Kad oblak kihne...

utorak, 02.05.2006.

Kako vrijeme dalje teče sreća se polako okreće, moji najjači aduti kupe prazne štihove.
A bez nje cijela igra može pasti u mutnu vodu...ipak, ne igram sam.

Osjeća da dolazim...nezna iz kojeg smjera...niti kada...duboko u grudima osjeća dozu neizvjesnosti...
to je sve što znam...jedna boja u ovoj partiji šaha će biti matirana...
...izbjegavam ići glavom kroz zid, iako ga nema, sam ga zidam...vjerni ožiljak me prati. Pijuna gotovo da više i nemam...moram se razotkriti.smokin

Odbacujem optiku i prigušivač, luk i strijele bacam pod roštilj, skidam remen sa patronama i nožem, iz mina vadim detonatore, uklanjam sve zamke und stupice, rukavice spremam u tobolac, skidam boje sa lica i sve masti kojima sam premazan...svlačim sve...
ovo moram dobiti u svom jedinstvenom elementu...bez krinki...bez trikova.

Još magla do 2-3 i nepoznanica x i y otkrivaju svoj z. Kada prevrnem šahovsku ploču prije nego napravim mat, kada ne bude više šuljanja i kamufliranja, kada pogledom izvučem pravi osmijeh, kada počne prava igra za koju sam stvoren...uskoro...gdje god se okreneš.

'oh Lord please don't let me be missunderstood.namcor

- 00:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #