Vranjic kraj Splita

ponedjeljak, 05.02.2007.

Večernjakovi reporteri kupili opasne cijevi u tvornici Salonit

Vranjički Salonit u stečaju jedino je mjesto u Hrvatskoj na kojem se još mogu nabaviti proizvodi što sadrže opasan azbest, materijal kojeg se Europa odavno odrekla. S obzirom na to da moramo uskladiti pravnu regulativu sa zakonima EU, i hrvatska je Vlada predložila Zakon o zabrani prometa azbestom. No, prešutno je povučen kako bi u Salonitu potrošili još 900 tona materijala i rasprodali zalihe. Trgovački sud s posla je prije tri mjeseca najurio svih preostalih 170 radnika. Neki su dobili ugovore na određeno kako bi prodali preostale proizvode te sanirali teren vranjičke tvornice.

Udbinski krovovi:

U nju će se, po svemu sudeći, na velika vrata vratiti Jozo Ćurković, bjegunac pred zakonom, optužen da je isisao 150 milijuna kuna iz Salonita kako se ne bi naplatili vjerovnici, među njima i država, kojoj duguju 28 milijuna kuna (zbog toga je stečaj i pokrenut). Unatoč tome, Trgovački je sud obistinio najviše Ćurkovićevih potraživanja i tako mu omogućio da s bivšom tvornicom radi što hoće!
Doći do proizvoda s azbestom vrlo je lako. Dovoljno je otići do skladišta, javiti se ljubaznom zaposleniku Marasoviću, koji nakon 34 godine staža u Salonitu zna kako zadovoljiti i najprobirljivijega kupca.

Nas su zanimale cijevi od tri metra da ih stavimo na balkon kao potporu za gornji kat. Kao pravi komercijalist, Marasović odmah nudi skuplju varijantu tzv. tlačne cijevi s debljim stijenkama. To su one za vodovod. Mi smo se odlučili za manji promjer, 250 mm. Ionako unutra ide cement. Veće tvrtke, normalno, prednost daju većim dimenzijama, primjerice Vodovod, čijih nekoliko kilometara cijevi golema profila već mjesecima na ulazu u Split podsjeća kako se u Hrvatskoj azbestni proizvodi i dalje nesmetano koriste.

Salonitne ploče s azbestom služile su za pokrivanje krovova. Osobito su im bili skloni u Udbini, u kojoj su krovovi u pravilu pokriveni isključivo takvim pločama. Mnogi su radnici Salonita otpad pun azbesta upotrijebili kao materijal za građenje vlastitih kuća!

Skrili, a ne sanirali:

Nakon razgledanja, Marasović šalje u računovodstvo. Tamo će gospođe lijepo sastaviti ponudu, s uvjetima plaćanja, i sve ostalo što treba.
Javite se, svratite, ja sam vam stalno tu odzdravlja Marasović na rastanku. Kakva vjernost tvrtki. Nakon 34 godine svakodnevna trovanja azbestom.
Dio radnika i dalje dolazi u tvornicu. Na inzistiranje HUS-a kod premijera Sanadera, dobili su ugovore na određeno, da rasprodaju što imaju i saniraju teren od azbesta. Kako se to radi, nismo vidjeli. Jedino ako pod sanacijom ne podrazumijevaju tone kontaminirana materijala nagurana u raspadnutu zgradu nekadašnjeg pogona. Pet minuta papirologije i ponuda je tu.

Sad još treba platiti koliko traže i proizvod je napokon vaš. To je, milošću hrvatske Vlade, trenutačno jedinstvena ponuda u civiliziranoj Europi.

05.02.2007. u 15:25 • 2 KomentaraPrint#

subota, 30.12.2006.

Božić



A Božić?

On je u srcu.

Čuvajte ga i pazite da ostane malen,

jer samo tako može tamo i ostati.

p.A.Volenik

30.12.2006. u 22:11 • 2 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2006.

Štrajk u Zagrebu radnika Salonita

Organiziranim prijevozom radnici "Salonita" kojima su podijeljeni otkazi ujutro u 04.00h su se uputili put naše metropole sa namjerom da upozore vlasti da je ipak "ne fer" cijeli rasplet događaja u kojem su ostali bez posla, plaća, penzija i još mnogo stvari. Prosvjedovat će se pred zgradom županijskog odvjetništva i na Markovu trgu...

20.10.2006. u 02:24 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.10.2006.

Radnici Salonita ogorčeni, podijeljeni otkazi!!!

"— Spremni smo iznajmiti tvornički prostor na najmanje 10 godina i povezati ga sa susjednim brodogradilištem čiji smo vlasnici. U roku od mjesec dana od potpisivanja ugovora jamčimo početak proizvodnje, u što uključujemo i potpunu sanaciju terena od opasnog azbesta, za što imamo potporu Grada Solina, Županije i Ministarstva gospodarstva — kaže Mirko Rapić, vlasnik obrta "R.L.E.".
Prema njegovim riječima, jezgra cjelokupnog projekta je već dogovorena gradnja megajahti, dužine 55 do 90 metara, koja bi se obavila u partnertvu s Englezima s kojima je "R.L.E." osnovao tvrtku "Arista Nautika" sa sjedištem u Vranjicu.
— Nadležnim službama smo prezentirali naš plan koji smo izradili u suradnji s Hrvatskom udrugom sindikata, za koji postoje financijske garancije.
Mislim da je bruto plaća od 1200 eura koju nudimo radnicima dovoljno dobar argument za mogući posao. Ipak, ako ne bude interesa za realizaciju u Vranjicu, već imamo iskazan interes za zaključenje projekta u Rijeci — naglašava Rapić." (Slobodna Dalmacija)




12.10.2006. u 22:54 • 1 KomentaraPrint#

subota, 07.10.2006.

Slike iz proslosti...pa do danas!

Nabavih vrlo stare slike Vranjica (fala don Pavi i Ninu!). Starije su sa razglednica, zračni snimak sa knjige Duška Kečkemeta, a ove nove sam ja uslikao. Nije li okoliš bio nekada puno ljepši? Slike su rijetke i ima ih samo nekoliko ljudi, pa ih stavljamo javnosti svim Vranjičanima i onima kojima mjesto nešto znači...njami dobar tek! I do idućeg javljanja lijep pozdrav mah


Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us

Slike su redom: Vranjic druga polovica 19.st.; 1895.; oko 1910.; oko 1910.; 1920.; 1984.; 2003. ;

07.10.2006. u 19:06 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.10.2006.

Statua anđela i jedna legenda...

JOSIP BOTTERI DINI, akademski slikar
prilikom otvaranja KULTURNOG CENTRA Don FRANE BULIĆ,
predstavio je STATUU ANĐELA, rad akademske kiparice DIANE
IVE SESARTIĆ, u VRANJICU, 13. prosinca 2001. na sv. Luciju.


Dame i gospodo!

Čovjeku treba mnogo muke, da bi se vratio na pravi put i to, slobodno možemo reći, bez Božje pomoći našim slabim snagama ne bi bilo moguće. Nije li Vranjic jedna, na žalost, dobra slika ljudske duše i ujedno slika svijeta i povijesnog trenutka. Vranjic je s vremenom postao paradigma uništenja okoliša, zagađenja mora, zemlje i zraka. Od djevičanskog “malenog mjesta srca moga” pretvoren je u mjesto zazora i straha, mjesto kobnih posljedica za život njegovih nasljednika.

No u Vranjicu nije nikada prestao titrati žižak svjetla. Vranjic je svojom duhovnošću pobijedio tu apokaliptičnu aždaju. Ovdje se, uprkos svim protivštinama, nikada nije prestalo moliti, raditi, žrtvovati i pjevati, posebno pjevati.
Pjevati, znači dvaput moliti. Tako govori stara izreka. Neizostavno je spomenuti na ovom mjestu maestra Ljubu Stipišića, kojemu trajno ostajemo harni za sva pregnuća i odricanja. Po njemu i svima drugima koji su ovdje zanosno okupljali ovu, Božjim darovima urešenu zajednicu, doprli su do neba glasovi puka, pa danas imamo osjećaj kako se nade počimaju ostvarivati.

Jer anđeo Rafael sletio je u Vranjic, stoji na njegovim vratima i najavljuje preporod koji je čovjek odlučio provesti u ovom rajskom krajoliku. Mi danas na svečan način obilježavamo početak jednog novog vremena.

Nesretni načini tvorničarenja i gospodarenja ovdje su doveli do ruba ekološke katastrofe. Danas Vranjic više ne želi biti izgubljen u nečistoći mrtvog mora, smradu zatvorenog zraka i besplodnosti zagađenog tla. Obnova Doma kulture, uređenje poštanskog centra sa okolišem, pod sigurnom rukom arhitekta Ante Svarčića, i kreacijom akademske kiparice Diane Ive Sesartić, znakoviti je početak i najava drugačije svijesti.

Anđeo sa spuštenim stiliziranim krilima, sa prstom na nosnici, označio je novo ozračje, čisti zrak. Na dlanu druge ispružene ruke leži mu riba “Perin repić”, isčezli endem. Kiparica nam želi vratiti nadu u život. Sve životno što je ovdje bilo ugroženo, ponovno oživljava: zrak se čisti, more i zemlja plode. Nije slučajno Diana Iva Sesartić izabrala anđela Rafaela za ovu skulpturu. U Starozavjetnoj knjizi Tobijinoj, Rafael anđeo vadi, iz ribe koja je htjela proždrijeti Tobiju, ljekovitu žuč, koja će vratiti vid Tobijinu ocu. Najljepša i najprikladnija slika za ove naše zamućene vidokruge. Nove će generacije, izišavši iz nevolje snagom Duha Božjega, vratiti izgubljenima vid, da sigurnim stazama kročimo prema jednom boljem svijetu. Ali ne bilo kakvom, anonimnom, u kojem neće biti nikakvih identiteta.

Rafael na čelu nosi vrpcu pobjede, poput antičkih junaka, sa natpisom IHS. Poruka je jasna: U Kristu je spas. Vranjic nakon pada oholog carstva mržnje na sve sveto i hrvatsko među nama, ponovno diše slobodno. Stoga ovu skulpturu doživljavam i kao spomenik svim onim ustrajnim odanostima Kristu Gospodinu i Lijepoj našoj Domovini Hrvatskoj. Jer riba je znak kršćanstva iz najranijih kršćanskih vremena, koje je ovdje, u ovom kraju cvalo u vrijeme mučeništva solinskih mučenika, osobito sv. Dujma.

Anđeo Rafael Diane Ive Sesartić prikazan je veoma smireno i odmjereno.. To je zreo kiparski rad, zatomljenih osobnih rukopisnih svojstava, koji teži općem antičkom tipu skulpture sa elementima secesije. Kiparica ga je postmodernističkom estetikom uspješno unijela u ovaj sadržajno vrlo bogat i zahtjevan kontekst. U njemu se odražavaju i njeni likovni uzori i prebogat sadržaj simbolički donesen i sretno komponiran u skladnu melodioznu cijelinu, što potvrđuje talent i kulturu autorice.
U ovoj skulpturi postignuta je sretno tako potrebna mjera koja u ovom kraju tako često nedostaje u ovim našim vremenima. Svi su elementi zaogrnuti mirom. To je postignuto pomirenjem kiparskih oblika i kompozicije.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Na kraju, ali ne kao manje važno, želim istaknuti i radost što ste Domu kulture dali ime velikana hrvatske arheologije, velikog Vranjičanina don Frane Bulića, koji ni danas ne prestaje biti uzorom hrvatskim intelektualcima. Baš njemu zahvaljuje svjetska i hrvatska arheološka znanost za otkrića na području starokršćanske i rane srednjovjekovne hrvatske arheologije i umjetnosti. Stoga ovaj spomenik svojom simbolikom predstavlja ujedno i hommage don Frani Buliću i još jednom doziva u našu svijest svo značenje starokršćanske i starohrvatske kulturne bašćine, posebno kada smo svojim doprinosom, gradeći svoju, gradili i europsku kulturu.

Čestitam autorima, zahvaljujem za pažnju.



Legenda


U ona prva vremena, legenda kaže, Božji je Duh obitavao u dubinama mora i vrhovima planina jednakom ljepotom i živosti kao i u ljudskim srcima. Sve je disalo istim ritmom, pjevalo svom Stvoritelju; čovjek i priroda ukorijenjeni harmonijom, prožeti darivanjem i strahopoštovanjem…

Tada su na zemlju došli Pali anđeli, predvođeni Luciferom, ljubomorni, počeše uništavati čovjeka, najdivnije stvorenje učinjeno Božjom rukom. Luciferove sluge bijahu mudre, poznavajući ljudsko srce odlučiše: «Uništit ćemo čovjeka tako da mu oduzmemo one nevidljive niti što ga čine Bogu dragim, otrgnut ćemo čovjeka iz stanka njegova, raskorijeniti i zatomiti sve što je čovjeku sveto.»

Brže od daška vjetra, čovjekovo biće otrgne se od prirode, uništavajući životinje i bilje uništavalo je sebe samoga.

Nadu za milošću Božjom malo tk je zadržao. Samo u «dječjim» dušama tinjalo je čisto srce, istinska želja i radost, zahvalnost netaknutim djelićima prirode. Njihove molitve dotakle su Božje uho i Bog odluči po drugi puta poslati anđela Rafaela na zemlju. Zadatak je bio: vratiti čovjeka prirodi, otvoriti srce čovjekovo da vidi, oslušne i uzmiriše svoje korijene. Vidjevši obim i težinu zadatka, anđeo Rafael prione brzo na posao.

Kada je konačno sletio u Vranjic, izvadi iz mora malenu ribicu, lokalno zvanu «Perin repić» - izumrli endem. Udahnuvši joj život dade ljudima znak svoje poslušnosti Bogu i znamen da se na ovaj komadić zemlje doista spustila ruka Božje milosti.

I gle: «Sve životno što je ovdje bilo ugroženo, ponovno oživljava: zrak se čisti, more i zemlja plode.»



Akademska kiparica Dijana – Iva Sesartić

02.10.2006. u 22:52 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 26.09.2006.

SOLINSKI PEJZAŽ

Olinko Delorko

Ko što drugi pejzaž rađa žitom,
tako ovaj rađa kamenom i lozom,
niz strmi puteljak što ka moru ide
spušta se težak s magarcem i kozom.
U svakoj grudi zemlje sakriven je kip,
ili sarkofag, ili zabat vrata,
ili neki stup, ili dio hrama.
Izgled zemlje kaže da je život hip,
da odmiče, žuri te da od sveg blaga
ostaje samo krnjatak lubanje, pocrnio, tuo.
(Pod veče bi ćuk se sigurno tu čuo!)
Pogled luta, traži neki ljepši kutić,
ah šta kažem ljepši, svaki je za sebe
u toj tuzi lijep,
tu nalazim kamenčić iz starog kupatila,
tu vidim rub groba, tu vjenči, tu crijep.
I sva je zemlja puna takvih stvari,
na koje pod motikom nailazi kopač.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kako da izrazim tugu ovog kraja,
ovaj pejzaž stare mrtve Dalmacije,
ovaj kutić smrti al i stvarnog raja,
ovu pjesmu cvrčka
što neče da stane,
ovaj vršak brda
baš do samog Klisa
što će sad u zadnjem sunlevom ruju,
prije neg se pjesma odmota slavuju,
ko alem da plane?

Tu je u blizini grob starog mornara
(ah, te lađe što se vraćaju il odlaze,
ah, to mrko lice žilava ratra,
ah, ti vedri dani što ko blijesak prolaze!)


26.09.2006. u 23:57 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.09.2006.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

21.09.2006. u 20:43 • 0 KomentaraPrint#

Neki su ZA neki PROTIV



napisao: Duško ČIZMIĆ MAROVIĆ, SD 18.04.2006.

Slučaj vranjičkog Salonita na najstrašniji mogući način u sebi sabire sva najveća zla hrvatske tranzicije: ugroženost radnika, zloupotrebe vlasnika, nemoć građana i neodgovornost vlasti. ’Slobodna’ je o svemu pisala na vrijeme, istinoljubivo i žestoko: o više od 200 onih koji su umrli od azbestoze, i o više od 200 tisuća onih koji su ugroženi od azbesta; pisala je o državnim dužnosnicima protiv kojih su podnesene prijave USKOKU za zločinačko udruživanje oko Salonita. "Tičju gripu su razbubali na velika zvona, zato šta je u pet godin na deset iljad kilometri udaljenosti umrlo 50 ljudi, a ovde, isprid nosa, ljudi umiru leva-leva, i niko ništa. Molin ove iz Zavoda za zdravstvo da nan reču šta nan je činit. Oćemo li sanirat tu tvornicu i dobro je zakopat, a dok je ne zakopamo, oćemo li ić s maskama po gradu, ili ćemo Šarca zvat na odgovornost radi uznemiravanja javnosti? Jer, kad on stavi naslov 'Azbestoza ubija Splićane', to je za opću mobilizaciju ili za opću zajebanciju", piše Čićo Senjanović.
I zaista, Hrvatska se hvali da je Europi dala primjer kako treba s ptičjom gripom. A Vranjic? Promet i upotreba azbesta trebalo je zabraniti pred godinu dana. Zbog raznih pritisaka zabrana je najprije prolongirana do početka 2006., da bi - navodno zbog interesa zaposlenih - ministar zdravstva dopustio da se radnici i građani nastave trovati dok ne potroše zalihe azbesta. Tko je odgovoran za azbest i sudbinu radnika? Premijer Sanader je tek u siječnju ove godine obećao rješenje kojim bi se sačuvala radna mjesta, te poštovala zaštita okoliša. Što je dosad napravio? A što njegov brat, župnik u Solinu? Što njegov prezimenjak, župan? Na koji je način splitsko-makarska nadbiskupija oprimjerila brigu HBK za okoliš? Što je glavni državni odvjetnik Bajić poduzeo da prijave oko mutnih poslova u vranjičkom Salonitu USKOK do sada riješi? Koji je dalmatinski saborski zastupnik zaprijetio ostavkom? S kojim pravom hrvatska država tjera svoje građane da umiru od azbestoze kako ne bi skončali od gladi?

21.09.2006. u 20:29 • 1 KomentaraPrint#

Slike

Božićni ugođaj


Betlehem u crkvi


Spomenik Don Frani Buliću


Iz Splita


Zalaz sunca


Otok Sv. Barbare - Barbarinac


Zastava navijača Omladinca

21.09.2006. u 20:24 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 20.09.2006.

Crkveni pjevački zbor iz Vranjica

Muški Crkveni pjevački zbor iz Vranjica u svom stoljetnom djelovanju nastupao je diljem naše domovine. U svom početku je svoju aktivnost vezivao za bližu okolicu (područje bivše općine Split), a kasnije, iza 70-ih godina ovog stoljeća, odlazi na gostovanja i u susjedne gradove.
Počnimo od najudaljenijih krajeva Hrvatske. Još tijekom domovinskog rata bio je (kao uži sastav) gotovo uz crtu bojišnice u Cerni (Slavonija) rigodom žetelačkih svečanosti. Isto tako nakon oslobođenja Istočne Slavonije skupa s udrugom “Hrvatska žena” iz Splita, posjetio je Okučane, Vukovar i Ilok. Tada je nastupio u crkvi i na prigodnim koncertima.
Godine 1999. na zamolbu vetrana hrvatske vojske sudjelovao je na spomen misi za poginule na Bleiburgu. Nastupio je i u Varaždinu u Župi sv. Ilije po Obrežom. Tom je prigodom posjetio i Krašić, a na Plitvicama je oao počast prvom poginulom hrvatskom branitelju Josipu Joviću.
Više puta nastupio je u našoj metropoli – Zagrebu. Prvi put u sklopu Pasionske baštine u Studenskom centru, zatim na hipofromu prigodom prvog posjeta Svetog ca našoj domovini, kao predstavnik Južne Hrvatske metropolije. Nastupio je u Zagrebu i kod izborne konvencije HSS, a dva puta i na pogrebnim svečanostima prvaka HSS-a g. Mačeka i g. Krnjevića. Tada je nastupio u staroj gradskoj vijećnici i katedrali.
Ovaj sastav nastupio je više puta u Zadru i Šibeniku, a zatim u Kninu, Trogiru i Sinju. Gotovo sigurno nastupio je u svim većim crkvama u gradu Splitu (Sv. Dominik, Gospa od zdravlja, kod časnih sestara “Ančele”). Bio je nekoliko puta gost u splitkoj katedrali sv. Petra (u svim korizmenim pučkim napjevima).
Predstavnici ovog zbora još su 70-ih godina nastupali, skupa sa splitskim sjemeništarcima u opereti “Narod svetoga Petra”, zatim u velikom broju sudjelovali su 1976. godinu solinskim slavljima (XIII stoljeća kršćanstva u Hrvata, 1986. godine o 10-oj godišnjici solonskog jubileja, zatim za drugog pohoda Svetoga oca Hrvatskoj u Splitu i Solinu).
Posebno ističem tradicionalno sudjelovanje u svečanostima Male Gospe u Solinu. Može se slobodno kazati da o broju nastupa u Solinu nemmo evidenciju, ali bilo ih je podjednako mnogo i sakralnog i svjetovnog sadržaja.
Pjevači svojom aktivnošću, a posebno zborovođe i orguljaši su poticali i druge zborove u našoj okolici na sličnu aktivnost. Napominjem da je iz ovakvog odnosa proizašla suradnja zborova u ovoj okolici (Klis, Solin, Mravince, Kućine, Kamen, Stobreč), a ona se naročito očituje prilikom sprovoda za pjevale i zaslužne članove u spomenutim župama.
Vranjički crkveni pjevači nastupali su i na otocima: dva puta na Hvaru, tri puta na Šolti, pa u Korčuli (Lumbarda) i Drveniku. Nastupali su i u Omišu (crkvi) i na Omiškom festivalu. Imali su nekoliko nastupa i u Makarskoj, Baškoj vodi te Kuli Norinskoj (kod Metkovića).
Ovaj zbor je skupa s pjevačima Solina, Stobreča i Velog Varoša (Split) snimio ploču “Puče moj”, a također je snimio i kazetu starih crkvenih pučkih napjeva. Sudjelovao je i u radio emisijama i mnogo je puta bio pred TV kamerama.
Zbor je više puta nagrađivan i pohvaljivan.
Bivši dirigent zbora, g. Toma Bulić, dobio je 1978. odlikovanje Sv. Oca Pape, a zbor 1996. godine Nagradu grada Solina.


Dr. Mirko Mikelić (iz putopisa "S Vranjičkim crkvenim pjevačima u Europi)

20.09.2006. u 21:00 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.09.2006.

Novi chat!

Izvorno sam ga vidio na blogu mog susjeda i svidio mi se (pozdrav Beni!), pa sam postavio i na ovi blogic. Eto društvo, za dinamičniju komunikaciju" Prijedloge saljite, naravno. . .cerek cool

14.09.2006. u 00:09 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 12.09.2006.

Pitalica

Joj sta mi se svidjaju ove pitalice, bas su cool! Da vas vidimo:




12.09.2006. u 00:14 • 0 KomentaraPrint#

petak, 11.08.2006.

Fešta na Barbarincu - post dojmova

Kako ce sutra bit luda atmosfera, sumnjam da cu ic na net, pa odmah otvaram post dojmova. A stavljam i anketno pitanje, nadam se da se neki iz mista neće naidit što to uopće pitam...hehehe
Dakle:

11.08.2006. u 16:13 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 08.08.2006.

Fešta stare Dalmacije


Koja će se biti 12.08. od 18:00h pa na dalje sa nizom popratnih sadržaja na otočiću Barbarinac. Pivat će klapa "Šufit" i Luka...Dođite! Za subotnje druženje su predviđene ove discipline: utrka brodicama oko otoka, franje, balote, nošenje maštila na glavi, guranje kola od barila, pucanje garbure (to volin!), bacanje obruča na klin. Pobijednike očekuju vrijedne nagrade, a bit će i ribe, vina te plesnjak uz zvukove 60-ih. p.s. Malo reklame: dok čekate brodice i ekipu, svratite u mjesni birc "Caruso" ili u konobu "Malu Veneciju".... dućan "Accropal" oliti Manda radi do 20:00h, a Ornih do 21:00h.bye

08.08.2006. u 09:24 • 3 KomentaraPrint#

Stariji od Splita i Salone...

Hidroarheolozi su uz vranjičku rivu pronašli velik broj keramičkih ulomaka iz prapovijesti, točnije iz kasnog brončanog doba, čime se povijest Vranjica pomiče za čak tisuću godina ranije

VRANJIC - Poluotočić Vranjic datira iz prapovijesti - potvrdili su hidroarheolozi kada su proteklih dana uz vranjičku rivu pronašli velik broj keramičkih ulomaka iz prapovijesti, točnije iz kasnoga brončanog doba, čime se povijest Vranjica pomiče za čak tisuću godina ranije.
Prema svim dosadašnjim povijesnim nalazima, smatralo se da najraniji arheološki artefakti s tog lokaliteta datiraju iz antičkog razdoblja koje na ovom području počinje u 1. stoljeću. Slučaj je htio da se stvari promijene u korist prapovijesti. Nađena keramika pripada kasnom brončanom dobu- Prilikom sanacije rive u Vranjicu posumnjalo se na arheološki materijal u moru. Konzervatorski odjel u Splitu zaustavio je građevinske radove, a arheolozi su s dubine od dva i pol metra izvukli brojne keramičke ulomke iz brončanog doba - rekao nam je Mate Pavlica, apsolvent Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru koji ovih dana istražuje Vranjic zajedno s kolegama iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda-Odjela za podmorsku arheologiju, splitskoga Konzervatorskog odjela i PIK-a Mornar.
Hidroarheolozi kažu kako su u Vranjicu očekivali antičke nalaze, jer su prije dvije godine u okolici nađene dvije antičke statue. Uz antičke, Vranjic je poznat i po starokršćanskim artefaktima. Ipak, arheološki stručnjak prof. dr. Zdenko Brusić sa Zadarskog sveučilišta potvrdio je sumnje kako nađena keramika pripada kasnom brončanom dobu, točnije oko 1000. godine prije Krista.
- U tom vrijeme razina mora je bila niža za oko tri metra, što ide u prilog činjenici da je materijal nađen na toj razini. Pretpostavljam da je na području Vranjica postojalo naselje koje su nastanili pripadnici ilirskog plemena Liburni, koji su se bavili pomorskom trgovinom. Ako uzmemo u obzir da se nedaleko od Vranjica nalaze Kliška vrata, rijeka Jadro i arheološko nalazište Gardun kod Trilja, uz rijeku Cetinu koja obiluje materijalima iz brončanog doba, Vranjic se može pridružiti kao morska luka koja je funkcionirala u prapovijesti - objasnio je prof. dr. Brusić ne zaboravivši spomenuti legendarnog don Franu Bulića koji je nedaleko od Vranjica pronašao četiri zagrobne ploče koje pripadaju brončanom dobu, što je do najnovijih nalaza keramike bio jedini dokaz iz prapovijesti.
Keramički ulomci obradit će se u splitskom Konzervatorskom odjelu, dok će se sanacija rive u Vranjicu nastaviti, uz arheološki nadzor. Sudeći prema dosadašnjim hidroarheološkim nalazima u Kaštelanskom zaljevu, posebice brojnim tijekom posljednjih godina, ne treba se čuditi ako iz mora izroni još kakav povijesni primjerak i promijeni povijesne okvire.

Merien Jelača, SD 10.10.2005.

08.08.2006. u 01:56 • 1 KomentaraPrint#

Pjesme

Baš su mi se svidjele, pa sam ih eto prepisao...

MORE VRANJIČKO

Čempres, kamen i usnuli put
i srid selom kao u jatu
u štap po običaju - žut
ljulja se s povjetarcem u zlatu.

Gledam kamen okrenut buri,
vjetar nešto reče,
a taman je odraz u kori,
godi mu srpanjsko veče.

Val za valom kamen valja,
tajno se čempres njiše,
zove ga nebo bez sjaja,
taj se miris - diše.

U tišini sam čovjek
sam s kamenom i valom,
čempresi s tugom zuje poj:
izgubio si lik, Vranjicu moj.

Taj si sebi spomen klesa
mladoj radosti - valovi zbore,
ljepše bez sjaja i obijesa
bilo je nekada vranjičko more.



O, MORE

More more blago
slobodno more
poput ulja
mirno more

Vratih se tebi
drago more
kao mornar dragoj

U srcu more
punih rana
duboko more
kao dragulja

Miješaš soli i vode
idriš nebom
miješaš magle i mjesečine
uvlačiš pjenu
izvlačiš igalo

Srcem si sraslo
plimom naraslo
šumom plime
mjesecom sjalo

Držiš krov
svome biću
ribi
koralju
hridi niču.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Marinko Mikelić

08.08.2006. u 00:52 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.08.2006.

Don Frane Bulić



Don Frane Bulić (Vranjic, 4. listopada 1846. - Zagreb, 29. srpnja 1934.) spada u naše najistaknutije predstavnike klasične, kršćanske i hrvatske arheologije. U svijetu je naš najpoznatiji i najpriznatiji arheolog. Potkraj života u oporuci piše: Božjom pomoću nastojao sam u svojemu životu vršiti svoje dužnosti prema Bogu, prema svojem staležu, prema svojem hrvatskom narodu i prema znanosti, koju sam idealno (s idealima m. o.) prihvatio.

Don Franina pisma


Kako je bio u stalnoj vezi s brojnim ustanovama i znanstvenicima u zemlji i svijetu, njegova se obilna korespondencija nalazi u arhivu Arheološkog muzeja u Splitu, u Bulićevu ormaru kod Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu te u biblioteci Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Centralnom bogoslovnkom sjemeništu, gdje je dobio teološku izobrazbu (1865.-1869.) ostavlja 27 svezaka Salone Christiane - Questio de Martyribus Salonitanis. U njima se nalazi oko 1200 pisama, dopisnica, razglednica i brzojava koji dokazuju Bulićevu povezanost s oko 160 poznatih ličnosti, od kojih su polovica stranci. Osobito je važna prepiska s kršćanskim arheologom J. Zeillerom, bolandistom belgijskim hagiografom H. Delehayeom i hagiografom G. Morinom.


don Frane sa arheologom Sir Arthur Evansom

U jednom od svojih dopisivanja don Frane je rekao: Kad već neće da Split vežu s Evropom kakvom-takvom željeznicom, neka je vezan barem mojom korespondencijom. Dio spomenute korespondencije, dopisivanje s H. Delehayeom, objavljeno je zahvaljujući don Ivanu Ostojiću, a preostali dio ostavštine zaslužuje to isto.
Uz velike muke, uspio je podići novu zgradu Arheološkog muzeja u Splitu i pribaviti mu stručnu biblioteku. Gotovo pola stoljeća uspješno vodi Arheološki muzej i njegov časopis Bulletino di archeologia e storia dalmata/Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. U muzeju učini mnogo na inventiranju i obogaćenju fundusa. Postavši 1883. ravnateljem zatječe u Muzeju 1200 natpisa, a na odlasku taj broj se popeo na više od 5000.

Sarkofag kraljice Jelene


Najplodniji njegov posao su iskapanja, zaštita, obrada i objavljivanje starokršćanskih spomenika Salone. Uspio je istražiti Manastirine (uz prekide od 1883. do 1909.), Marusinac (1890.-1898.) i Gradske bazilike (1901.-1909.). Iskapao je na groblju In horto Metrodori, (uz prekide od 1901. do 1919.), u amfiteatru u više navrata (od 1909. do 1919.) i na drugim lokalitetima u Saloni i izvan nje (Klis, Šolta, Slano kod Dubrovnika). Nitko poslije Bulića nije otkrio arheološke lokalitete takva značenja. Zahvaljujući njima, don Frani se može dati epitet hrvatskog Schliemanna (D. Rendić Miočević).
Grob don Frane Bulića na ManastirinamaGodine 1898. don Frane pronalazi u ostacima temelja crkve sv. Stjepana na Otoku u Solinu ulomke sarkofaga kraljice Jelene s natpisom. Povodom tog pronalaska slavilo se u Solinu i u Hrvatskoj. Natpis, koji je sastavio i protumačio, predstavlja jedan od najpoznatijih spomenika iz razdoblja stare hrvatske države. Na temelju tog natpisa, datiranog u 976. godinu, don Frane je upotpunio rodoslovlje hrvatskih vladara.
Iako na samim počecima arheološke znanosti, don Frane je uspio vrednovati i svijetu prikazati pronađene nalaze. Vođen brigom za povijesnom istinom i znanstvenim rezultatima, Bulić je utvrdio povijesne početke salonitanske crkve. Sastavio je kronotaksu salonitanskih biskupa i mučenika, i objavio ju zajedno sa suradnikom J. Bervaldijem u knjizi Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak spljetskih nadbiskupa.
Iako zbog golemog raspona zanimanja nije napisao velike sinteze i priručnike, osigurao je budućim naraštajima da nastave gdje je stao.

Grob uz Dujma

Danas, 70 godina od njegove smrti, možemo bez pretjerivanja reći da će se naši i strani istraživači još dugo pozivati na Bulića i rezultate njegovih istraživanja. Još za života dao je načiniti grob na Manastirinama, zapadno od bazilike i groblja u razini Dujmova groba. Privilegij? Da, ali zaslužen. Pred odlazak u Zagreb na operaciju, don Frane hodočasti Dujmu i mjestu svog ukopa, možda ne sluteći da će to biti posljednji put. Prije ukopa.
Neumoran duh, devet dana prije smrti, piše upravi splitske pošte, negodujući zbog prikaza Peristila s kipom Grgura Ninskog na dopisnicima, čemu se načelno suprotstavljao. Nakon toga slijedio je put u Zagreb, neuspjela operacija (kamenac žučne vrećice) i odlazak u društvo solinskih mučenika.
Na svom sarkofagu dao je don Frane uklesati natpis, kojega je dio preuzeo sa sarkofaga svećenika Ivana nađenog na Marusincu, a koji glasi: HIC IACET FRANCISCVS BVLIĆ PECCATOR ET INDIGNVS PRESBYTER... MARTYTVM SALONITANORVM SERVANS REVERENDA LIMINA SANCTORVM. (Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika).


napisao: Don Josip Dukić ("Slobodna Dalmacija", 10.05.2004.)

07.08.2006. u 01:18 • 2 KomentaraPrint#

subota, 05.08.2006.

A komedije...

Nekako sve ide u informativno-edukativnom smjeru...(nadam se da nisam pretjerao)
A i ovo sam odnekud iskopao, bas komicno...

Kad vidiš skupa našega novinara Damira Šarca i foto-reportera Marija Todorića, pari ti se da vidiš putujuće kazalište veselja i smija. Trefin ih isprid Slobodne i govorin:
— Šta je, ol je izbila povišica, pa se cipate od smija?
— Oćeš s nama?
— Di?
— U Vranjic. Vodimo te na porciju azbesta.
Jebe se njih. Idu u Vranjic ka da idu na izlet. Ni zaštitnog odijela, ni maske, ni rukavic. Ništa. Čudin in se kako su neodgovorni. Pa, sam je Šarac nikidan pisa da je dovoljno da ti jedan milimikron azbestne prašine uđe u pluća, i da ti nema spasa. A da od tvornice Salonit u Vranjic u krugu od 14 kilometri vitar raznosi čestice azbesta. Znači, da je cili Split u tome krugu. I danas su se njih dva uputili u Vranjic, jer da je još troje bivših radnika Salonita umrlo od azbestoze. Pitan Šarca, virujuć da se radi o starijemu svitu: “Koliko in je bilo godin?”, a on govori: “Prosječno 50.”
I di smo sad? Tičju gripu su razbubali na velika zvona, i to zato šta je u pet godin na deset iljad kilometri udaljenosti umrlo 50 ljudi, a ovde, isprid nosa, ljudi umiru leva-leva, i niko ništa. Molin ove iz Zavoda za zdravstvo da nan reču šta nan je činit. Oćemo li sanirat tu tvornicu i dobro je zakopat, a dok je ne zakopamo, oćemo li ić s maskama po gradu, ili ćemo Šarca zvat na odgovornost radi uznemiravanja javnosti? Jer, kad on stavi veliki naslov “Azbestoza ubija Splićane”, to je za opću mobilizaciju ili za opću zajebanciju.
Jer, ako Šarca staviš u prežun on će i od prežuna učinit Kazalište komedija.

Evo sam na margini postavio još nekih sličica što sam nabavio. Idem sad mouthwash i leći wave

05.08.2006. u 02:10 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 02.08.2006.

:)

E sad vaja poc lec. finila je i ova...(odakle ono ova recenica?) inace imam obicaj napravit đir mistom sa veselom druzinom i svratit do naseg misnog birca "Caruso" na pivicu, ali sam satran. Nesto se suska po mistu da ce ubrzo bit tulum na Barbarincu (misnom izletistu, op.a.), pa smo svi napeli usi. Lanjske godine je bilo lud'lo!

02.08.2006. u 00:03 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 01.08.2006.

Crkva sv. Martina

(Evo jedne prije 3 godine)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Zvonik na crkvi
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ulazna vrata
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo je sa stare razglednice

01.08.2006. u 10:02 • 1 KomentaraPrint#

subota, 29.07.2006.

Vaterpolo, riva...

Cini mi se da nam je misto zivnilo! Riva se polako obnavlja, kolektor je proradio, more je čišće, imamo plavu zastavu i kupače, osnovan je jos jedan klub koji Vranjicu i pristaje, jer smo primorsko i pomorsko misto, Barbarinac ljeti postaje već tradicionalan, konoba Mala Venecija radi punom parom, počele su i fešte, klapa nam se mlada osnovala...:)))) samo da je još maknit azbest...

29.07.2006. u 15:43 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Ukratko o mistu

Vranjic je poluotok smješten sjeverno od Splitskog poluotoka, pokraj ušća rijeke Jadro. Prema najnovijim otkrićima hidroarheologa, smatra se da Vranjic datira iz prapovijesti.Toma Arhiđakon u 13.st. spominje Vranjic, kojega zove Hurania, kao otok, opisujući kako su Mlečani porušili kaštel nadbiskupa Bernarda na njemu, dok je u splitskom rukopisu Tomina kodeksa naknadno rukom dopisano: "Huragniz". Nazivaju ga i "Mala Venecija", a u mjestu se snimao i TV serija "Malo Misto". Susjedni otocic Sv. Barbare (zvan Barnarinac) u Kaštelanskom zaljevu, nekada omiljeno kupaliste Vranjičana, ali i Splićana, i danas okuplja mlade ljeti, u organizaciji eko-udruge "Barbarinac" iz Vranjica, koja tu ljeti organizira pravu feštu na dalmatinski način, želeći prije svega takvim akcijama učniti nešto više za taj mali otočić! Prema popisu 2001. u mistu zivi 1.196 ljudi!

Spjev "Biedna Mara"

Udova se Vranjica podigla
Uzdišući iz tihana mora,
Oko sebe gleda sretna brda,
Kako sjaju vedra i vesela,
Pa se moru oko sebi tuži;

A more joj u tihom talašcu
Nješto šapće, reko bi je tješi.
Ali puste na jednom radosti!
Sad se i njoj sunce ukazalo,
Sad je i nju sunce ukrasilo,
Sad u moru svoju ljepost gleda
Ko djevojka krasna u zrcalo.

Luka Botić, 1855.g.








Number of online users in last 3 minutes