From the body...when I lose all of my thoughts,when I'm all alone.New day will dawn and I'll walk away,From the tears and mourn in sapphire haze.
30.03.2008., nedjelja
All I want in my secret dreams,Is you here with me..
|
Vrime da i ja napišen ope jedan post... Nisan više u toliko crnjaku....popravljan se... Ovi praznici su mi proletili tako brzo,ka se samo sitin da je sutra ona škola... Kažu da ti vrime brzo prolazi kad ti je zabavno...e pa onda mogu reći da su mi ovi praznici bili više nego zabavni.Bilo je ludo,lipo,zabavno,smišno,romantično. Vjerovatno mi je bilo tako jer san imala super društvo,zapravo sigurno je tako...jer di nema lude ekipe nema ni zabave...a i bija je i ON  ...Sa san po prvi pu u nekakvoj kazni...ali neće to dugo potrajati...nika ni uspilo... A i dobila san je iz glupog razloga...zato jer san došla doma u 4 ujutro...a niko nebi bija ni ljut,niti bi išta reka da je i sestra bila vani...ali ne njoj se ni dalo...ali i bolje da ni bila,što bi mi držala sviću???? Iman jedan problem koji me nako donekle muči...u zadnje vrime se ne slažen s jednon prijateljicon...ali ne da se mi svađamo ili nepodnosimo ili nešto u tom smislu...nego jednostavno se nika ne vidimo...i ona ima te neke svoje "nebuloze",što god to značilo,koje ja ne razumin...valjda će se i to popraviti...već je bilo takvih slučajeva... Da van pričam o njemu...  ...ko osoba mi je predobar...oduvik san tila imati pravog muškog prijatelja,koji bi me razumija...i dobila san ga...mogu s njim pričati o čemu god poželin...uz to nan niti ne fali smiha...zezamo se...a da ne pričan kakav je....hm...Oduvik sve što san ika tila od veze je bilo da iman u njemu najboljeg prijatelja i ljubavnika...i sve san to dobila...svaka sekunda provedena s njin me čini sritnijon....blablablabla...neću više...ostalo je osobno.... ŠKOLA!!!Uopće mi ne fali,i ne triba mi...ne ne ne ne ne...ne želin u školu!!!! Sa pozdrav gren se zavaliti ispri kašuna zvanog TV....možda se najde nešto zanimljivo.... P.S. Sjećaš se... htjela sam ti govoriti stihove, dok si u polusnu sklupčan tik do mene, i dok ti usne s mojom kožom koketiraju, sitnim poljupcima... il' je samo dodiruju... Sjećaš se... htjela sam nešto sasvim drugo, nešto puno nježnosti i uzvišenije od običnih niskih strasti... što nam umom vladaju od povijesti... Znam da se ne sjećaš... jer zaboraviš i puno važnije stvari od mojih davnih želja. Ti si onaj koji samo okreće stranice, a u stvari uopće ne čita... ni mene, ni moje snove... ni njihove poruke. Znam.  |
27.03.2008., četvrtak
Život me umorio...
|
Umorilo me ovo sve.... Osijećan se ko najusamljenija čudakinja na ovon svitu... Stvarnost boli... Jedva čekan izajti iz ova četiri zida što me okružuju... U njima vlada samo buka,strah,ljutnja.... Želin pojit na neko misto di ću ope osjetit mir i spokoj...želin se sititi kako je to osijetiti tišinu... Krvaru mi uši od ovih riči koje čujen svaki dan...strah me svaki pu kad počnu... čak me strah i od...ma strah me i reči što... Ali vode to vlada,i niko nika neće razumiti kako se ja osjećan u ova četiri zida... Ima li tamo nedi skrojeno misto za me,na kojen ću biti slobodna,na kojem neću ovako teško disati... Ponudi mi samo nježnu ruku ponudi mi dio svoje ljubavi ponudi tišinu da ukloni buku ponudi trenutak u kojem se mogu izgubiti. Pala sam preduboko. I premračno je da ugledam nečiju ruku. Nemam isprike za to što sam ovoliko slaba, ne možete me ojačati jer znate samo kako me slomiti… Toliko puta sam jednostavno željela pobjeći i otuđiti se od svih... Željela sam sama ostati, jer kakva mi je i razlika s toliko ljudi oko sebe, kad se opet osjećam tako prozirno, nevidljivo, spremna izblijedjeti do krajnje granice… Ne mogu vrištati, ne mogu plakati da se pomaknem, ne mogu to ni poželjeti. Još jednom dižem se s tog poda..a da..s kojeg uvijek moram sprati vlastitu krv. Suze same to više ne mogu isprati. Ovaj put ne vidiš moje suze, i to ti je tako bolno. Ne vjeruješ da me više ne možeš natjerati ni da zaplačem. Kako da nastavim živjeti dalje kad nove rane nastanu prije nego stare zacijele?Dok ležim i gušim se u vlastitoj boli. Kroz moje oči pogledom tražiš nešto, želiš me natjerati da govorim. Ali ovaj put nailaziš na ništavilo, tu nema više ničega za reći. Priznajem da se često znam osjećati bezvrijedno i glupo. Priznajem da volim samoću, ali je ponekad samoća ono što me najviše plaši Priznajem da imam slabe živce. Priznajem da mrzim činjenicu da je ljudima potrebno tako malo da me povrijede. Priznajem da mrzim sebe jer dopuštam drugima da me povrijede svaki put. Tko bi bila ja..nitko.Potpuno nebitna za tebe.Mrlja na ovom svitu. Samo još jedna osoba koju guše vlastita razmišljanja pa ih vode zapisuje. Veliki sanjar u izgubljenom životu.Zato koristim maštu,i stvaram iluziju drugog svijeta gdje se gubim kad više ne mogu živjeti stvarnost. Često sam zbunjena.Čudna. Morbidna.Depresivna. Hiperaktivna.Sadist. Nježna.Romantična. Trenutno sam jako nestabilna osoba,ali ne bi se nikad mjenjala...  "I ran away today, ran from the noise, ran away Don’t wanna go back to that place, but don’t have no choice, no way It ain’t easy growin up in World War III Never knowin what love could be, well I've seen I don’t want love to destroy me like it did my family..." |
25.03.2008., utorak
Za tebe ja san tek stranac u noći...
|
Osijeća se nešto u uzdahu teško, ne željene slutnje u duši se jave, kao da ih nema prohujaše dani, ostadoše samo tvoje kose smeđe. Mrsim ih polako, noć se bliži kraju i moji se prsti zapliću u njima, milujem te nježno, moj dječaće plavi, tvoje kose smeđe u mojim snovima. Moje ruke negdje oko tvog vrata, i dižem ti glavu, ne dam ti da kloneš, samo naprijed gledaj me, moj dječaće plavi, kraj tebe sam. Ponediljak uskrsni...show...ujutro je padala kiša nis namjeravala hoditi,ali uvik se najde neko ko će me nagovoriti,tako da su ujutro mi u sobu doletile Antonija i Izabela...i isterale me iz postelje.Ka je stala kiša smo pošli gori. Ni bilo baš puno ljudi,svi se biće pristrašili vrimena...na kraju izleta na ćokovcu smo ope završile ko "naših" muških.Na staron mistu.Sidilo se,zafrkavalo i pilo.Jebiga ja san bila u društvu gajbe karlovačke,pa me uspila oboriti s nogu...karlovačka moja jedina utjeha  Uvečer smo bili standardno u MM-a...i on...Bilo mi je lipo,ali i smišno. Show...obožavan se izgubiti u njegovon zagrljaju,dodiru...predobro je...i čudno ali postala san škakljiva...ali samo od njegove ruke Tu večer san ranije pošla doma,nis mogla na nogan stati...i sa me jos uvik svaka kost boli...a da van ne pričan o stanju u kuci...otac ljut ko ris...bila san došla doma popodne a on me pita da jesan li pijana...a ja jadna ga gledan u oči i mislin se kako izgledan,jeli mi oči plivaju...i samo kažen...ma nis,nisan uopce pila....dobro glumin povirova je valjda,ni nista reka...nika vise! Hm...sa moran van,pa ću prestati pisati... P.S. Pozdrav prijateljici koja razbija glavu zbog gluposti.Mala bilo pa prošlo,prestani misliti o tome...i kreni dalje...u nove pobjede...kako ti kažeš: "Punon paron naprid!"....  |
22.03.2008., subota
Scream my heart...scream in silence....
|
"...dvoje ljudi koji su se voljeli ne mogu biti prijatelji, jer se svaki susret svodi na previse tajanstvenih pogleda, da bi se prestali nadati..." .................................................................... Ne bi tila reci nista u vezi voga gori samo to da se slazen s tin, ali ne u vezi mene samo,nego opcenito. Nemoguće je biti s nekin koga si volija načisto prijatelj. Ma koliko god ti to tija. ........................................................................... Je da... otkini mi krilo. Jedno po jedno. Nakon šta si ih pustio da zarastu? Tako mi pokazuješ stvarnost. Smjelo i bez ustručavanja... možda,možda prestanem griješiti... zasad mi još nije žao... ........................................................................... Dosadna san vise s ovin pismican.Uglavnon danas mi je strka cili dan po kući.Nekako me čudni filmovi pucaju,veoma čudni...Evo sa vamo neka buka i va Gabo mi dosla pa moran ca.Ženska nezna jaja bojati,pa trazi da je ja ucin...hm...a sto su to jaja?!  Najvise me čudi ko mene sto iako me ovo sve sto mi se dogada u glavi muči ja se sve isto smijen i zafrkavan ko da mi ni nista. Mozda neki kazu pa to je gluma...ne nije jer se osjecan zbunjeno,bolno ali i sritno,ludo,hiperaktivno...e da...cudna san ja osoba! E da...SRITAN USKRS svima.... ...............................................................................  |
20.03.2008., četvrtak
|
Di god da pojden uvik isti osjećaj. U kojen god drustvu prati me isti osjecaj. Osjećan se kao višak. Ko da me niko ne zamjećuje. Ko da nikome nije stalo do mene. Ko da nisan važna. I polako se zatvaran... Niko jos nije upozna moje pravo ja, niko se nije niti trudija. Svima sluzin samo za sprdanciju i nista vise. Niko me u biti nezna. I ja ne dopustan da me upoznaju jer ne vidin zasto bi. Samo bi me povridili i izigrali. Boli me što iman ovakvo mišljenje o društvu s kojin san prije bila. Valjda san tek sa svatila kakvi su zapravo,iako san i oduvik to i znala... Ali san se pravila slipa... Sve me vise umara...i neman volje za nista. Sve mi je teret. Jedinu nadu ulazen u par pravih prijatelja i njega. Jedino oni se trudu da me svatu.Oni me guraj naprid. I njima se zahvaljivan,za svaku rič podrške,za svaki zagrljaj i utjehu. .....fala sto ste me prihvatili kakva jesan....u vasoj blizini se osjecan slobodno...s vama neman nikakvog straha ni srama... ...obecavan ti da ću se truditi za nas...nemoj misliti da mi nije stalo do tebe... ponekada san bez volje...i osjecan potrebu da buden sama,daleko od svih... ali to ne znaci da mi je dosta tebe...ne,nemoj to nika pomisliti.Jer ovo sto sa osjecan prema tebi je sve sto san vec duze vrime zelila.Tila san ukopati uspomene i kreniti dalje...i uspila san i ti mi uvelike pomazes.Fala.Znan da san se zaljubila,ali za riči Volin te je prerano...ali znaj stalo mi je do tebe.I previse. "I have woken now to find myself I'm lost in shadows of my own I'm longing to be lost in you."  |
17.03.2008., ponedjeljak
Make up your mind.Call Me When You're Sober.
|
Skužila san da najviše posjeta i komentara na svim blogovima na kojima san bila ima na tužnin postovima...ali ja van neman sto tuzno pisati....uopce neman. U zadnje dane sve mi gre od ruke i sritna san,a i ka me nesto rastuzi ili zivcira ne dan se...nece me nista rastuziti sada.Ne u ovo vrime. Super san volje...ljubav cvita iz dana u dan.A škola se fala Bogu priblizava kraju,a i punu mi se rubrike za ocjene...risila san se dosta toga. Ok pretjerivan nis bas toliko sritna...ima nesto sto me muci u vezi njega,iman par sumlji...nadan se da se varan jer ako je tako ajme meni.Ne bi tila da se zapravo to dogada u njegovoj glavi ko sto ja mislin da se dogada...mozda se varan,nadan se.Ali necu ja dugo izdrzati vako pa cu ga pitati,pa sto bude bi ce. Ovu subotu je bila ludnica uvečer...prava petica.Bila san u Banju i po prvi pu mi je tamo bilo super...vidila san i ljude kojima san skoro facu počela zaboravljati...ufff oka ih vidila nis,ali sve smo nadoknadili.Jedino me prisralo u gace voznja do doma.Grrrrr u autu s Tomon nika vise...ono ni normalno,ni niti cudo sto se covik vec izrazbija u autu. Osjecan se ludo...ki škakonja bi mogla skakat cili dan... Evo sa razmisljan o prijateljstvu...ope...u zadnje vrime se razocaravan u neke osobe,neke koje su mi bile puno drage...a sa ka san pokraj njih osjecan nervozu i zivcenost jer ne mogu podniti niti jedan njihov pokret.Bezveze od mene ali jebiga tako je...i zasto bi lagala?!Projti ce me...ko i sve... Vani sunce sija...pa se gren setati...aj pozdrav... Ova noć je tako tiha, tiha za nas dvoje,ljubavi moja. Samo tvoj mili šapat čujem dok mjesec sneno plovi kroz noć. Pružaš mi ruku,ljubiš me, nježno mi daješ srce,ljubavi moja. Kuješ mi sreću u ovoj noći. najveću sreću života mog.  |
15.03.2008., subota
Nitko kao ja!
|
Nemoj hodati ispred mene Možda te neću pratiti Nemoj hodati iza mene Možda te neću voditi Samo hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.  Sad prolazim Nauči me hodati Gledati kroz oči, Nauči me razmišljati Jer se trebam vratiti na početak stvaranja I popraviti kotače svijeta Zato što dijete u glavi U tijelu čovjeka vrišti,vrišti umire...  Želim...ali ne znam kako to reći. Strah me,ali to želin... Pišen,a ne znan što pišen... Nema inspiracije... Valjan bezeveze...da nesto napisen... Uglavnon ja san super,odlicne volje... Malo zbunjena,ali super... Malo zaljubljena  I tako to...  Is someone getting the best, the best, the best, the best of you? Has someone taken your faith? Its real, the pain you feel You trust, you must Confess Is someone getting the best, the best, the best, the best of you? Oh...  |
13.03.2008., četvrtak
|
Znate onaj.. Onaj osjećaj.. Ka se svega sitite... Kad je tako prokleto teško? I onda... Morate među druge ljude.. A taj osjećaj.. Kome virovati.. Što će se dogoditi ako opet nekom virujete?!   |
10.03.2008., ponedjeljak
Moje je srce blesava stvar...kuca za tobom ko i blesimetar...
