Vranjic kraj Splita

utorak, 26.09.2006.

SOLINSKI PEJZAŽ

Olinko Delorko

Ko što drugi pejzaž rađa žitom,
tako ovaj rađa kamenom i lozom,
niz strmi puteljak što ka moru ide
spušta se težak s magarcem i kozom.
U svakoj grudi zemlje sakriven je kip,
ili sarkofag, ili zabat vrata,
ili neki stup, ili dio hrama.
Izgled zemlje kaže da je život hip,
da odmiče, žuri te da od sveg blaga
ostaje samo krnjatak lubanje, pocrnio, tuo.
(Pod veče bi ćuk se sigurno tu čuo!)
Pogled luta, traži neki ljepši kutić,
ah šta kažem ljepši, svaki je za sebe
u toj tuzi lijep,
tu nalazim kamenčić iz starog kupatila,
tu vidim rub groba, tu vjenči, tu crijep.
I sva je zemlja puna takvih stvari,
na koje pod motikom nailazi kopač.



Kako da izrazim tugu ovog kraja,
ovaj pejzaž stare mrtve Dalmacije,
ovaj kutić smrti al i stvarnog raja,
ovu pjesmu cvrčka
što neče da stane,
ovaj vršak brda
baš do samog Klisa
što će sad u zadnjem sunlevom ruju,
prije neg se pjesma odmota slavuju,
ko alem da plane?

Tu je u blizini grob starog mornara
(ah, te lađe što se vraćaju il odlaze,
ah, to mrko lice žilava ratra,
ah, ti vedri dani što ko blijesak prolaze!)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv