimljeni i da će biti razmotreni na jednoj od slijedećih sjednica Gradskog vijeća. Međutim, to se nije dogodilo. Na resornom odboru za imenovanje ulica moj prijedlog nije niti došao na dnevni red. Potpuno je ignoriran jer nije problem u samim prijedlozima, već u onome tko je te prijedloge dao.

Pokušavajući na brzinu naći ime za novu ulicu, a da pritom ne prihvate kvalitetne prijedloge autora ovih redaka, gradonačelnik i gradska vlast su osmislili prijedlog za koji očito nisu kompetentni.

100 razloga zašto građani Vrgorske krajine ne bi trebali glasovati za Borisa Matkovića i HDZ na lokalnim izborima 19. svibnja 2013. godine

ponedjeljak , 18.03.2013.

Bliže se lokalni izbori. Na ovim izborima, kao i na onima 2009. godine, građani će birati između dosadašnje katastrofalne politike, koja je dovela Vrgorac na samo dno u svim društvenim aspektima, i promjena koje donose mladi ljudi željni i voljni rada za Vrgorac.
Slijedom toga, izradio sam popis 100 razloga zbog kojih Vrgorčani ne bi trebali glasovati za HDZ Vrgorac i Borisa Matkovića, a koji izvršnu vlast u Vrgorcu vrše već dvadeset, odnosno trinaest godina. Razlozi postoje kao rezultat izravnog ili neizravnog djelovanja ili nedjelovanja vladajuće elite. Odnosno, ovo je popis 100 razloga zbog kojih bi Vrgorčani 19. svibnja trebali izabrati budućnost, a ne prošlost.
Mnogi od vas zasigurno imaju neke druge razloge zbog kojih ne bi glasovali za spomenutu grupaciju, međutim, ja sam se uspio sjetiti ovih.