|
Ne mogu virovati već punih 5 dan nis napisala post,napredujen s ličenjen o kompjutera.A u tome mi puno toga pomaze. Što škola,što zdravlje,što škraping,što društvo i na kraju ono najbolje ljubav. U zadnje dane san u strci...iman učiti toliko da neznan što ću prije,a jos nista nis počela jer stvarno linije osobe od mene nema.Nika u zivotu se nisan ovoliko zapustila u skoli.I moran se vise probuditi jer ne zelin sebi dopustiti da na kraju gren na popravni ili ne daj Bože da me bacu na razredni ispit.Iako su neki profesori vec 200 puti najavili da cu na razredni.Znaci moj zadatak do uskrsa je da moran sve poispravljati i odgovarati sto nisan,I NESMIN VISE FALITI NA SATOVIMA! Zdravlje...e to me stvarno ne sluzi.U sridu moran ope pod iglu...grrr zgadi mi se sama pomisao na bočicu koja se puni mojon krvi...ne boli cijepivanje to mi je i gušt donekle,ali gledati onu bočicu oman se naježin.I sa ču morati neke jebene tablete vjerovatno piti.Grrrrr... Škraping...ma ludnica.Bilo je odlično.Krenili smo u 7 uri tamo i sve do sutra dan san skakala okolo.Dobar je osijećaj ka šetaš sa iskaznicon i svi te nešto raspitivaju a ti in pomažeš.I druge godine ću sigurno!A svirka uvečer,show...bija je neki ženski bend i svirale su same rock stvari,moga si skakati,plesati,vrtiti glavon  ...svaka pohvala za njih.Društvo...ope ajme ludosti.Sinoć smo se đirali u autu.Pa smo stali nedi svragon Bogu iza nogu,u živi mrak...i da normalno s namin je bila moja sestra pa su počele priče o hororima,o divljin pasima,o veprovini...i ka smo se vec svi pristrasili ali niko ni tija priznati poslidali smo naza u auto i upalili na dvd neki horor o zombijima...uuuu...strava i užas...ali je i bilo smiha.Fala Bogu niko skužija ni da nas nema u kući.Vidite koliko in falimo.  Za kraj ono najslađe...ljubav... Mislin da se polako odljubljivan i zaljubljivan...sve je to još u magli...niko ništa ne zna...ali je bar lipo ka znan da iman nekog kraj sebe...i da san ope sritna...ne bi van tila puno pisati o tome jer ko što san rekla ništa se još ne zna....ali je jipo!  Ti si moja čokolada, ja san tvoja čokolada i da nisan tako mlada ti bi me ljubio, ti si moja čokolada, ja san tvoja cokolada i da nema onog gada ti bi me ljubio.  Aj pozdravljan...mora sa ča s vog kompjutera... Poželi te mi sriću!  |
05.03.2008., srijeda
...ljubav...
|
Svest ćemo je na skriveni pogled. Na nedopuštenu misao, na prikriveni drhtaj, na glasnu tišinu, na udaljenost,na lažnu bliskost. Svest ćemo je na odgovornost Na kavez,na lanac Na obavezu, Na nešto što sputava i opterećuje Na nešto što nas plaši. Svest ćemo je na pojam Na destiniciju,na prazne riječi bez značaja Na neispunjena obećanja na maglu,na kišu... Na bajku,na priču... Svest ćemo je na laž. Na nešto sramotno i ponižavajuće. Na znak slabosti. Na vezu . Na dodire. Skinut ćemo je sa nebeskog prijestolja, strgat ćemo njen lijepi plašt. Slomi ćemo joj krila, bacit ćemo je u blato. I ostat ćemo robovi njene sjene. Da. Robovi. Ti i ja. |
04.03.2008., utorak
Ljubi me na blef...vjeruj mi na riječ,moj je život lažni sjaj.
|
Da, želim da osjetiš kako je meni kada na mene pažnju ni ne obračaš. Želim da plačeš zbog mene, želim da tvoje suze dotaknu zemlju. Hoću da ti se sruše svijetovi, da spomeneš moje ime sa tugom, da ti se srce razlomi na komadiće i da barem jedanput budeš romantičan, zapravo simpatičan.. Hoću da barem jednom pomisliš: O, Bože kako sam je samo volio...  |
02.03.2008., nedjelja
Ti neznaš da put od tebe do mene nije isto što i put od mene do tebe.
