GEOGRAFIJA VRGORSKE KRAJINE

Grad Vrgorac se nalazi između Imotske krajine (SZ) i neretvanskog kraja (J), na zapadu ga ograđuje planina Biokovo, a na istoku granicu dijeli sa bosansko-hercegovačkom općinom Ljubuški. Administrativno spada pod Splitsko-Dalmatinsku županiju čija je najužnija općina, a tradicionalno spada u Dalmatinsku zagoru. Najviše planine su Šibenik, Sv. Mihovil, te Matokit. Reljefno, Vrgorac grubo možemo podijeliti u tri dijela. Prvi i najmanje naseljen je planinski dio u kojem se nalaze velike planine Šibenik i Mihovil, te klanac Milina Zasida (955 m). Tu visine često prelaze 1000 metara, i područje je ljeti ugodno za život, dok zimi cijelo područje dobije snježni prekrivač. Središnji dio općine možemo klasificirati kao brdski i tu samo planina Matokit prelazi 1000 metara visine. Vrgorac je na nadmorskoj visini od 241 metra (kota kod crkve). Treći dio uključuje uglavnom dva krška polja sa pripadajućim uzvisinama od kojih je Rastok viši te ima nadmorsku visinu od 60 metara, dok se Jezero nalazi samo dvadesetak metara iznad mora. Tlo općine je sastavljeno uglavnom od vapnenca. Nema iskoristivih rudnih bogatstava. Lijep i plodan kraj koji se prostire jugoistočno od Vrgorca na površini od 2.963 ha od kojih se 2.840 ha poljoprivredno obrađuje. U narodu se Vrgorsko polje naziva Jezero, jer je nekad ovo područje, inače ograđeno planinama više stoljeća bilo pravo jezero. Danas to više nije. Polje je dugo 20 kilometara, proteže se od Kutca i Lučaka na sjeveru do Crnog Vira na jugu, široko je od 0,5 do 4 kilometra, a najšire je u području između sela Otrići i Staševice. Prosječna nadmorska visina Jezera je 26 metara. Kroz polje protječe rijeka Matica koja dobiva vodu od stalnih i povremenih izvora smještenih u jugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu polja. Na sjeverozapadnom dijelu nalaze se najvažnije estavele: Mrtva, Studena i Lukavac. Najviše vode Matica gubi u ponorima. Polje Rastok raširilo se na području istočno od Vrgorca, prelazi državnu granicu te se prostire u smjeru grada Ljubuškog u Bosni i Hercegovini. Površina polja je 1769 hektara, od čega 790 ha ili 45% otpada na dalmatinski Rastok, a ostatak na hercegovački Rastok. Ime je dobio od glagola rastočiti. Na taj su način stanovnici ovog područja htjeli jednom riječju označiti da se odatle obilati izvori i estavele rastaču po prostranom Ljubuškom polju. Nadmorska visina Rastoka ispod Vrgorca iznosi 61 metar, dok je prosjek polja oko 50 metara. Glavni vodotok polja je Matica Rastoka na koji je spojen natapni kanal Parilo–Brza Voda. Matica prima vodu sa orografskog porječja površine 77 km2. Vode Matice poniru na južnom, istočnom i sjeveroistočnom dijelu polja. Važan dotok vode u Maticu dolazi iz područja rijeka Mlade-Tihaljina-Trebižat. Glavne estavele Rastoka su Velika i Mala Banja koje podzemnim kanalima vodu odvode u Vrgorsko polje. Crpljenje vode iz tih dviju estavela omogućilo je dovod vode u mnoga okolna sela, kao i u grad Vrgorac. Osim tih polja geografski je važna i Bunina. Bunina je malena kotlina koja se usjekla između planina Rilić (920 m) i Matokit (1062 m), dok ju brdo Radović (390m) presijeca gotovo tvoreći poluotok na sredini kotline. Upravo tu je najuža, gdje njezina širina iznosi samo 200 metara. Inače širina je svugdje gotovo ista i u prosjeku iznosi oko 2 kilometra. Nadmorska visina Bunine u zaseoku Radonići iznosi oko 75 metara. U selu Kokorići, u sjeverozapadnom dijelu, za kišnih mjeseci izvire estavela Betina. U početku teče svojim koritom, a zatim se razvija u veliko jezero djelovanjem stotina većih ili manjih vrulja. Kroz kratko vrijeme voda ispuni cijelu kotlinu koju se usjekla podno Vrgorca. Dubina jezera na mjestima naraste do deset metara, te za najvećih poplava u većoj mjeri ugrožava selo Kokoriće, koje je tijekom većih poplava nekoliko dana odijeljeno od Vrgorca budući da voda prijeđe cestu Vrgorac-Kokorići. U manjoj mjeri zna biti ugrožen i zaseok Radonići, ali tu obalna crta jezera uglavnom ne prelazi udaljenost od pedesetak metara do najbližih građevina.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Vrgorac ima 7.593 stanovnika, što je porast od 1,28%, u odnosu na popis iz 1991. godine. Većinsko stanovništvo su Hrvati koji čine 98,9% stanovništva. Usprkos tom malom porastu, Vrgorska krajina već nekoliko desetljeća doživljava tešku depopulaciju. Ako usporedimo popise stanovništva iz 1910. i 2001. vidimo da se broj stanovnika smanjio za oko 5.000.