1. Podjela građana na podobne i nepodobne.
2. Zapošljavanje po partijskim i rodbinskim vezama u gradskoj upravi i njezinim ustanovama i tvrtkama.
3. Trošenje sredstava gradskih proračuna bez ikakvog plana i strategije. Npr. trošenje sredstava državne pomoći za uhljebljivanje podobnih kadrova, umjesto za pokretanje gospodarstva i razvoja. 400 milijuna kuna je prošlo kroz Vrgorac u 12 godina, a na kraju se diže kredit za izgradnju Gospodarske zone.
4. Nepotrebno imenovanje profesionalnog savjetnika gradonačelnika plaćenog novcem građana.
5. Zatvaranje vrata mladim, obrazovanim i kvalificiranim Vrgorčanima na natječajima za razne poslove u gradskoj upravi zbog nepodobnosti, što ih je navelo na iseljavanje u druge gradove.
6. Podržavanje i poticanje prekograničnog glasovanja dvostrukih državljana koji stvarno žive u Općini Ljubuški, a fiktivno su prijavljeni u Vrgorcu.
7. Nedostatak otvorene komunikacije gradske vlasti sa građanima, osim sa članovima vladajuće stranke.
8. Nesposobnost pokretanja Gospodarske zone Ravča u razdoblju prije gospodarske krize, kada je imala priliku zaživjeti, usprkos obećanju da će projekt biti realiziran 2008. i 2009. godine.
9. Nepokretanje projekta tunela Ravča – Drvenik u godinama kada je to bilo moguće, usprkos brojnim obećanjima. Nerazjašnjene okolnosti pod kojima je gradnja tunela Sv. Ilija u Zagvozdu progurana prije vrgorskog tunela, usprkos ranije zacrtanim planovima.
10. Nesaniranje odlagališta Ajdanovac usprkos godinama obećavanja.
11. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje zaobilaznice Vrgorca.
12. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Vatrogasnog doma.
13. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog muzeja i Gradske galerije.
14. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Doma mladih.
15. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog bazena.
16. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje gradskog parkirališta.
17. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje pristupnog puta Gradini.
18. Obećano, ali nerealizirano osnivanje Razvojne agencije Grada Vrgorca.
19. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje ceste Majići-Zavojane.
20. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje vodovodnog sustava u Poljicima Kozičkim, Žlibini i Mijacima.
21. Obećana, ali nerealizirana rekonstrukcija Doma športova.
22. Potpuno neadekvatan prostor Gradske knjižnice.
23. Neuređen ulaz u Pčelinjak.
24. Neuređen zapadni ulaz u Vrgorac (od Ravče).
25. Neizgrađena zaobilaznica Milošića.
26. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi na nacionaliziranim zemljištima na kojima su izgrađene gradske zgrade, Dom športova, gradsko parkiralište i slično.
27. Trošenje pola milijuna kuna na reprezentaciju („iće i piće“) godišnje, odnosno u prosjeku preko 1350 kuna dnevno.
28. Pokušaj otprije nekoliko godina da se Ajdanovac pretvori u odlagalište makarskog komunalnog otpada.
29. Potpuno beskoristan dokument zvan „Plan ukupnog razvoja (PUR) Grada Vrgorca“.
30. Nedovoljno uređen Gradski park.
31. Neadekvatnost i neuređenost prostora na kojem se nalazi Gradska tržnica.
32. Masovno asfaltiranje nerazvrstanih cesta bez ikakve strategije i plana.
33. Izgradnja dječjih igrališta po mjesnim odborima bez ikakve strategije i plana.
34. Podjela studentskih i učeničkih stipendija bez ikakve strategije i plana.
35. Gradskoj vlasti je stranački interes uvijek ispred interesa Vrgorca i Vrgorčana.
36. U Vrgorcu je stvorena paralelna vlast koja radi isključivo za interese vladajuće elite.
37. Obmanjivanje javnosti pričama o novim radnim mjestima i pokretanju gospodarstva.
38. Pokretanje i podržavanje izlaženja Glasnika Vrgorske krajine kao intelektualne, kulturne, izdavačke i svake druge sramote Vrgorske krajine.
39. Pretvaranje Gradskog kulturnog središta u agitacijsku i propagandnu ustanovu HDZ-a.
40. Šikaniranje i ignoriranje nepodobnih medija usprkos odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
41. Šikaniranje mjesnih odbora u kojima većinu nemaju HDZ ili poslušničke nezavisne liste.
42. Okrivljavanje Vlade Republike Hrvatske za probleme nastale uslijed nesposobnosti i nedjelovanja gradske vlasti.
43. Intelektualno i stručno srozavanje gradskih ustanova uslijed zapošljavanja podobnih, a ne sposobnih kadrova.
44. Huškanje i svađanje naroda pred svake lokalne izbore.
45. Plašenje naroda „crvenom“ opasnošću, posebno u Dusini i Hercegovini.
46. Etiketiranje političkih suparnika raznim ideološkim i kvazi-ideološkim nazivima.
47. Održavanje predizbornih skupova za vrgorske lokalne izbore u Hercegovini.
48. Korištenje službenog gradskog automobila i druge gradske logistike za osobne ili stranačke svrhe.
49. Katastrofalna nepripremljenost i nesposobnost gradske vlasti pokazana tijekom snježne nepogode u veljači 2012. godine.
50. Nevoljkost gradske vlasti da dopusti da bar pojedini vijećnici oporbe budu članovi upravnih i drugih odbora gradskih institucija, ustanova i tvrtki.
51. Nedovršen projekt kolodvora.