|
Za sve blogere ili blogerice...blogeri citajte ko u muskon rodu I neblogere.... Mlada djevojko,ne plači,bi ću vode ka se tvoj svit počne rušiti. Mlada djevojko sve je u redu,tvoje će se suze osušiti i skoro češ biti slobodna,slobodna da poletiš. Ka si sigurna u svojoj sobi,sanjaš o mistu di ništa nije teško.Niko se nika neće potruditi da ti objasni bol koju ti život može doniti i što ona znači. Ka nemaš nikoga drugog pogledaj u sebe ko u najboljeg prijatelja. Viruj svon unutarnjen glasu tako ćeš najti snagu koja će te dovesti na pravi put. Ako naučiš virovati svome unutarnjen glasu. Mlada djevojko nemoj se skrivati,nika se nećeš prominiti budeš li bižala. Mlada djevojko izdrži i skoro će tvoji dani postati lipši.U svitu di svi tvrde da su nevini teško je ostati pri svom. Ka se tako bojiš,niko ti neće pružiti ruku i pomoći,kad izgubiš viru,pogledaj u svoju dušu. Da. Život je put. More te odvesti kamo god poželiš. I sve dok učiš pronači ćeš sve što moraš znati. Uspiti ćeš. Samo nemoj zanemariti svoje snove.Niko te ne more zaustaviti. Znaš da govorin baš tebi. Mlada djevojko,ne plači Bi ću vode ka se tvoj svit počne rušiti. A sa da se malo osvrnen na ove dane iza mene...nis van baš pisala o događajima... Pa vako... Malo prije san nakon dugo vrimena bila sama u sobi,slušala muziku,i čitala stare bilješke.(Uz to san i uzela gitaru i bubanj i pokušavala nešto izvesti,ali san se smijala sama sebi kako neman blage.)I čitan ja,čitan...i nakon svih tih pročitanih riči ja stane ono paf...pa nisan ja bila toliko nemarna i blentava prije koliko se meni činilo...i za sve što san sebe krivila prestajen se kriviti jer san bila glupa sto san uopce pomisljala da san kriva.Ni niko kriv....baš san se nasmijala ka san pročitala recenicu koju san napisala jos davno,davno: "Sve što za večeras iman napisati je... Obožavan ga... Živciraš me!"  A bolesti teška li si...jedina ja mogu razumiti ve riči... Ma nemogu razumiti sebe...evo me sa se kreveljin ko glupača...sve mi paše...sve mi je smišno...a ope san...nek me neko dojde izličiti!Help,I need help!Ma dosta boleštine...jučer san slavila rođendan,bilo je...ajmo reči ludo.Nemogu da opišen to...na tren je bilo zanimljivo,a na tren san umirala od dosade...bi ce bolje,biti će! Aj sa pozdrav...dok nisan napisala još neku glupost i poterala vas ča.nemojte se pristrašiti...normalna san ja...aha da...sve u šesnaestu...aj aj komentirajte vo ludilo!Mislin da nis ila danas nista kravetine...neznan sto me vata...euforija za življenjen... aj pozdrav...  |
01.03.2008., subota
|
A Cold and frosty morning there's not a lot to say About the things caught in my mind As the day was dawning my plane flew away With all the things caught in my mind And I wanna be there when you're... Coming down And I wanna be there when you hit the ground So don't go away say what you say But say that you'll stay Forever and a day...in the time of my life Cos I need more time yes I need more time Just to make things right Damn my situation and the games I have to play With all the things caught in my mind Damn my education I can't find the words to say About all the things caught in my mind Me and you what's going on? All we seem to know is how to show The feelings that are wrong  |
0