52. Nepostojanje strategije razvoja turizma.
53. Apsolutna zavisnost komunalnih redara o lokalnoj vlasti po pitanju provođenja komunalnog reda.
54. Nesposobnost da se stvore uvjeti za otvaranje ijednog radnog mjesta u realnom sektoru.
55. Nedopustiva ranija agitacija pojedinih crkvenih osoba za HDZ.
56. Financijsko pomaganje samo onih udruga građana koje su poslušne i čiji su članovi politički podobni.
57. Gradonačelnikovo suzdržano glasovanje u Hrvatskom saboru u točci o vrgorskom sudu, koji je ubrzo nakon toga ukinut.
58. Nedovoljno zalaganje za Vrgorac zastupnika Borisa Matkovića u Hrvatskom saboru.
59. Potpuna nepripremljenost gradske uprave za izradu projekata za natječaje pretpristupnih i drugih fondova Europske unije.
60. Potpuno nefunkcionalna i beskorisna gradska uprava.
61. Apsolutna nesposobnost za rješavanje problema poplava i suša u Vrgorskom polju, Rastoku i Bunini.
62. Nepopisana, neoznačena i nekatalogizirana materijalna i nematerijalna kulturna baština Vrgorske krajine.
63. Nepostojanje monografije ni tematskih (povijesna, geografska, arheološka) karata Vrgorske krajine.
64. Vrlo mala korist za kulturu Vrgorca proizlazi iz načina na koji se troši proračun Gradskog kulturnog središta.
65. Pretvaranje Gradskog vijeća u stroj za izglasavanje prijedloga gradonačelnika i HDZ-a.
66. Nerazjašnjene okolnosti micanja Igora Majstrovića iz Slobodne Dalmacije 2008. godine.
67. Nerazjašnjene okolnosti promjene trase autoceste 2005. godine, te udio lokalnog HDZ-a u pritiskanju mjesnih odbora i građanstva da prihvate novu trasu.
68. Nerazjašnjene okolnosti prelaska vijećnika HNS-a na HDZ-ovu stranu 2001. godine.
69. Pretvaranje HMNK-a Vrgorac u filijalu HDZ-a.
70. Potpuna zapuštenost vrgorske stare gradske jezgre.
71. Bolesna potreba vodstva vladajuće stranke i lokalne vlasti da kontrolira svaki vid društvenog života u Vrgorskoj krajini.
72. Gradonačelnikovo proglašavanje slogana „Vrgorac Vrgorčanima“ nacističkim.
73. Srozavanje gradske tvrtke Komunalno nepostojanjem realne strategije rada, političkim uhljebljivanjem podobnih radnika i pretvaranjem direktora u marionetu gradske vlasti.
74. Favoriziranje KUD-a Vrgorska krajina, na štetu ostalih društava.
75. Milijuni kuna poreznih obveznika izgubljenih u sporovima Komunalnog zbog nesposobnosti odgovornih.
76. Nesposobnost naplate različitih naknada od građana.
77. Zapuštenost Pakline.
78. Ostavljanje na cjedilu srednjoškolaca brdsko-planinskih krajeva Vrgorske krajine po pitanju školskog autobusnog prijevoza 2011. i 2012. godine.
79. Uvođenje pa ukidanje populističke odluke o naknadi od sedam tisuća kuna za svaki sklopljeni brak.
80. Nepostojanje demografske i pronatalitetne politike u Vrgorcu.
81. Organiziranja preskupih Svečanih sjednica Gradskog vijeća tijekom proslava Dana Grada.
82. Ljetne redukcije vode u brdsko-planinskim krajevima Vrgorske krajine uslijed lošeg stanja vodovoda, a koji se nije obnavljao i dograđivao kada je bila novca.
83. Dodjeljivanje različitih naknada i subvencija poljoprivredi bez ikakve strategije i plana njezina razvoja, već u svrhu socijalnog zadovoljenja poljoprivrednika i kupovanja njihovih glasova.
84. Nesređen katastar Vrgorca.
85. Politički projekt otvaranja područnog vrtića u Dusini, a bez adekvatnog prostora.
86. Komunalna zapuštenost urbanih dijelova Vrgorca.
87. Nesposobnost lokalne vlasti u sprečavanju različitih pojedinaca u njihovom ilegalnom iskorištavanju i prisvajanju javnih gradskih površina.
88. Potpuna nebriga za obnovu i održavanje spomenika i drugih obilježja iz vremena Antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu na području Vrgorske krajine.
89. Nedolazak gradskih čelnika na otvaranje izložbe fotografija i dokumenata posvećene 70. obljetnici stradanja Vrgorčana od četnika iz 1942. godine, u Dragljanima, 2012. godine.
90. Sramotna obnavljajuća Skupština Matice hrvatske 2010. godine.
91. Uživo neprenošenje sjednica Gradskog vijeća na programu Radio Biokova.
92. Iskorištavanje žrtava Drugog svjetskog rata za aktualne političke potrebe na terenu.
93. Formalno podržavanje rada braniteljskih udruga i branitelja, a u stvarnosti njihovo pretvaranje u poslušnike vladajuće stranke.
94. Srozavanje Nagrade grada i drugih gradskih priznanja uslijed dodjeljivanja podobnim pojedincima i grupama bez ikakvih kriterija.
95. Izgradnja spomenika braniteljima u Vrgorcu koji ni na koji način ne dočarava karakter i sudjelovanje Vrgorčana u Domovinskom ratu.
96. U Vrgorcu nijedna ulica ne nosi ime Mate Svjetskog ni Vrgoračke satnije.
97. Opća zapuštenost posljednjeg počivališta pjesnika Tina Ujevića na zagrebačkom Mirogoju. Održavanje toga mjesta mora biti obveza Vrgorca.
98. Trošenje novaca poreznih obveznika za različita, navodno službena, putovanja čelnika gradske vlasti, a čiji se rezultati nikad ne vide.
99. Minoriziranje vrgorskih mačkara, posebno suđenja Krnji, zbog opasnosti od javne sarkastične kritike koja bi mogla biti upućena na račun gradske vlasti.
100. Poskupljenje Dječjeg vrtića 2012. godine.

Autocesta gubi tlo pod nogama

subota , 16.03.2013.

Zemljani nasipi uz trasu autoceste nedaleko vijadukta Kotezi iz smjera Vrgorca su se uslijed erozivnog djelovanja atmosferilija, na prvom mjestu kiše, u zadnje vrijeme počeli odronjavati niz padine nasipa. Nakon svake kiše na nasipu se pojavi novi kanal kojim se mlazovi vode spuštaju do Bunine. Je li ovakav slijed događaja planiran tijekom izgradnje autoceste, ili se radi o neplaniranoj eroziji, zasada nije poznato. Sa udaljenosti od nekoliko stotina metara se čini da autocesta gubi tlo pod nogama.

Ne parkirajte na mjestima namijenjenima za osobe sa invaliditetom

utorak , 12.03.2013.

Na parkiralištu kraj srednje škole i Doma športova nedavno su ucrtana dva parkirna mjesta za osobe sa invaliditetom. To nije učinjeno tek tako, već zbog toga što nekolicina roditelja svaki dan dovozi svoju djecu sa invaliditetom u školu.

Međutim, manje više isti pojedinci im svojim automobilima stalno oduzimaju pravo na parking, zbog čega na koncu najviše ispaštaju djeca.

Molimo da ne parkirate na mjestima koja su jasno označena i namijenjana automobilima za osobe sa invaliditetom. Pozivamo policiju i komunalne redare da vode računa o ovom problemu.

Dubrovački i splitski antifašisti u posjetu Vrgorskoj krajini

subota , 09.03.2013.

Šezdesetak članova antifašističkih udruga iz više gradova Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije jutros je posjetilo Vrgorsku krajinu. Tijekom boravka u našemu kraju antifašisti i partizani su razgledali izložbu posvećenu stradanju stanovništva Vrgorske krajine od četnika 29. kolovoza 1942. godine, a koja je za stalno postavljana u prostorijama Mjesnog odbora Dragljane prošle godine.

Uz izložbu, gosti su posjetili Tinovu kulu u Vrgorcu, zatim Kozicu gdje su položili vijence na spomenik žrtvama četnika, a potom otišli u etno-selo Kokoriće. U etno-selu su u društvu domaćina Zvonimira Pervana obišli sve objekte, a najduže su se zadržali u kući u kojoj je smještena etnološka zbirka, te u partizanskoj kući u kojoj se nalazi Titov muzej.
Vrgorski domaćin ovoga posjeta bila je Udruga antifašista Grada Vrgorca na čelu sa predsjednikom Draganom Brljevićem.

U prigodnim govorima, čelnici antifašističkih udruga su istaknuli kako je u Drugom svjetskom ratu sudjelovalo preko 800 tisuća partizana. Od toga ih je poginulo sto tisuća, od čega su četrdeset tisuća bile žene. Rečeno je kako je svaki treći stanovnik Vrgorske krajine sudjelovao u antifašističkoj borbi, sa puškom u ruci ili logistički, što Vrgorac svrstava u sam hrvatski vrh. Istaknuta je i masovnost sudjelovanja Vrgorčana u Domovinskom ratu, gdje su se, kao i u Drugom svjetskom ratu, borili protiv fašizma.

8. mart

četvrtak , 07.03.2013.

Povijesna crtica (11) - Borislav Vujčić

Večernji list je 1983. godine objavio kraći članak dopisnika Miroslava Barina iz Vrgorca posvećen skromnoj promociji prve zbirke pjesama pod naslovom "Bezimena", vrgorskog književnika Borislava Vujčića (1957.-2005.). Predstavljanje je privuklo malen broj Vrgorčana (tu se ništa nije promijenilo do danas), pa se autor članka zapitao je li Vujčić sve to i naslutio kada je u napomeni napisao da je "ovaj postupak javljanja krajnje nepopularan i unaprijed osuđen na lajavi prezir malodobnih ironirača".

Detalj iz povijesti kao pouka za budućnost. Podržimo talent i kreativnost u našem malom mjestu. Ne dopustimo da prevlada malograđanština i politikanstvo, nebitno bili oni emitirani iz smjera ulice ili od onih koji vedre i oblače u našem gradu.

Neki će na lokalne izbore svojevoljno, a druge će dovući kao ovce

srijeda , 06.03.2013.

U prodaji 49. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine

ponedjeljak , 04.03.2013.

U prodaji je 49. broj Vrgoračkih novina – prvih novina Vrgoračke krajine. Na 36 stranica ovoga broja možete pročitati čitav niz vrlo informativnih i ekskluzivnih tekstova.

Donosimo vam ekskluzivni intervju sa nezavisnim vijećnikom Miljenkom Pivcem u kojem je Pivac progovorio o svojim političkim iskustvima u posljednje četiri godine, te o planovima za budućnost. Tu je i veliki izvještaj sa 27. sjednice Gradskog vijeća na kojoj je najveću buru izazvalo imenovanje Željka Primorca na još jedan mandat ravnatelja Gradskog kulturnog središta. Još jednom progovaramo o problematičnoj odluci Grada Vrgorca o komunalnom doprinosu za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata, uz detaljniju razradu prijedloga. U ovom broju možete pročitati i veliku reportažu iz Oraha, te priču o Grgi Ružičaninu, majstoru rada u drvu. Tu je i povijesna crtica o Narodnom sveučilištu Vrgorac.

Uz sve nabrojano, možete pročitati i čitav niz drugih vijesti iz našega kraja koje su se dogodile u veljači.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, benzinskoj postaji Pivac i trgovini Ante.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb) i Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2). Na prodajnom mjestu u Zagrebu još radimo.

Zabranjeno komentiranje anonimnim korisnicima

subota , 02.03.2013.

Zbog konstantnog vrijeđanja pojedinaca na ovome blogu u posljednje vrijeme, proveo sam u djelo svoj raniji plan da zabranim komentiranje anonimnim komentarima.
Ako imate nešto poručiti o različitim povijesnim i drugim tekstovima koje objavljujem, to možete učiniti slanjem elektroničke pošte na: vrgorcanin@gmail.com .
P.S. svi članci sa bloga će biti zalijepljeni na Facebook profilu Vrgoračkih novina, pa ih tamo možete komentirati.
Hvala.